Glumicu Dijanu Vidušin zadnjih tjedana gledamo u ulozi Marije Galić u hit seriji “Metropolitanci” koju je za HRT napravila Ring produkcija.

Riječ je o dramskoj obiteljskoj seriji gorko-slatkih tonova i nenametljivog humora u kojoj se, godinu i pol nakon snažnog potresa i izbijanja pandemije, u rubno zagrebačko naselje doseljavaju stanari centra grada teško oštećenog potresom, a među ljudima se množe razni sukobi.

Vidušin se glumom počela baviti još u mladim danima, da bi svoje interese usavršila na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, gdje je diplomirala 2005. godine. Svoj prvi glumački angažman dobiva u HNK-u Split, a u lipnju 2008. postaje stalnom članicom ansambla kazališta “Gavella” gdje je ostvarila niz zapaženih uloga.

Ova renomirana Istranka oduševljava svakom novom ulogom, a naš je list dobio čast razgovarati s njom o stvarnim problemima koje serija tematizira, od obiteljskog nasilja do nepotizma, pripremama uoči kazališnih premijera i njenim hobijima, ali i o najodgovornijoj ulozi njenog života – onoj roditeljskoj.

S Reneom Bitorajcem u hit-seriji, Foto: HRT

Aktualna tema

Radnja serije “Metropolitanci” odvija se netom nakon dvaju razornih potresa, a smještena je u fiktivnom zagrebačkom kvartu Vrtovec koji naseljavaju stanovnici centra Zagreba, što dovodi do raznih sukoba, u prvom redu klasnih razlika. S obzirom na to da već dugi niz godina živite i radite u Zagrebu, primjećujete li takve razlike u stvarnom životu? Koje je vaše mišljenje o “pravim metropolitancima” i elitizmu?

– Metropolitanci su, kako kaže lik Marije Galić, ljudi kao i svi ostali. Nažalost, svjesna sam klasnih razlika i ponekad je frustrirajuće i izaziva osjećaj nemoći. Vjerujem, možda utopistički, u mogućnost boljeg i ravnopravnog društva bez podjela i predrasuda. Ja sam za različitost koje ne znači nejednakost.

Koliko je lik Marije Galić sličan ili različit od Dijane Vidušin?

– Dovoljno smo različite da mi je bio izazov, a dovoljno slične da sam je mogla razumjeti.

Kakva je bila vaša reakcija kada vam je tek ponuđena uloga? Što vas je natjeralo da je prihvatite? Kako biste opisali suradnju s ponajboljim hrvatskim glumcima i ozračje na setu “Metropolitanaca”?

– Pa, bila sam, naravno, sretna što mi je ponuđena uloga. Prihvatila sam je zbog zanimljive priče, njezine aktualnosti, zbog glumaca i redatelja. Prvi put sam surađivala s Reneom Bitorajcem i s redateljem Igorom Šeregijem i lijepo smo radili – red rada, red pošalica. Djecu su mi igrali sjajni Ana Ugrina, Tom Rushaidat i Lena Medar. Poseban gušt je bio dijeliti kadar i s Mirelom Brekalom koja mi igra svekrvu.

Foto: Joanna Paciorek

Kad se bor ljulja

Kako ste preživjeli potrese, sjećate li se prvih reakcija i osjećaja?

– Prvi potres sam izbjegla jer sam tri dana prije na majčin nagovor otišla u Medulin. Drugi smo moje djevojčice i ja osjetile, srećom, u novogradnji. Gledale smo bor kako se ljulja. Njima je, opet srećom, bilo zabavno. Nakon toga su stavile kacige koje su taj Božić dobile s rolama na dar, izašle vani i rekle da žele biti “osigurači”. Pitale su ljude jesu li dobro, tješile ih i tako su usred panike i straha unijele dašak lakoće na Trešnjevci.

Jedan od glavnih sukoba u seriji je onaj između Petra Galića (Rene Bitorajac), koji želi mir i dobro svojim sugrađanima, i Josipa Pavića (Dejan Aćimović), koji smišlja nekoliko načina kako bi se dodatno obogatio na tuđoj nesreći. Koje je vaše mišljenje o nepotizmu i bogaćenju/profiterstvu na sumnjive načine?

– Mislim da se odgovor sam nameće. Nemam pozitivno mišljenje o navedenom.

Serija također tematizira i druge bitne probleme, poput bračnog nasilja nad ženom. Nažalost, svjedoci smo strašnih priča posljednjih mjeseci u kojima žene čak i kada se ohrabre prijaviti nasilje, zapravo ne dobivaju dovoljnu zaštitu, što kasnije može rezultirati i najgorim scenarijem. Kako vi gledate na to i što mislite, kako bi se taj problem mogao riješiti?

– Strašno je da se takve stvari događaju. Nasilje je postalo problem današnjeg društva i traži da se čitava zajednica uključi kako bi se prepoznalo i suzbilo. Možda početi u djetinjstvu sa svjesnijim odgojem, razvijati empatiju, mijenjati kriva uvjerenja (žrtva je kriva zbog nasilnog ponašanja), donositi strože zakone i te iste zakone sprovoditi.

Foto: Joanna Paciorek

Humanistkinja

Biste li sebe nazvali feministicom?

– Apsolutno sam za ravnopravnost spolova, ali ne bih se nazvala feministkinjom, prije humanistkinjom.

Što snimate trenutačno i što nam sve možete otkriti o novom projektu na kojem radite?

– Snimala sam dječju emisiju “Juhuhu” koja se emitira na HRT-u već 7. godinu, i jako mi je drago da sam dio te ekipe. Osim toga, imam probe za obnovu predstave “Samice” u režiji Matije Ferlina koja živi od 2011. godine, a sada ćemo je početkom studenog igrati u Ljubljani u sklopu Sad Sam Manifestacije (Dani posvećeni opusu Matije Ferlin). I željno iščekujem(o) ponovno otvorenje Gavelle.

Osim brojnih televizijskih angažmana, stalna ste članica ansambla kazališta Gavella. Samo neke od predstava u kojima ste glumili uključuju “Gospodu Glembajeve”, “Kiklopa”, “Hotel Zagorje”, “Kralja Rikarda III.”, “Tri sestre” i “Antigonu”. Kakav je osjećaj glumiti u ponajboljim dramskim izvedbama? Jeste li ponosni na svoj rad i trud?

– Ponosna što sam dio nekih predstava koje je publika prepoznala i cijeni. Lijep je osjećaj stvaranja novih svjetova.

Omiljene uloge

Možete li izdvojiti neke uloge koje su vam bile posebno drage, televizijske ili kazališne, odnosno uloge koje su vas natjerale da pomaknete vlastite granice?

– Svaka je nešto pomakla, ali u kazalištu su mi posebno drage uloge koje sam radila u predstavama Mateje Koležnik (Sonja – “Ujak Vanja”, Agafja Tihonovna – “Ženidba”), Maša iz “Tri sestre” u režiji Slobodana Unkovskog, Ivana iz “Hotela Zagorje” u režiji Anice Tomić i Jelene Kovačić, “Drugo za jedno” i “Samice” u režiji Matije Ferlina. Zadnje što sam snimala je serija “Oblak u službi zakona” koja će se početi prikazivati početkom 2023. To su režirali Snježana Tribuson i Dražen Žarković i bilo mi je zbilja predivno s njima. Jako smo se puno smijali. Partner mi je bio Ozren Grabarić pa je bilo veselje ustajati u 5 ujutro i 12 sati snimati.

Je li vam draže glumiti pozitivne ili negativne likove?

– Svejedno je li pozitivan ili negativan, bitno mi je da je lik zanimljiv, da nije plošan, da ima dubinu, i da mi je radi nečega izazov.

Kako najčešće izgleda vaš dan prije premijere, kako se pripremate?

– Trema, uzbuđenje, radost. Nastojim dosta spavati, fino jesti, čuvati glas.

Foto: Davor Kovačević

Imam supermoći

Kakve vas uspomene vežu uz djetinjstvo i odrastanje? Jeste li oduvijek znali da želite biti glumica ili je to došlo tek kasnije? Jesu li vaši roditelji podržavali tu želju?

– Kad idem u Medulin, kažem, idem doma. Vežu me lijepe uspomene. To su još vremena kad su djeca bila na stablu, jela dud, trčala bosa i ljeti cijeli dan bila na moru pa se onda mazala jogurtom. Kažu da sam odmalena pokazivala afinitete prema glumi. Htjela sam biti sve što me fasciniralo. Dnevni boravak i livada bili su moji prvi scenski prostori. Roditelji su mi od početka velika podrška i jako sam im zahvalna na tome.

Majka ste blizanki, Marle i Vide. Pokazuju li one možda afinitete za bavljenje glumom?

– Marla je krenula na dramsku, Vida na likovnu radionicu. Često smišljaju predstave ili snimaju svoje filmove. Pritom su redateljice, scenaristice, glumice, a imale su priliku i glumiti u nekim projektima, u filmu “Tragovi” Dubravke Turić, i u dječjoj emisiji “Najbolji dan”.

Koliko vam je majčinstvo promijenilo život i je li vam se radni tempo malo usporio?

– Majčinstvo mi je potpuno promijenilo život. Shvatila sam da imam supermoći. Radni tempo je nažalost najviše usporila pandemija pa onda potres.

Izrađujem lutkice

U jednom ste intervjuu prije točno deset godina rekli kako vam je najdraža rekreacija – trčanje. Trčite li i dalje ili ste prešli nešto drugo?

– Sad se trčanje više svelo na to da cure ne zakasne u školu i na izvanškolske aktivnosti. Ali vodim se onime da “mišići pamte” pa kad se krenem baviti nečim, sjetit će se brzo gdje sam stala.

Kako provodite svoje slobodno vrijeme, ako ga stignete imati? Čitate li više knjige ili gledate filmove i serije? Što ste zadnje dobro gledali ili čitali?

– U slobodno vrijeme izrađujem lutkice. Trenutno čitam više dječju literaturu. Sad sam na Charlesu Perraultu. Jako mi se svidjela serija “Years and years” i film “The worst person in the world”.

Kakvi su vam kratkoročni planovi za budućnost? Gdje bismo vas mogli vidjeti ove jeseni?

– Planovi su utvrditi gradivo 2. razreda osnovne, naučiti dobro raditi brudet i savur. Možete me vidjeti na HRT-u ponedjeljkom i utorkom u “Metropolitancima”. U jutarnjem terminu juhuhuam na HRT 3. A inače me možda sretnete na Trešnjevačkom placu ili u šetnji sa kujicom Pepom.