Tko zna koliko će godina proći dok se opet pojavi ovakav pjevač«; »Halid kralj može otpjevati recept za urmašice, ja ću se opet napiti i plakati od tuge i sreće«; »On liječi sve, i koronavirus«; »Halid bi trebao biti počasni predsjednik BiH. Svojom pjesmom i karizmom je prihvaćen od svih građana«; »Jedan od rijetkih koji je rado viđen i slušan i u Zagrebu i u Beogradu i u Podgorici, ali i u Banjoj Luci i u Sarajevu.

Jednom riječju legenda«; »Imao sam priliku upoznati ga, čovjek zvijezda, ali toliko mu dobra duša, uvijek pomogne gdje može«; »Ima li ovaj gospodin neku lošu pjesmu?

Pijem kafu, razmišljam o rakiji«; »Prije par godina svratili smo na benzinsku u Semizovcu i zatekli Halida. Popio je kafu s nama, onu običnu iz automata, i srdačno smo porazgovarali kao da se znamo godinama. Veliki gospodin, ljudina, naš Halid«; eto tako komentiraju bosanskohercegovačkog pjevača Halida Bešlića njegovi obožavatelji.

Prve glazbene korake napravio je još kao školarac, po povratku iz vojske pjevao je u sarajevskim restoranima, a prvi singl snimio 1979. godine, nakon čega slijedi samo čuđenje kako može biti tako popularan da je moguće čak i da nema rokera koji nije barem čuo stih »’ko bi rek’o čuda da se dese«, a nije isključeno ni da bi i ljubitelji downtempa na novi hit »Neretvu« blago trupom zavrnuli malo lijevo, pa malo desno. Pa kako to?

– U meni ima i sevdaha, i rocka, i popa, i starogradske. Živio sam s tim glazbenim pravcima, sve sam to pjevao po sarajevskim kafanama, to je stup moje karijere, i onda se lako prilagođavam. Ako je čisti narodnjak, ako je malo zabavnjak, ako ima etna, popa i to mi pomaže u karijeri. A inače sam odrastao i s rokerima i sa sevdalijama, sa svime što je Sarajevo, jedan konglomerat. Samo nek’ je dobro, nema veze koji je pravac.

Foto: Davor Puklavec/PIXSELL

Rođendan

Prošli tjedan, 20. studenoga, proslavili ste 67. rođendan.

– Nije mi običaj da slavimo, to više moj sin Dino, snaha Mahira, unuci, blizanci Lamija i Belmin-Kan, oni me natjeraju da ipak proslavimo. Sjedio sam sa svojom Sejdom, javljao se na pozive i odgovarao na poruke iz svih krajeva svijeta. Među prvima su čestitali sin i snaha, koji su u Njemačkoj s djecom, malo smo ispunjavali križaljke, a kako smo oboje na dijeti, Sejda nije radila ni neke specijalitete. Za mene je to jedan običan dan, bez nekog posebnog slavlja.

Kako se snalazite s obzirom na koronu?

– Kontao sam nekoliko tjedana, proći će, a ono sve gore. U veteranskim sam godinama i moram malo razmišljati o zdravlju. Imam visok tlak, povišeni šećer i pripadam u rizičnu skupinu, pa se pazim kao i svi normalni ljudi. Nosim masku, slabo se krećem, ne hodam po kafanama. Imam neki svoj đir. Odem do svog motela i benzinske pumpe periferno od Sarajeva. Tamo imam manje kontakata s ljudima i zrak je ljepši.

Kondiciju održavate vozeći sobni bicikl?

– To sam sada uveo. Imao sam sobni bicikl u motelu, u apartmanu, pa sam ga prebacio tu i kako sam navečer kući, ne idem nigdje, odradim pola sata treninga. Ma, nije to ni neki trening, bicikl, koji sklek, čisto da se preznojim. Istuširam se i gledam na televiziji film, neku seriju. Napravio sam sebi neki ugođaj, samo da mi ne bude dosadno.

Mirna starost

Spomenuli ste svoju benzinsku postaju i motel »Bešlić«.

– Na izlazu iz Sarajeva, uz glavnu cestu za Tuzlu, u mjestu Semizovac se nalaze. Tamo imam plac kraj rijeke, gdje sam okružen šumom i uživam u prirodi. Od tamo počinje moja Romanija. Emotivno sam vezan za taj kraj jer sam blizu i rođen, u Vrapcima kod Knežine, a odrastao sam u Sarajevu.

Išao sam u investicije jer je ovaj naš posao nesiguran, ne možeš se uvijek u njega pouzdati. Ušao sam u biznis kako bih imao mirnu starost, odnosno da si osiguram penziju. Mi glazbenici smo preko udruženja, čiji sam član bio prije rata, bili osigurani na neke minimalce, pa su nam oni uplaćivali radni staž, tako da i nije neka penzija, nego neki minimalac i naravno da od nje ne bih mogao živjeti jer sam navikao više trošiti. Ali mirovina je pro forma.

Kad sam napunio 65 godina po »službenoj dužnosti« sam otišao u penziju, ali neću prestati pjevati jer ne znam drukčije živjeti. Dok budem mogao, a hvala bogu mogu, pjevat ću.

Nedugo nakon predstavljanja vašeg novog, osamnaestog studijskog albuma »Trebević« izbila je epidemija koronavirusa zbog čega ste morali otkazati koncerte. Nastavak naravno slijedi?

– Pa naravno. Koncertna promocija »Trebevića« zapravo je već bila počela nastupom u Düsseldorfu u Njemačkoj, odakle sam trebao ići za Kanadu, no morao sam otkazati dvadeset velikih koncerata, od Njemačke, Kanade, Švicarske, Hrvatske, Turske, Srbije, Bosne. Sve su to trebale biti velike svirke, a to je sve odgođeno. I kada su novi videospotovi u pitanju, i to će morati pričekati. Snimili smo spot za pjesme »Trebević« i »Da vrijeme stane«, pa neka se to sada emitira na televizijama.

Naslovnu pjesmu je radio Nenad Ninčević.

– Da, imam dvije pjesme od Ninčevića, »Trebević« i »Hladno sunce«. Obadvije su pjesme jako lijepe. Neno i ja poznajemo se od ranije, već nekoliko godina, a sada prvi put i surađujemo. Baš mi paše, i kao lik i kao skladatelj. On je u Hrvatskoj i regiji prva liga. Autori glazbe za »Trebević« su Ninčević i Dario Marunčić, dok Ninčević sam potpisuje tekst. Aranžman za pjesmu napravio je Samir Kadirić, a videospot je režirao Jasmin Pivić.

Na albumu se nalazi jedanaest pjesama, jedna je duet »Od ponoći do ponoći« s pop pjevačem iz Banje Luke Borisom Režakom, dvije su pjesme Nene Ninčevića, a najviše ih je napisao Mirko Šenkovski Geronimo, dok su ostali autori Damir Arslanagić, Dženan Jahić, Dilvad Felić, Goran Bubalo, Sanja Arsić. Omot »Trebevića«, gdje Mjesec pada na planinu, napravio je Almir Kurta Kugla inspiriran stihom »Na Trebević mjesec pao«.

Na duge staze

Je li teško naći dobre suradnike?

– Pa je. Mirko Šenkovski Geronimo je moj suradnik već godinama, upoznao sam ga prije jedno desetak, i puno mi je lijepih pjesama napravio, na ovom su albumu četiri – dva singla koja su i najavila album »Ja bez tebe ne mogu da živim« i »Taman je«, a druge dvije su »Neretva« i »Anđela«. Moja desna ruka je Samir Kadirić, producent mojih pjesama i autor aranžmana, već dvadeset i pet godina sviramo zajedno. Zatim Damir Arslanagić koji je izvrstan glazbenik, tu je i mladi doktor iz Sarajeva Dženan Jahić, svi su oni na ovom zadnjem albumu s kojeg su se neke pjesme već izdvojile, recimo »Neretva« i »Hladno sunce«. Album, kako bih rekao, sporo pali, ali kad uđe pod kožu, dobar je.

Da, izjavili ste da će za dvije godine biti najbolji.

– Moje pjesme inače žive na duge staze i tek za dvije godine će to biti ono pravo. Recimo, pjesmi »Romanija« već je sedma godina, a tek sada je postala hit.

Kako objašnjavate veliku popularnost narodne glazbe među mladima?

– Narodna glazba je temeljna glazba svih prostora. Svaki narod apropo folklora ima drukčiji pristup notama i stilu, ali sve u svemu temeljna glazba svih prostora je narodna. Tako počinje, a drugi se pravci razvijaju. E sad, ima loše, dobre i kvalitetne narodne muzike. Ove loše pjesme koje se rade dosta kvare opći dojam o glazbi.

Ja sam se uvijek trudio imati prave pjesme i ne ići ispod svoje razine koja je omeđena.

Ima narodnih pjesama na koje se naježiš, da li od nota ili od teksta, a oni ljudi koji su, da tako kažem, glazbeno pismeniji, misle da je to neka jeftinija forma muzike, međutim nije. Stvar je ukusa. Moram reagirati na glazbu ako me ona pomiče, a ima i lijepe, vrhunske glazbe na koju ne reagiraš. Ima i toga, ali kvaliteta se ipak osjeti, bila to narodna, pop, rock’n’roll, r’n’b, hip-hop muzika.

Sjećam se kad sam prvi put otišao u Dublin, u Irsku. U hotelu uključim televizor, vrtim kanale i na svima njihova narodna glazba. Kad vidim Bijelo dugme. Što je ovo, rekoh. Poslije kad sam pričao tu anegdotu, shvatim, naš rock ‘n’ roll je ustvari bio narodna muzika. Kod nas koja god grupa nije imala etno elemenata nije mogla napraviti posao.

Sve grupe koje su u bivšoj Jugoslaviji bile popularne od šezdesetih do osamdesetih imale su u svojim pjesmama etno s rokerskom podlogom. Oni koji su bježali od toga, nisu imali neke rezultate. Poslije toga se maltene više ništa u glazbi nije dogodilo, ni napravilo. Iz tog rock’n’rolla je nastalo pet-šest raznih pravaca, kao što je iz političke partije izašlo petnaestak malih političkih stranaka.

Halid Bešlić prvi singl objavio je 1979.

Vedri duh

Koga vi volite poslušati?

– A volim svašta, tko god zna lijepo zapjevati. Mijenjaju se raspoloženja, pa tako danas slušam jednu pjesmu, sutra drugu. Ne mogu se centarforski opredijeliti da je samo nešto dobro. Muzika je toliko široka da danima mogu slušati različite stilove, samo mi je važno je li to dobro ili nije.

Ostane li vam koja melodija »u uhu«, pa da pjevušite?

– Dogodi se često neka lijepa melodija, pa ja onako mumljam. Nekad dođem negdje, pa da napravim veselu atmosferu odmah nešto zapjevam. Evo danas, kad sam došao ovdje, kod mene u prostoriju, došao sam s pjesmom, pa su komentirali da vole taj moj vedri duh, da im odmah popravim raspoloženje.

A ima momenata i kad sam ljut, kad ni s kim ne govorim. I tako. Ima previše dobrih pjesama. Recimo, nekad naiđe dobra sevdalinka, pa se pjevuši, nekad dobra rock balada. »Sve je to od lošeg vina«, na primjer. Volim i dobru pop pjesmu. Neki dan je umro Kićo Slabinac, pa sam se sjetio njegovih pjesama uz koje sam rastao.

Kićo je imao uvjerljivo pet-šest jakih pjesama, hitove koji su i danas jaki. Davorin Popović, Kemal Monteno, Mišo Kovač, Miki Jevremović, Tereza Kesovija, Gabi Novak, Nada Knežević, Safet Isović, Zaim Imamović, Nada Mamula, Zehra Deović i tako dalje, samo sam jedan dio njih spomenuo iz tog vremena.

Mi i danas slušamo Rolling Stonese, Beatlese, Parni valjak, Indexe… te starije grupe i pjevače koji su obilježili prostor i vrijeme, čije su pjesme bile velike i slušaju se. Postoje oni koji su napravili velike pjesme i postoje oni koji samo pjevaju.

RIJEKA, 10.05.2019., DVORANA MLADOSTI KONCERT HALID BEŠLIĆ SNIMIO: SERGEJ DRECHSLER