Nakon dobro posjećenog koncerta Partibrejkersa u Exportdrvu, drugi dio interludija otvorenja ovogodišnje koncertne sezone Zvečke pripast će rock instituciji Goranu Baretu i Majkama, koji će večeras zauzeti pozornicu na Delti.

Jedan od najprominentnijih hrvatskih rock sastava predvođen karizmatičnim performerom prepoznatljivog vokala željnu publiku provest će kroz bogati katalog rock klasika iz svog repertoara – »Budi ponosan«, »Mene ne zanima«, »Mršavi pas«, »Teške boje«, »Vrijeme je da se krene« te druge neizostavne hitove.

Snažna emocija, sirova energija i autentičnost – doista ne iznenađuje da si Bare već dugi niz godina na sceni priskrbljuje niz prestižnih naslova, a svojim prepoznatljivim glazbenim potpisom potvrđuje i status najvećeg rock pjesnika ovih prostora, zaslužnog za stvaranje hrvatske rock povijesti i povezivanje generacija obožavatelja.

Koncert u Exportdrvu svakako će biti i izvrsna uvertira u nadolazeći »Goran Bare & Majke Tour« – veliku rock turneju po hrvatskim gradovima, koja starta nastupom u Karlovcu 6. svibnja u Dvorani Mladost. O nadolazećem koncertu, turneji, novom albumu, ali i glazbi danas, više nam je otkrio Goran Bare.

Riječka »forza«

Pred riječkom publikom nastupate večeras u Exportu. Što možemo očekivati?

“Pripremili smo, pripremamo se sad, imat ćemo i turneju – svakako možete očekivati normalan koncert – ne znam kako bih ja nazvao našu glazbu, je li to rock, je li to psihodelija – uglavnom, možete očekivati »Goran Bare i Majke« u najboljem mogućem izdanju. Rijeka je grad u kojemu volim svirat’, publika nas uvijek dobro dočeka. Uvijek dobijemo nekakvu »forzu« – tako da jedva čekam”.

Vaš koncertni repertoar najčešće čini spoj manje poznatih pjesama i najvećih hitova. Koje pjesme preferirate izvoditi?

“Pa, evo, baš sad smo razgovarali producent Mario Rašić i ja, uoči ove turneje mislimo malo promijeniti repertoar jer, zaista, baš sam slušao neki dan, ima zbilja toliko dobrih pjesama koje, ja mislim, učimo s nekima, što ja znam, sviramo ih već sto godina, tako da ćemo malo promijenit’ repertoar.

Za Rijeku će biti vjerojatno ovo što je i dosad bilo, ali malo će se mijenjati – mislim, meni je žao zbog toga, ali nema se vremena. Mislim da će ovim što ćemo svirati u Rijeci ljudi biti jako zadovoljni, jer uvijek počnemo lagano, jednostavno, da se malo opuste, zagriju, a drugi dio koncerta idu malo žešće pjesme – jednostavno ne bih sad htio ništa otkrivati, ali uglavnom bit će – super, ja vam kažem, bit će najbolje. Najbolje”.

Osvrnimo se na glazbu danas. Što mislite o novijem načinu stvaranja glazbe – korištenju računala i programa za stvaranje zvuka, ali i o činjenici da je danas relativno lako objaviti album u svoja četiri zida, bez potrebe za prethodnim dokazivanjem?

“Čekaj, što, četiri zida? Pa normalno, pa što fali? Pa da sam ja imao takve mogućnosti, takve instrumente, radio bi bolje, i produkcijski bi to zvučalo bolje – i sve. Znači, danas ti možeš u svom krevetu napraviti album koji će osvojiti Grammy. Znači, što sad, što je tu loše – pa to je samo dobro”.

Nema stajanja

Često čujemo i da se rock scena gasi zbog publike koja ne želi dati šansu novijim bendovima – slažete li se, ili mislite da je problem u današnjoj rock sceni? Je li vama netko od novijih glazbenih imena posebno zapeo za uho?

“Ne bih rekao da se rock scena gasi, rock scena je itekako živa, mislim da je više problem u izdavačima i u tom takozvanom PR-u, timu koji im tamo daje savjete, kako, što, gdje – nema tu savjeta, to ideš istinu, govoriš je i zdravo. Ako govoriš istinu, ako si ti pravi čovjek, ako je u tebi pravo srce, prava duša, onda te nema što zaustaviti.

Nema ništa, ni zabavna ni narodna – muzika je muzika. Nema, tu nema stajanja. Ovi klinci danas gledaju samo kad će biti na televiziji. Kakva televizija?

Kad sam imao dvadeset i pet godina, nisam znao da ću snimiti album. Nisam uopće ni razmišljao o tome. Radio sam neke druge posliće, malo sitnog kriminala i što ja znam, ali gle – takva su vremena bila, nije bilo posla, inflacija, onda je gotovo došlo do bankrota države, onda je nekako Marković to sredio… Ali zaista, iz čeg’ smo mi izašli – mi smo izašli iz pakla razvaljivanja Jugoslavije, iz pakla rata, zatim autokracije tuđmanologije i mislim da ovo što klinci danas jauču, nema se tu što jaukati, to se ide, svira se.

Gdje? U kafiću, na ulici, samo sviraj. Ako ti ne sviraš taj instrument, to je kao da ne živiš. Je l’ to život? Onda ideš drito na to i zdravo, nema tu »ja, ja« pa onda neki snimci… Vidio sam jedan bend, cura pjeva, ne znam kako se zovu, al’ opaki su – opaki.

Uglavnom, nešto kao rane Majke, nešto malo ozbiljnije, ta djevojka je odlična pjevačica, odličan frontmen. Ne znam kako se zovu, zaboravio sam – to je ta brzina interneta i te gluposti. Mi smo imali tu sreću da nije bilo interneta. Mislim, ne znam je l’ to sreća il’ nesreća, ali uglavnom radi se o tome da ljudi danas idu s tim »ja, ja«. Nije to ništa palo s neba, ovo što smo mi ovoliko godina – skoro četrdeset godina na sceni, to ne znači da nas publika samo hvali, uvijek se govori Bare ovo, Bare ono…

Da, Bare je to, Bare je spavao po kanalima, na granama, s golubovima, i tako dalje. Da, Bare je tako živio – po šupama. Bare je od šesnaeste godine na ulici, e je..i ga. Morate se solidarizirati s narodom koji ne jede, znači nemoj onda ni ti jest’, budi kao taj narod i živi s njime. Pa mi smo imali prvi album, mi smo imali takvu armiju koja nas je pratila na svakom koncertu. Nijedan album nismo imali, nikog, ja sam imao dvadeset i tri godine – to je šou bio, šou.

Počeo sam s devetnaest, s dvadeset i tri godine smo imali već takvu armiju koja nas je slijedila na svakom koncertu, zato nema tu nikakvih isprika. To ako oni misle da će uspjet’ kao Amerikanci i Englezi… Oni imaju razrađenu industriju, iza svakog benda stoji sto osamdeset tisuća ljudi, a kod nas nitko o tebi ne vodi računa osim sam o sebi, znači ako ti ne vodiš računa sam o sebi i ako ti sebe prepustiš nekim kretenima – ti si gotov.

Ti moraš sam o sebi računati i ne razmišljat’ o tome kad ćeš bit’ na televiziji, nego razmišljat’ o tome kad ćeš imat’ sljedeći koncert, gdje ćeš ga imat’ i kako ćeš svojoj raji reći, e braćo, kako ste danas, sestre, kako ste danas, jeste dobro, idemo – paljba”!

Uvijek drukčije

Krajem devedesetih podržali ste lijevu političku opciju – kakvi su vaši pogledi na političku situaciju u Hrvatskoj danas?

“Mislim da sam s politikom završio, ja sam svoje dao, ja sam dovoljno isfoliran da s tim stvarima više nemam veze”.

Već je nekoliko godina prošlo od albuma »Nuspojave«; imate li planova za novi album?

“Album ide, normalno snimamo, sad idemo kod Berka, našeg vozača koji ima i studio i koji je nekad svirao bubnjeve u Jinxima, idemo tamo snimit’ ove demosnimke kako treba i to je gotovo”.

»Nuspojave« također predstavljaju i svojevrsnu prekretnicu u vašem radu. Mislite li da bi glazbenici s vremenom trebali mijenjati svoj pristup glazbi?

“Pa ne znam ja, kako tko, Ramonesi nisu nikad mijenjali – oni su svirali s osamdeset godina kao da su imali sedamnaest. Ja tako ne mogu, ja promjene trebam u svakom slučaju. Nažalost, dok sam bio u Majkama s tim klincima, oni se nisu znali mijenjati, meni je to dosadilo i morao sam to prekinuti, zato danas imamo Goran Bare & Majke i zato će svaki album biti drukčiji, s drukčijim zvukom, s drukčijom bojom.

Radit ću nešto novo, nešto drugo, nešto zanimljivo što zanima sve ljude u bendu i što će ljudima i meni kao stvaraocu biti zanimljivije, a ne samo ono, znamo kako mi sviramo, ožeži i zdravo. Ne, nema više ožeži, ja ne mogu razmišljati sa šezdeset godina kao što sam razmišljao s trideset, to nije zdravo niti normalno”.

Nema laganja

Više puta istaknuli ste da ne volite kada vas se naziva rock glazbenikom – kako biste vi sebe opisali?

“Ja bih se opisao kao glazbenik koji svira muziku za narod, za ljude koji razmišljaju svojim glavama, za ljude koji nisu takozvani foliranti, nego prave, iskrene ljude koji ti neće nikad doći blebetati laži nego će ti fino reći – čuj, ja sam to, to i to – i zdravo. Mislim, ne može meni nitko više ni lagati jer je samo pogled dovoljan da shvatim tko si i što si. To ljudi i znaju”.

Uskoro vas očekuje velika turneja po Hrvatskoj. Planirate li obići i susjedne zemlje, s obzirom na to da i u njima imate mnogo obožavatelja?

“Sve ovisi… Ne znam kako to zamišljaju ljudi koji to rade, oni kažu da ćemo svirati po gradovima Hrvatske, ako to bude, vjerojatno će biti uspješno. To morate pitati čovjeka koji zna najbolje o tome, a to je naš izvrsni producent Alen Tibljaš.

Ja sam čuo da idemo po Hrvatskoj, a hoće li se ići po susjednim zemljama… Ja bih volio, ali ako neće, tako je to kad radite turneju. Turneja je nešto što rade proleteri, a oni jednostavno kažu idete tamo, tamo, tamo i tamo – i to je to. Mislim, meni je čovjek čovjek, bio on iz Zaprešića, Bjelovara, Rijeke, Zagreba, Beograda, Sarajeva, Skoplja ili nekog drugog grada. Ali što ja znam, kako kažu šefovi, tako će bit’”.