Lijepa i glamurozna. Prava filmska diva. Za sve ljubitelje talijanske kinematografije tužna je vijest da je u dobi od 95 godina jučer preminula Gina Lollobrigida, koju su od milja zvali Lolo.

Bila je poznata po svojoj ljepoti, a u svijetu filma proslavila se pedesetih godina prošlog stoljeća kao mediteranski seks-simbol. Osim glamuroznog izgleda, da je riječ o pravoj filmskoj divi govori u prilog činjenica da je filmsko platno dijelila s najvećim svjetskim glumcima, od Franka Sinatre, Seana Conneryja, Marcella Mastroiannija do Humphreyja Bogarta.

Nakon uspješne karijere u Hollywoodu vratila se u Italiju i tek se povremeno pojavljivala na filmu i televiziji. Nakon što se povukla iz svijeta filma, postala je fotografkinja i kiparica.

Raskošna ljepota

Rođena 4. srpnja 1927. godine u skromnoj obitelji u malome selu Subiacu, u planinskoj regiji Abruzzo u središnjoj Italiji. Rođena je u mjestašcu pedesetak kilometara udaljenom od Rima kao Luigina Lollobrigida, druga od četiriju kćeri Giovannija Mercurija, vlasnika malene tvornice pokućstva, i Giuseppine, kućanice.

Nakon završetka rata, u kojem se obitelj seljakala po malim mjestima u okolici Rima kako bi lakše izdržala opću glad i neimaštinu, Gina je odlučila nastaviti školovanje.

U biografiji je navedeno i kako je izborila skromnu stipendiju i 1945. upisala Akademiju likovnih umjetnosti u Rimu. Kako joj otac i majka nisu bili u mogućnosti financijski pomagati, snalazila se kako je znala i umjela: pozirala je kao model, a onda se, zbog mogućnosti zarade, 1947. prijavila i na natjecanje za Miss Italije.

Iako je publika najburnije pozdravila upravo njezin izlazak na pistu, na tom je natjecanju osvojila treće mjesto. Iako nije ponijela lentu Miss Italije, Ginina raskošna ljepota nije ostala nezamijećena: odmah je počela dobivati filmske ponude.

Bilo je to ne samo doba kad su talijanski redatelji masovno uzimali naturščike, već i vrijeme – poratno – kad je talijanska filmska industrija doživjela najveći procvat: svi koji su nešto značili u svijetu filma, sjatili su se u Cinecittá, filmski grad u okolici Rima, u kojem se snimalo stotinjak filmova godišnje.

Iako je u Vječni Grad došla s posve drugim planovima, da studira likovnu umjetnost, Gina nije odoljela pozivu filma te je tako 1946. godine prihvatila malu ulogu u filmu »Aquilla nera« (»Crni orao«). Honorar koji je dobila bio je za njezine tadašnje standarde upravo astronomski – 1000 lira dnevno.

Gina Lollobrigida bila je cijenjena glumica, fotografkinja i kiparica, Foto: Reuters

Tražena u SAD-u i Europi

Godine 1947. upoznala je Milka Škofiča, mladog slovenskog liječnika. Vjenčali su se 14. siječnja 1949. Uloge koje je ostvarila u celuloidnim naslovima »Mlada ne može čekati«, »Alina«, »Srca bez granica« donijele su joj laskavu titulu, naime, počelo se pisati kako je Gina Lollobrigida, a ne Vespa, talijanski udarni izvozni proizvod, i nije trebalo dugo čekati na poziv iz Hollywooda.

Javio joj se filmski mogul Howard Hughes, i tako je Lollo 1950. stigla u filmsku meku. U holivudskim povijesnim arhivima zabilježeno je i kako joj je Howard Hughes dolazio u apartman poslije ponoći s cijelim orkestrom, tražio da plešu do zore, a nakon tri mjeseca ponudio joj je ugovor na engleskom. Odbila ga je potpisati dok ne dobije prijevod.

Bogatog ekscentrika to je silno uvrijedilo, pa je Gina sljedeći dan spakirala kovčege i vratila se u Rim. Talijanski redatelji odmah su je zasuli ponudama, pa je u samo nekoliko godina, početkom pedesetih, snimila desetak filmova, među kojima su joj neki obilježili karijeru: »Grad se brani«, »Fanfan la Tulipe« sa slavnim Gerardom Philipeom, »Krah, ljubav i fantazija«, »Kruh, ljubav i ljubomora«, »Rimljanka« po romanu Alberta Moravije »Supruga za jednu noć«.

U međuvremenu je naučila francuski i engleski, što joj je pomoglo da postane jedna od najtraženijih europskih glumica, te ubrzo počela osvajati i nagrade.

Višestruko talentirana

Prva, i Gini najdraža, bila je Victoire, koju je dobila u Francuskoj 1953. kao »najbolja strana glumica«. Istu nagradu dobila je i sljedeće dvije godine. Kao ljubiteljica umjetnosti, svoj je dom namjestila tako da su joj urednici najpoznatijih časopisa za unutarnja uređenja nudili astronomske iznose da dobiju pravo objaviti fotografije njezina doma.

Samo umjetnine u vili procijenjene su na milijun dolara. Ginina popularnost u Europi bila je golema: izazivala je gužvu gdje god bi se pojavila. Njezin izlazak iz hotela na festivalu u Cannesu 1953. prouzročio je takav kaos da je morala intervenirati policija.

Nekoliko policajaca je ozlijeđeno, a jednome su čak slomljena dva rebra. Svi su se divili njezinoj ljepoti, ali su joj odavali priznanja i za glumu te pjevanje.

Francuski predsjednik Francois Mitterrand 1993. joj je uručio priznanje francuske Legije časti, Foto: Reuters

Ulazak u politiku

Nakon filma »Najljepša žena na svijetu«, ekranizaciji života Line Cavalieri, glumice i pjevačice iz doba belle epoque, u kojemu je otpjevala arije iz opere »Tosca«, i slavna Maria Callas nije mogla vjerovati da Ginino pjevanje nije sinkronizirano.

Za ulogu u tom filmu, koji je u sezoni 1955./1956. bio najgledaniji u Italiji, Gina Lollobrigida je dobila prestižnu nagradu David di Donatello i proglašena za najbolju glumicu godine.

Bila je iznimno popularna i među političarima. Primali su je predsjednici: argentinski Juan Peron, kubanski Fidel Castro, jugoslavenski Tito, okrunjene glave kao Elizabeta II. te drugi uglednici. Početkom 1957. objavila je da očekuje dijete.

Mali Andrea Milko Škofič na svijet je došao 27. srpnja 1957. godine. Premda se činilo da popularnost Gine Lollobrigide nitko ne može zasjeniti, to se ipak dogodilo.

Na talijanskom filmskom nebu zasjala je nova zvijezda, sedam godina mlađa Sophia Loren. Publika se podijelila: obožavatelji putene Napuljke smatrali su da je Gina previše hladna i suzdržana.

Sedamdesetih godina prošloga stoljeća Gina Lollobrigida još je snimala, no to ju je sve manje privlačilo. Godinu dana putovala je Italijom, uvijek zamaskirana da je obožavatelji ne prepoznaju i ne ometaju, i snimila više od 20 tisuća fotografija, od kojih je dvjestotinjak odabrala za svoju prvu knjigu naslovljenu »Italia mia«.

Prvo izdanje doslovno je razgrabljeno, a glumica je dobila ponudu kojoj nije mogla odoljeti. Naime, Imelda Marcos, supruga filipinskog predsjednika, u svojoj zemlji poznata kao »željezna leptirica«, naručila je knjigu njezinih umjetničkih fotografija o Filipinima.

Posljednjih nekoliko desetljeća živjela je u Rimu. Pred kraj života izazvala je poveću buru iskazavši želju da uđe u svijet politike i da se kandidira za predsjednicu. No, većina nas pamtit će je po filmskim ulogama, ljepoti i eleganciji.

Pripremila S. URAN
(Hina/Reuters)