Poznat i kao »hrvatski Sinatra«, Marko Tolja čuveno je domaće glazbeno ime koje je sinonim za sve one romantične melodije koje diraju u dušu. Ovaj Riječanin sa zagrebačkom adresom priznao nam je kako je imao veću tremu poslije povratka na pozornicu nakon veće pandemijske pauze, nego prije 16 godina, kada je tek počeo koračati glazbenim stopama.

Aktualnim hitom »Ova ljubav« svakim tjednom sve više kotira na top ljestvicama, a inspiraciju uzima upravo iz vlastitog života te života bliskih ljudi. Uoči njegovog gala božićnog koncerta koji će se održati 18. prosinca u Hrvatskom kulturnom domu na Sušaku, porazgovarali smo s njim o velikom utjecaju koji je pandemija imala na njega kao glazbenika, preferira li nastupati u svom rodnom gradu ili »u gostima«, utjecaju koji je na njega izvršio Oliver i tome donosi li novogodišnje odluke.

Velika pauza

Jesu li vam nedostajali koncerti?

– Strahovito! Pokušavao sam za vrijeme lockdowna održati kontakt sa svojom publikom svirajući im iz svoje sobe preko društvenih mreža, ali nije to – to. Mi glazbenici smo jednostavno bića za pozornicu te energiju publike ne može zamijeniti niti milijun lajkova.

Premda se koncerti održavaju manje no prije, kako je bilo ponovo stupiti na pozornicu?

– Imao sam pauzu od točno godinu dana što se tiče koncerata. Kada sam se prvi put nakon te pauze vratio na pozornicu, mislim da sam imao veću tremu nego prije 16 godina, kada sam se počeo baviti glazbom. S druge strane, takva je euforija i sreća što smo se ponovo vratili pred svoju publiku pa makar i smanjenih kapaciteta.

Marko Tolja

Mislite li da ste »izašli iz forme« ili vas publika odmah »vrati u život«?

– Određeni strah od »izlaska iz forme« je bio prisutan. Moram priznati da u tom periodu bez koncerata nisam baš vježbao doma. Ali nije ni isto pjevati doma ili na pozornici pred publikom. Zato sam valjda i imao toliko tremu. I nije bilo lako. Shvatio sam da bih se umorio puno prije nego kada smo redovito nastupali. Ali publika ti daje snagu i svaki njihov apaluz te nosi.

Je li se u ovo neizvjesno vrijeme bilo teže povezati s publikom, te kako ste održavali taj odnos? Jesu li vam društvene mreže i pjesme koje ste ondje izvodili bile dovoljne da održite aktivan odnos sa svojim slušateljima?

– Kao što sam prije rekao, to je tada bio jedini put za kontakt s publikom i moram reći da me spasilo od neke depresije koja bi me možda ulovila. S druge strane, nije to to, ali svakako mi je pomoglo. Nadam se da je i njima, da nam to vrijeme izolacije lakše i brže prođe.

Obrambeni mehanizam

Kako je pandemija utjecala na vaš kreativni proces? Je li vas inspirirala ili iscrpila?

– Bilo je i inspirativnih trenutaka, i onih vrlo loših. Kako živim u Zagrebu, onaj period oko potresa mi je bio grozan i tada nisam ništa napisao. Ali onda sam se trgnuo i krenuo raditi. Tada sam i napisao »O tebi ovisan« koja je jedna od mojih najveselijih i najpozitivnijih pjesama. Moguće da je to bio neki obrambeni mehanizam. Da u takvo neko turobno vrijeme napišem pozitivnu pjesmu.

Kako ostajete kreativni?

– Mislim da tu nema nekog pravila ili recepta. Inspiracija dođe i ode kada ona želi. Ne možete utjecati na nju. Sjednem za klavir pa vidim ide li ili ne. Nekad odustanem vrlo brzo, a nekad se desi neki dobar moment pa iz njega krene pjesma. Treba se samo prepustiti i raditi bez računice. Iz srca.

Je li veća ili manja trema nastupati pred domaćom publikom u svom rodnom gradu? Preferirate li više nastupati »doma« ili biti »u gostima«?

– Obožavam koncerte u Rijeci. To su moji ljudi, moja energija. Uvijek dođu i prijatelji koje sada rjeđe viđam, obitelj, pa se druženje nastavi i nakon koncerta. Gdje god da sviram, tamo je i moja publika, tako da mi je teško reći. Ali Rijeka će uvijek biti moj dom pa je i svaki koncert poseban.

Vaš aktualni singl »Ova ljubav«, inspiriran privatnim poznanstvom, penje se sve više prema vrhovima top ljestvica. Jeste li očekivali ovakav uspjeh i može li se znati tajna dobrog hita?

– Nisam. I ne znam tu tajnu. Mislim da tajne zapravo niti nema. Barem ne u glazbi kakvu ja radim. Ljudi prepoznaju iskrenu emociju. Ne možeš ih muljati. I ako tako radiš, na kraju dana će te i nagraditi. Nikada ne pišem i ne snimam pjesme misleći da će biti hit. Puno mi je bitnije da uvijek dam najbolje od sebe i da budem vjeran i sebi i svojoj publici.

Jedan je Oliver

Poznato je da je Oliver vaš veliki uzor i inspiracija te da ste ove godine i nastupili na koncertu »Trag u beskraju« u sjećanje na njega. Što vas je on naučio i kako on danas na vas ima utjecaj?

– Imao sam tu neopisivu sreću u životu da sam upoznao svog uzora, pjevao s njim više puta i na kraju postao i prijatelj s njim. Nije on puno filozofirao kada je bila glazba u pitanju. Sjećam se da mi je jednom rekao: »Samo pivaj. Svi nešto filozofiraju. Ti samo pivaj.« I eto, nekako se toga držim i danas.

Kako uspijevate uskladiti privatni i poslovni život sada kada imate novu pridošlicu?

– Ma super. Sve se to da uskladiti uz dobru organizaciju. Uživam u svakoj sekundi roditeljstva, tako da mi ništa ne pada teško. Ni kada dođem sa svirke u 3 ujutro, a on me budi u 6.

Planirate li možda neke nove suradnje koje možete otkriti? Imate li neke neostvarene želje u pogledu suradnji koje biste htjeli ostvariti u budućnosti?

– Pa ima jako puno kolega s kojima bih volio surađivati, ali ni to se po mom mišljenju ne može forsirati. Sve što se treba dogoditi, dogodit će se. Barem je tako do sada bilo u mojoj karijeri.

Imate li novogodišnje odluke? Držite li ih se?

– Nemam. Pogotovo u ovo ludo pandemijsko doba. Ne možemo planirati ni što ćemo raditi sutra, a kamo li sljedeće godine.