Svi koji su nakon debitantskog albuma »Anthem of the Peaceful Army« objavljenog 2018. godine bili oduševljeni zvukom mlade američke hard rock grupe Greta Van Fleet, s radošću će primiti i njihov nedavno objavljen drugi studijski album nazvan »The Battle at Garden’s Gate«.

Isto tako, svi koji su im pri prvom albumu zamjerali preveliko oslanjanje na tradiciju čvrstog rocka sedamdesetih, posebno grupe Led Zeppelin, i dalje će moći koristiti te argumente. Drugim riječima, malo se toga promijenilo.

No to nije nimalo čudno jer su debitantskim ostvarenjem mladići iz gradića Frankenmoutha (Michigan) postali svjetske zvijezde i to glazbom koju iskreno vole pa razloga za bitnije promjene i nije bilo.

A budući da ta vrsta glazbe u svijetu ima ogroman broj poklonika, jasno je da će i njihov drugi album biti jako popularan jer će ga rado slušati svi koji uz Zeppeline vole i, primjerice, Deep Purple, Black Sabbath, Uriah Heep, Rust… i slične hard rock/heavy metal junake davnih sedamdesetih.

Dvanaest pjesama

Kroz dvanaest novih pjesama i ukupno nepune 64 minute glazbe Van Fleet ekipa isporučuje tipičnu oluju moćnog hard rock zvuka s prepoznatljvim brojnim dugim gitarističkim solažama, dojmljivim rifovima, čvrstom ritam-sekcijom te vrištećim vokalom Josha Kizske, čiji se glas rasprostire između obala koje su dosezali Robert Plant ili Bon Scott, ostajući – na svu sreću – dovoljno autohton i originalan da ga već lako prepoznajemo kao zasebnog.

Uz glazbu koja zaista djeluje kao da je stvorena u prvom dijelu sedamdesetih, ljubitelji tih davnašnjih bučnih rock okvira sličnost će pronaći i u stihovima koji su također okrenuti temama koje su najradije obrađivali dugokosi junaci sedamdesetih.

Konkretno to znači da se u nekoliko pjesama braća Kiszka referiraju na njima i Zeppelinima dragog književnika Tolkiena, tu su i pjesme koje obrađuju postapokaliptične motive uočljivo kritizirajući mane čovječanstva, pjeva se i o smrti, a uočljiva je i tih davnih godina itekako jaka posthipijevska filozofija protkana suvremenim ekoosviještenim stavovima.

Sve u svemu, album idealan za »starce« odrasle tih godina, ali i sve brojnije mlade ljubitelje tog zvuka.

Mnogo optimizma

Svakako treba istaknuti kako su za razliku od svojih slavnih prethodnika dečki iz Van Fleet ekipe ipak znatno optimističniji i pozitivniji pa tako u »Heat Above« i »Broken Bells« usprkos brojnim nedaćama i problemima nalaze razloga za vjerovati u bolje dane i bolju budućnost, ponajprije zbog vjere u ljubav u koju treba vjerovati, tvrde u »Heat Above«, da bi to potom jako dobro potvrdili u »Light My Love«, pravoj stadionskoj hard rock ljubavnoj baladi koja spada u red onih jednostavnih ljubavnih kakve su uvijek i svugdje dobrodošle.

Na tom tragu okrenutosti sadašnjosti i optimizmu je i vrlo dobra »My Way, Soon« utemeljena na iskustvu koje su u protekle tri godine proživjeli članovi grupe prešavši put od rock benda iz provincije do svjetski poznatih glazbenika.

Ipak, najveći dio albuma je »starinski« po temama pa tako u jednom od ponajboljih trenutaka, snažnoj »Age of Machine«, kroz spoj psihodeličnog i blues rocka jasno poručuju kakvu štetu čovječanstvu može nanijeti razvoj tehnologije koja ubija ono što je najvažnije – osjećaje. Gdje bi sve to moglo završiti, pokazuje distopijska i apokaliptična »Tears of Rain« sa slikom mračne budućnosti.

Općeljudske teme

U »Stardust Chords« poigravaju se kroz priču o zločinu i kazni religijskim motivima da bi potom u »Caravel« i »Trip the Light Fantastic« zašli u neke druge svjetove i paralelne svemire, a u »The Barbarians«, kao i završnoj skoro devet minuta dugoj »The Weight of Dreams«, stupili na fantasy tlo nastojeći, logično, progovoriti o općeljudskim temama prolaznosti i smisla života.

Posebno je pri tome bitna moćna završna »The Weight of Dreams«, koja je više no očigledno njihov pokušaj da naprave svoju »Stairway To Heaven«. Naravno, nije to nimalo lako, pa ni moguće, ali treba priznati da su u ovoj epskoj baladi bržeg ritma vrlo dojmljivi.

Fanovima će svaka od 12 na albumu zabilježenih pjesama biti odlična i žalit će možda samo za tim što ovaj album nije, kako je bilo planirano, objavljen još 2019. godine. Nažalost, korona i ostale nedaće to su onemogućile, ali je zato možda sada još slađe uroniti u bučne Greta Van Fleet vode i uživati u nostalgiji koju isporučuju dečki čiji su roditelji bili vrlo mladi kad se stvarala glazba koju ekipa iz Michigana sjajno izvodi.