Na dogovoreno mjesto, u dogovoreno vrijeme Ksenija Urličić stigla je u minut točno. Dogovor je dogovor i nije mu naštetit’ mogla ni činjenica da je samo malo prije konačno detektirala i gdje su joj ostale drage naočale te se čula s ljubaznim taksistom koji ih je pronašao da joj ih vrati.  Zato će, kako je i red, dobiti on mali dar zahvale. Dobra je to stara škola, maniri iz doba kada je znak pažnje bio važan.

A taj spomen dioptrije nekako nas odvede do novinarske konstatacije kako nakon 50 sve nekako krene nizbrdo, zdravlje ponajprije. Ksenija Urličić na osnovu vlastita iskustva tvrdi da to baš i nije tako.

– Ide sve prema gore. Sigurna sam da ide, ako ste imalo mentalno zdravi, motivirani. To su bile najplodnije godine moga života, od 50. do 65. – tvrdi Urličić.

U mirovinu je, veli, otišla s relativno malo godina, jer je je na televiziji počela raditi još kao brucošica romanistike.

– Imala sam 41 godinu staža, a nisam imala godine života. Prve godine mirovine su bile sjajne. Osjećala sam se oslobođena od obaveza, od briga, od stresa.

Osjećala sam se kao netko tko je nakon dugog putovanja, ili penjanja na Sljeme, došao doma pa se uvalio u pjenušavu kupku. To je bio moj osjećaj odlaska u mirovinu.

Ali, nije to bitno. Bitno je da apsolutno potvrđujem da je tih 15 godina između 50. i 65. najkreativnije, najjače – tvrdi Urličić.

– Bome, sad ste mi dali malo vjetra u leđa – priznaje novinar.

– Kad dođete u moje godine shvatit ćete koliko ste bili mladi kad ste razgovarali sa Ksenijom – duhovito će Urličić.

Mama, baka, prabaka

Kako Kseniju Urličić zapravo predstaviti!? Uvijek je to nekako slično: pa mama Dore, pa čelična lady… Tek je nedavno za svog radijskog podcasta Ljudevit Grgurić Grga svemu spomenutom dodao i ono baka.

– I prabaka. Imam ja i šest unuka i šest praunuka. Jedna velika obitelj. Vjerojatno me i to motivira i drži, još uvijek ja svih okupljam oko sebe.

Još uvijek sam ja taj fokus. Iako, stalno govorim svojim kćerkama, sada i unukama, da bi one trebale preuzeti tu ulogu, a ne da sve ostane na prabaki – veli Urličić.

Jer, dodaje, sve ima svoj početak i kraj. Jer, kako kaže, čim pređe čovjek 80. u dubokoj je starosti. A to što okuplja obitelj oko sebe mora biti i zbog genetike neke.

Otac je iz Imotskog, majka iz Omiša, Ksenija se rodila u Splitu. Ne negira ništa Urličić, ali Zagreb je njen grad, tu je došla s tri godine.

– Bilo bi licemjerno da kažem da sam Dalmatinka. Po korijenima da, ali sav moj život je kao onaj stih koji kaže: »Zagrebačkim ulicama, cesta mog života teče.« Prve ljubavi, prva poznanstva, prva prijateljstva, sve je to vezano za Zagreb – ističe Urličić.

I da, sjeća se ona prve ljubavi dobro. Iako…

– Iako, ne vjerujem onoj pjesmi »Samo jednom se ljubi« – kaže.

– Ni ja – priznajmo.

– Ni vi!? – pita Urličić.

– Ni ja. Živim u nadi da je pjesma potpuno promašena – velimo.

– Iluzija – na to će Urličić.

A onda nas vraća na početak, jer nismo još detektirali kako bi je trebalo za uvoda predstaviti. Ono čelična lady je, tvrdi, posve u suprotnosti s njenim karakterom, jer nije ni jako čelična ni odlučna.

– Nekako najviše volim kada kažu da sam mama Dore. To mi se čini jednim od najvećih postignuća u mojoj karijeri. To i »Sedma noć« kao sinonim nove zabave na televiziji u ratno vrijeme.

I glazbeno-scenska serija »Jel’ me netko tražio«. Miroslav Lilić mi je rekao da sam luda kad usred rata idem raditi komičnu emisiju.

A ja sam rekla: »Baš zato! Idemo probat’!« I ta emisija pod drugim nazivom, »Nad lipom 35«, još dandanas drži vodu, drži gledanost – kaže Urličić.

Zvijezde iznad 50

I bome, u novogodišnjem programu Nove TV isti koncept kao i onaj koji je Urličić stvorila 90-ih godina.

Koncept za koji će reći da je za nju onomad, a i sada, bio nevjerojatno dobar, gledljiv, prilagođen prosječnoj televizijskoj publici, jednostavan i neizmjerno zabavan.

– Znači, uvjereni ste da koncept koji ste osmislili početkom 90-ih i 30 godina poslije drži vodu!? – pitamo.

– Apsolutno. Ja prije svega zastupam HTV, to je moj život, ali moram priznati da me Nova TV impresionira svojom produkcijom zabave – na to će Urličić.

Kad je tako onda i ne čudi da je u novogodišnjoj noći Ksenija Urličić više motrila program Nove TV nego HTV-a. Ono malo što pogledala jest bilo je taman tako da nam prizna kako joj se čini da HTV nije ponudio zabavu koja bi bila za one ljude za koje se program i radi.

Jer, televiziju, kaže, gledaju stariji ljudi, umirovljenici, oni koji se, tvrdi, oduševe kada vide neku stariju pjevačku zvijezdu.

– A po mojim nekim kriterijima vi jednostavno niste dobili na hrvatskoj estradi novu mladu zvijezdu. Jeste li, recimo, čuli za neku mladu pjevačku zvijezdu koja bi mogla napuniti zagrebačku Arenu pet dana za redom!?

Ne, nema je. Svi koji pune Arenu su iznad 50. Sve naše velike zvijezde su iznad 50 – detektira Urličić.

Spomen pjevačkih zvijezda neminovno nas odvede do Dore, ove koja nam uskoro slijedi i ove koja se neće održati u Opatiji.

– Pa to je kao da Wimbledon nije u Londonu!?! Tko tu u toj priči gubi – velimo i pitamo.

– Mislim da svi gubimo. Gubi Opatija, sigurno. Čudno mi je da se nije uspio napravit’ aranžman. Opatija je uvijek bila sretna jer joj dolazi Dora. Ako je u Zagrebu, to je veliki minus – kratko će Urličić.

Lukavi Let 3

Bitnije joj se ipak čini vratiti se na lanjsku Doru i Eurosong.

– Svi znaju moje mišljenje o Letu 3 kada je pobijedio. Znaju da nisam bila oduševljena njihovim performansom, čak sam ga smatrala performansom na granici dobrog ukusa.

Čak sam rekla da mi se činio malo prostački, što mi Mrle nije mogao odšutjeti pa mi je rekao da sam vjerojatno zaboravila uzeti terapiju, što je bilo duhovito.

Ja znam da su to sve iskusni glazbenici i moram priznati da su bili hrabri i da su shvatili ono što ja nisam shvatila, jer pomalo živim u prošlosti i Eurosongu u stilu nekog Sanrema i njegovih balada.

Ovi lukavci su shvatili u kojem smjeru se kreće Eurovizija, da su se prioriteti promijenili, da je performans i eksces na prvom mjestu, a melodija na drugom.

Oni su to uspješno iskoristili, napravili veliku stvar za Hrvatsku. Ja im to danas priznajem i od srca kažem hvala što su nakon toliko godina doveli Hrvatsku u finale i što su nakon toliko godina priuštili našoj publici da ponovno s radošću gleda Euroviziju – naglašava Urličić.

Pače, kaže i da je Let 3 svojim uspjehom učinio i da se interes za Doru pojača.

– Koliko sam informirana čini mi se da su se ove godine pojavili i prijavili puno jači izvođači i puno jači autori. Rekordan je broj prijava ove godine, 203 čini mi se – ističe Urličić.

Nema tu dvojbe da je kod nastupa Let 3 i onog što uz nastup ide, sve bilo kod Leta 3 pomno osmišljeno. No, koliko je kod takvih uspješnih nastupa uopće sinergije između pjevača i ljudi s HRT-a? Može li bez te dobre sinergije biti dobra rezultata!?

– U moje vrijeme ja sam se jako puno miješala, pa su govorili da sam k’o margarin, da se u sve miješam. U sve sam se miješala. Jako puno truda je televizija ulagala, čak i u materijalnom smislu puno više nego sada.

Za to sam se opet ja izborila, jer sam bila valjda toliko naporna šefovima da su valjda popustili. Sada, u zadnje vrijeme, čini mi se da su izvođači, pobjednici Dore, prepušteni više manje svojoj kreativnosti i da imaju malu pomoć od ekipe – smatra Urličić.

Zato je Urličić mišljenja i da je Let 3 odradio lani ama sve, pa možda i ono što je trebala odraditi televizija.

– Sve su oni odradili, u detalje. I zato im kapa dolje – čestita Urličić.

– Sad me baš zanima što će na ovo kazati Mrle – pitamo se.

– Mrle će reć’: »Vidi, ova stara je uzele terapiju.« Ha, ha, ha – smije se Urličić.

Navukli je na »Kumove«

A to što Dora neće biti u Opatiji je šteta. Jer, kako veli Urličić, kultno je to mjesto za domaću glazbu. Samo, nakon ovog što nam je ponudio Let 3, kakvu uopće pjesmu birati da ponovi njihov uspjeh, ako ne i učini korak više!?

Urličić očekuje kvalitetne pjesme, jer, ponavlja, opet su se pojavila i jaka imena i jaki autori.

– Glazbenici su ipak svjesni da je Dora izvanredna prilika za promociju pjesme. I one koje nisu pobijedile postale su hit – ne dvoji Urličić. Glazbu ona, očito je to, jako dobro prati. Gleda li tako i televiziju!?

– Gledam, ali vrlo selektivno. Jako volim »Potjeru«, licencu doduše, ali cijenim produkciju. Gledam i »Superpotjeru« koja je hit, savršena.

Jako se hvalim da sam ja otkrila Joška Lokasa, prva ga dovela na ekran jedne novogodišnje noći. Kad su se svi pitali tko je to, ja sam u njemu prepoznala potencijal.

Gledam poneku dokumentarnu seriju. Gledala sam seriju »Diplomatska oluja« koja je savršeno profesionalno napravljena i vrlo poučna.

A moj suprug, koji voli onako jednostavnije sadržaje, natjerao me je da počnem gledati »Kumove« i navukla sam se. Svaki dan sam gledala »Kumove« kad sam bila doma – nabraja Urličić.

Za »Kumove« će tako reći da se i tu opet radi o jednostavnom konceptu koji je pogodio bilo one široke publike.

– Nije to lako. A mena je oduševila glumačka postava. Tu nema loše glume – tvrdi Urličić.

Ide razgovor kojekuda, sad opet malo unatrag do dana kada je Ksenija Urličić vodila zabavni program HTV-a. Ona koja nikada nije krila da je veliki simpatizer HDZ-a, kaže kako se politika ne treba miješati u rad televizije, zabavnog programa pogotovo.

– Meni je HDZ povjerio ulogu koja je vrlo teška, ali časna i pamti se. Radim zabavni program u vrijeme rata. To je jedan vrlo ozbiljan posao i mislim da sam tu ostavila duboki trag – kaže Urličić.

Pitamo je zbog čega se nije dala u politiku, s obzirom na to da je mogla.

– Meni su vrata politike bila otvorena kada je došao Tuđman, jer ja sam se jako eksponirala u predizbornom periodu. Kako je moj brat Žarko bio veliki HDZ-ovac, veliki zaljubljenik, kako sam odgajana u tom domoljubnom i patrijahalnom duhu kakav je bio moj otac, ja sam krenula bratovim stopama.

On je postao prvi predsjednik Hrvatskog sabora, a ja sam vodila predizbornu kampanju po BiH, prije prvih izbora. S

tvarno sam bila uvjereni HDZ-ovac, to sam ostala i danas, i dandanas mislim da bolju opciju nemamo. Imamo, naravno, dosta prigovora kao što ih uvijek ima, jer nije lako voditi državu i ovakve ljude kao što smo mi, ali neka mi netko pokaže prstom na boljeg – rezolutno će Urličić.

Vodila je ona i prve HDZ-ove skupove u dvorani »Lisinski«, a Tuđman tad, kaže, nije ni znao čija je sestra. – On je meni ponudio politiku i mogla sam ući u Sabor, ali nisam.

Kasnije su me pitali je li mi žao. Znala bih reć’ da skoro pa je, jer što fali Tonču Vrdoljaku što je otišao malo pa ima lijepu mirovinu (smijeh). Ali, nije me to zanimalo – priča Urličić.

Zdrava konkurencija

Dala se zato Urličić put televizije, pa se i danas pamte imena uistinu sjajnih voditeljica, legendarnih TV lica koje je Televizija Zagreb, odnosno Hrvatska televizija imala.

Helga Vlahović, Jasmina Nikić, Vesna Spinčić Prelog, Žaljka Fattorini, Ksenija Urličić. One koje su jedne drugima bile i zdrava konkurencija, danas se druže. Nekada njih pet, a otkada nas je napustila Helga Vlahović njih četiri.

– Kada sam otišla u mirovinu krajem 2000. rekla sam im: »Pa cure, kad ćemo se mi sad vidjeti!?« Pa smo na moju inicijativu imale svoje »večere za 5«.

Mnogi me pitaju kako smo uspjeli stvoriti takvo prijateljstvo u tako konkurentskom zvanju. Mislim da smo mi sve, tada nas pet, bile s istim backgroundom.

Lako je biti dobar s istim. Jest, nekad mi je znalo biti krivo kad recimo Jasmina vodi ovo, a ne ja, ali mi smo bile neka druga, skromnija, decentnija generacija. I te naše večere su sjajno krenule.

Dandanas, svaki mjesec smo kod jedne na večeri. Nažalost nema Helge, 12 godina je nema već, tako da više nismo za pet već večera za četiri, ali još uvijek, 12 godina, na ovom petom mjestu stoji tanjur i jedan sličica. Meni je to toliko dragocjeno da vam nemam riječi za reći koliko – ističe Urličić.

Kada je večera, svaka svakoj donese neki mali poklon. Pa se natječu tko će što bolje skuhati. Pitamo Urličić ima li štogod da nije za života učinila, a žao joj. Ona će na to kako planirala nije ništa već se sve dogodilo, događalo.

– Kad gledam unatrag čini mi se kao da to nisam bila ja. Moja mama pokojna je znala govoriti: »Kad promatram svoj život unatrag čini mi se kao san.« Sada se meni to sve čini kao san – kaže Urličić.