Moćno, agresivno i beskompromisno praše sinjski alternativci iz grupe M.O.R.T. na ovih dana objavljenom petom studijskom albumu koji već i nazivom privlači pažnju.

»Samo hrabro i bez veze!« zbirka je od 11 žestica ovih sinjskih punk rock alkara koji iznova kroz glazbu i tekstove pljuju i bljuju istinu u oči izbacujući pri tome silne količine energije i agresivnosti. Agresivan i dojmljiv vokal koji je, kad to treba, na razini poluludog urlika, žestoki gitaristički rafali opakih rifova i solaža, manična i precizna ritam-sekcija koja ne dozvoljava ni milisekunde odmora…

Sve to obogaćeno je britkim tekstovima jasnih poruka i uobličeno u pjesme koje su, osim u dva slučaja, dužine od nepune dvije do tri i pol minute. Ukratko – visokoenergetski rock s korijenima u punku, garage i alt rock pristupu glazbi.

Punk brijačina

Nezavidno socijalno stanje na rubu siromaštva odlično je iskazano uvodnom »Ćaća« (to je nadimak nekadašnjeg premijera Ive Sanadera) koja je kroz urlike tog nadimka upućena svim političkim i sličnim glavešinama koji su za sebe stekli sve što treba, a oni ispod njih mogu samo konstatirati – »Duša mi je tužna, noga mi je bosa, nemam ni za pivu… Opet neki novi strah mojim gradom kruži!«

Opisom svakodnevice slična joj je pjesma »Mamuran« u kojoj bas odlično gradi dobar ritam, a prateći vokali djeluju dovoljno radiofonijski da ova pjesma o stvarnosti prepunoj opijata ima hitoidni potencijal.

Iz tog stanja nezadovoljstva i agresije iskazane u ovim pjesmama raspoloženje se u odličnoj »Svijet« pretvara u očaj, čak i plač, pri čemu pritajena agresija u uvodu brzo eksplodira u baražnu vatru gitarističkih udara koji dolaze sa svih strana i neobranjivi su, a ta podloga idealno odgovara tekstu koji govori o tome kako se svijet sužava i »sve se teže prati što se događa iza brda«.

Naravno, takvo stanje traži i zahtijeva promjenu o nužnosti koje govori vrlo dobra i ni dvije minute duga punk brijačina »Novo lice« koja traži stvaranje novog lica. Još je bolja »Osoba A« u kojoj se heavy metal i funky rock udarima govori o potrebi bijega (»jerbo nema mjesta za mene«) iz te sredine ili, ako ništa drugo, u WC s namjerom »da se popraviš«!

Taj duhovit i ironičan osvrt na stvarnost u jednoj od ponajboljih pjesama ovog albuma osjeti se i u temi »Tiho srce« čiji je tekst moguće tumačiti kao metaforu o hrvatskom društvu, dok »Mali glas« i završna »Van pameti« jako dobro prikazuju psihičke poremećaje koji su rezultat života u tim negativnim okvirima.

Pjesme na sinjskoj ikavici

Možda su najzanimljivije pjesme albuma »Imam sve« i »Pivac« koje su otpjevane na sinjskoj ikavici, na punkerskih su milijun okretaja, a govore o nasilnicima i kriminalcima kojih je sve više i koji su ti u stanju ponuditi sve jer znaju što ti treba (»Ako te muči nesanica, nejebica, besparica… Imam sve za tebe!«), ali će biti nemilosrdni ako im se suprotstaviš (»Dilan koku, skočin ti na dite, kljucnut ću te vidin li te, dođi vamo, dođi vamo da te ubijen!¨«).

Svim spomenutima treba dodati i za njih pomalo netipičnu »Krnjeval« u kojoj na sinjski karneval silazi sam Nečastivi i promatra što se zbiva te zaključuje – »večeras sve je predstava, a ništa nije gluma«! Sve u svemu odličan posao i jako, jako dobar punk i garage rock album. U dvi-tri riči kazano – alkar M.O.R.T – u sridu!