Kraj 2024. godine, sjajne godine riječkog rocka, ukrašen je pojavom debitantskog albuma rock grupe Lei, albuma »Oživljavanje« koji nudi, što je pomalo i simbolično kad je riječ o kraju ove, po svim kriterijima odlične riječke rock godine, pravi žestoki i beskompromisni rock, baš onakav kakav u gradu na Rječini i treba biti. Žestoko, brzo, ekstatično i ritmično – samo su neki od pojmova koji se javljaju nakon nekoliko slušanja albuma koji 11 pjesama, sabijenih u nepunih četrdesetak minuta, nudi izvrsne rifove, pravodobno plasirane solaže, moćan i razarajuće plesni ritam te odličan vokal.

Izron u bolje sutra

»Kroz toliko blata kroz koje smo prošli i koje nam se skupljalo kroz godine u životu, jedini način je bio izvući se iz njega i ponovo udahnuti svježi zrak te očistiti tu prljavštinu sa sebe. To je priča koja stoji iza našeg prvog albuma »Oživljavanje«.

Izron u bolje i zdravije sutra«, govori najavljujući debitantski album frontmen sastava i autor stihova i glazbe Mauro Budak, a potvrda njegovih riječi slijedi kroz pjesme u kojima kao temeljni motiv najčešće prevladava traženje samog sebe i svog puta (»Djevojka s istoka«, »Nađeno«, »Blues«, »Nišan«, »Jedini«), a uz to slušamo i isto tako dojmljive osobne ispovijedi i samoanalize (»Sebi«, »Jedini«), traženje smisla postojanja (»On«) ili uspješne osvrte na razna emocionalna stanja (»Modra«, »13«, »Prljava ljubav«), a sve s ciljem, kako Budak i kaže, »izrona u bolje i zdravije sutra«.

A taj je izron praćen žestinom kojoj svjedočimo već u uvodnoj »Modra« koja nudi snažni gitaristički zid zvuka kroz koji se »sva ta bol u ljubav pretvara« da bi u odličnoj »13«, koja zvukom zaziva beogradske Partibrejkerse ili davnašnji riječki Gipss, bilo na dojmljiv način iskazano rokersko nepristajanje na ono što ne želiš. Nakon tog rock egzorcizma (»izađi iz mene, nestani« – pjeva Budak onoj s kojom ne želi biti jer je potpuno drukčija od njega), slijedi atraktivna kinky rock himna »Prljava ljubav« kojoj bi palac gore dignuo i sam Lou Reed, da bi potom »Djevojka sa istoka« ponudila na početku ugodne akustične gitare koje u ovoj priči o mističnoj djevojci s nekih dalekih prostora istoka brzo mijenjaju masivni zvuk gitare i jaki rifovi.

Ta esencija zvuka agresivnog rocka potom nas nastavlja opijati u žestokoj »Nađeno« te još žešćoj i bržoj »On« koja spaja punk i rock and roll u ekstatičnoj, a la Stooges brzini, da bi potom u ispovjednoj temi »Blues« sve bilo smanjeno za brzinu-dvije, ali je i to daleko od bilo kakve sporosti.

Vrhunac albuma

Završni dio albuma opet donosi agresiju. »Nišan« spaja punk skandiranje i Motorhead udare, a toj visokooktanskoj žestici (nešto kao trostruki, na eks ispijen viski!) sliči i završna »Jedini«, dok je vrhunac albuma, glazbeno i tekstualno, iznimno moćna »Sebi« s točno odmjerenom kombinacijom žestine i akustike te odličnim stihovima. »Još jedan pregažen dan, jedna izbrisana noć, stojim nepomičan, gutam si zube, tonem u bol.

Ali izronit ću se, vjetar otpuhat će sol, tuga prosut će boje, more preuzet će bol« – pjeva Budak u, po svim kriterijima izvrsnoj, »Sebi«. Definitivno, sudeći po debitantskom albumu »Oživljavanje« Lei (Ona, na talijanskom) su oživjeli i svakako imaju budućnost u okviru koje mogu postati bitno ime – i to ne samo riječke rock scene.