Prvijenac

Istarski pjevač Mateo Pilat objavio prvi nosač zvuka: ‘Na pozornici se osjećam najposebnije’

Sandy Uran

Foto: Paolo Gentilini

Foto: Paolo Gentilini

"Album doživljavam okvirom za sliku koja je nastajala osam godina. Moja ekipa i ja smo svako malo dodavali novi oblik, boju, potez", kazao je



Mladi istarski pjevač Mateo Pilat objavio je album prvijenac naslovljen »Između nas«. Pjesmama poput »Sve«, »Na rubu ljubavi«, »Mantra« i drugima, ostvario je zapažene nastupe na Zagrebačkom festivalu. No, mnogi ga pamte i po nastupima u šou The Voice. Povod za razgovor bio je debitantski nosač zvuka, a glazbenik se prisjetio i svojih početaka te otkrio svoj glazbeni ukus i planove za budućnost.


Glazba je moj poziv


Nedavno ste objavili prvi album naslovljen »Između nas«. Kako je nastajao, kako su nastajale pjesme, glazba, aranžmani?


– Ovaj album zapravo doživljavam okvirom za sliku koja je nastajala osam godina. Recimo da smo, moja ekipa i ja, svako malo dodavali neki novi oblik, boju, potez… U jednom trenutku smo zaključili da je gotova i zaslužuje okvir. Tako bih opisao izlazak albuma. Nema tu pompe, bučnih najava i promocija. Vrijeme je za drugu. Zategnuli smo platno i miješamo boje.


U kojoj mjeri stihovi pjesama koje izvodite pričaju priču o vama osobno?


– U tolikoj mjeri da ih smatram autobiografskima. S obzirom na to da me autorice pjesama Ines Prajo i Arijana Kunštek poznaju od moje desete godine, nije čudno. Uvijek smo imali neki obiteljski odnos, pa je logično da znaju sve što osjećam i proživljavam. Važno mi je to jer na taj način svaku pjesmu osjećam istinski svojom i svaka emocija u interpretaciji je stvarna.


Što je bilo presudno da krenete u glazbene vode?




– Dječji festival Mali veliki mikrofon u Buzetu. Moj tadašnji mentor i voditelj, a danas veliki prijatelj, Alan Poropat me je upoznao s Ines i Arijanom. Od tada sam nekako znao da je glazba moj poziv i da je pozornica mjesto gdje se osjećam najposebnije.


Intimna promocija


Što od glazbe privatno slušate, koji su vam glazbeni favoriti?


– Slušam svašta – od soul glazbe, jazz standarda, popa, rock and rolla do talijanske kancone, samo je pitanje raspoloženja i trenutka. U svakoj vrsti glazbe imam nekog favorita. Zauzelo bi puno prostora da ih pobrojim. Ima tu raznih imena – od Erica Claptona, Princea, Bowieja, do Eda Sheerana i Caluma Scotta. Fascinira me, a i straši, činjenica koliko nevjerojatnih glazbenika je bilo i ima na svijetu. To vas učini i sretnim i mizernim. Odlično za kontrolu ega – spusti vas na zemlju ako povjerujete da ste posebni.


Kako ste planirali predstavljanje nosača zvuka, pretpostavljam koncertima?


– Te pjesme su trenutačno jedine kojima sam originalni izvođač te ih pjevam ionako, bez poveznice s promocijom albuma. Pjevao sam ih od kad su nastale, pa samo nastavljam. Imam u planu jednu malu, gotovo intimnu promociju te ćete ako sve bude kako smo zamislili, biti pozvani.


Kad je riječ o glazbenoj karijeri, kakve su vam ambicije, želje i planovi?


– Kako sam na početku razgovora rekao, već smo u fazi rada na novim pjesmama. Čeka me odlazak u studio mog producenta Ivana Popeskića i neopisivo se veselim nastavku rada. Koliko god uživam u interakciji s publikom na nastupima, toliko me raduje specifična komunikacija i atmosfera između naše male ekipe u studiju. Teško mogu zamisliti svoj život bez toga. Nadam se da neću ni morati.


Lekcije iz »The Voicea«


Uskoro počinje nova sezona HRT-ova šoua »The Voice«, a kako ste bili sudionikom prve, prisjetite se kako vam je bilo: što vam je bilo najljepše, a što i pomalo teško, i biste li ponovo sudjelovali u njemu?


– Kad sam se prijavio u »The Voice«, već sam imao svoj autorski tim te sam išao bez grča i velikih očekivanja. Želio sam samog sebe iskušati i uglavnom sam bio zadovoljan svim stečenim iskustvima tamo. Sjajna je to produkcija, sve je maksimalno profesionalno i čak pomalo glamurozno. Dio ste čarolije i to je predivan osjećaj. Ali ako niste čvrsto na zemlji, bojim se da vas lako može zavesti te je buđenje onda bolno. Treba biti svjestan da je »The Voice« ipak televizijski šou i kad završi – ti si opet na početku. Tko nije spreman pronaći svoj put dalje – teško da će opstati u ovom poslu. Meni je bilo jako lijepo, poučno i zabavno, stekao sam neka vrijedna i jako lijepa prijateljstva i poznanstva, oslobodio se straha od kamere i naučio puno od svojih mentora. Moja radoznalost se u tom slučaju isplatila. A bih li se danas prijavio… Ne znam, više ne razmišljam o tome. Kad ste jako mladi, sve to ima smisla. Kasnije su vam važne neke druge stvari i drukčije promišljate o svemu.


Koji je najbolji savjet ili profesionalno iskustvo koje ste dobili iz tog šoua?


– Naučio sam prihvatiti i cijeniti konstruktivnu kritiku, veseliti se dobroj izvedbi svojih kolega, ne podleći varljivom šarmu slave, biti sigurniji u sebe, u svakoj interpretaciji ostati svoj. Nadam se da ništa od toga neću zaboraviti.