Glumica, scenaristica i redateljica Lana Barić, dramska prvakinja Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu žena je nemirnog i znatiželjnog duha koji ju neprekidno tjera naprijed. Film, kazalište, scenarij, režija, kazalište, serija, film…. vrteći se ne prestaje… Nema li neku konkretnu ponudu za ulogu, sama traži i smišlja poslove jer Lana je uvijek željna novih izazova.

Bilo je tako i lani kada je svojim scenarističkim prvijencem dosegnula zvijezde osvojivši Zlatnu Arenu na pulskom Filmskom festivalu u Puli. A ove je godine u Puli bila dio ocjenjivačkog suda Međunarodnog programa. O najboljem je projektu odlučivao međunarodni ocjenjivački sud, sastavljen od stručnjaka iz područja filmske produkcije i plasmana, a osim Lane Barić ove su godine “suci” bili i Ben Hopkins i Rada Šešić.

Na hrvatskoj kulturnoj i javnoj sceni ona je važna osoba. Zašto? Ne samo zbog svojih brojnih profesionalnih ostvarenja. Ona kroz svoj rad iskreno progovara o problemima mentaliteta neprekidno ističući neravnopravan položaj žena u našem društvu.

Lana Barić srdačna je i pristupačna osoba koje se predano i ozbiljno daje svim svojim profesionalnim i društvenim okupacijama, a kada je dobar party na kraju dana u pitanju opusti se i potpuno ležerno, bez obzira na večernju toaletu, izuje visoke štikle i bosonoga prati ritam muzike plešući uz drage joj ljude, što smo vidjeli na završnom partyju Pulskog filmskog festivala kada su se svi sudionici mogli napokon opustiti.

Mnogi su projekti kojima se Lana bavi pa ju jesen donosi u matični HNK s novom predstavom ali i na male ekrane jer će ju gledatelji Hrvatske televizije uskoro moći gledati i u seriji Dalibora Matanića “Područje bez signala”.

Foto: PRESS PULA FILM FESTIVAL

Ima vas svuda; u Puli u inozemstvu, nema puno odmora…

– I ne treba. Jako volim raditi pa me obaveze ne opterećuju previše. Pogotovu kad radimo ono što volimo. Pitate za inozemstvo? Da evo sad sam nešto snimala u Estoniji, jednu seriju. To smo završili i idemo dalje…

Nešto snimate i u Srbiji?

– Točno, to je serija “Besa”. Serija nastala u međunarodnoj koprodukciji Adrenalina i Red Planet Picturesa. Nekoliko je epizoda prve sezone snimano u Splitu i Rovinju. Drugi je to dio serije koju sam već ranije snimala u Srbiji sad smo i to ponovno nastavili. Ova vremena s bolestima i ograničenjima svima su nam zadala punu muka i glavobolja, sad se ipak to malo kreće…

Bili ste zainteresirani i za kratkometražne filmove. Je li to sad u mirovanju?

– Nisam zapostavila kratkometražne. Nikako. Nastavila sam i to. Inače jako volim i tu formu i baš me veseli kad mogu raditi kratkometražni film.

Kazalište?

– U HNK-u gdje sam zaposlena, trenutno radim predstavu kod Tene Štivičić koja se zove “64”. Imamo dosta posla jer sve treba pripremiti za jesen…

Opet broj u naslovu, to nije kao “Tereza 37”?

– Ha, ha… Ne… ne, ovo nema veze s godinama kao u “Terezi 37”. To je jedan novi lijepi Tenin tekst koji nama glumcima pruža velike mogućnosti nadam se da će se jako svidjeti i publici. To je drama koja se bavi sve aktualnijim problemom – nemogućnošću začeća i medicinski pomognutom oplodnjom. Djelomično je inspirirana Teninim osobnim iskustvom. Premijera će biti u listopadu u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu.

Foto: PRESS PULA FILM FESTIVAL

Znači posao već u ljetu znači manje kupanja?

– Je… je… ljeto će biti nešto kraće, ali kad je dobar i zanimljiv posao u pitanju to nije nikakva problem, naprotiv radi se s velikim zadovoljstvom pa nije problem malo skratiti uživanja na moru…

Ima li što u planu na dugometražnom filmu?

– Ima. Sprema se dugometražni igrani film Arsena Oremovića i to je nešto što jedva čekam. Bit će to još jedno lijepo i izazovno iskustvo tako da se dosta radi i priprema a to je i smisao u našem poslu.

Što je s distribucijom “Tereze 37” koji je lani pobrao nagrade na Puli i drugdje, a u kojem ste glumili ali i bili scenaristica?

– “Tereza 37” je još uvijek u distribuciji s obzirom na to da smo zbog korone krenuli kasnije. U toku ljeta film igra po otocima i priobalju gdje sada i ima najviše zainteresiranih. Negdje u listopadu trebali bismo krenuti u Cinestar. Tako da će ovo biti jedna dulja distribucija baš zbog te covid situacije. Nadajmo se da nećemo imati problema ove jeseni i zime ili da će barem biti mnogo manji nego lani…

Nakon prošlogodišnjih nagrada u Puli ovu ste godinu dobili novu ulogu i počast da budete članica cijenjenog žirija.

– Bilo mi je jako lijepo. To je prava privilegija za nekog tko živi u ovom našem filmskom svijetu. Naravno da volim raditi filmove ali ih volim i gledati zato je ovo bila prava blagodat.

Foto: PRESS PULA FILM FESTIVAL

Kako vam se činio ovogodišnji izbor na Puli? Ipak korona je napravila dosta problema i manje se snimalo.

– Meni se jako svidjelo ono što smo mogli gledati na ovogodišnjem festivalu. Selekcija je bila jako dobra i raznolika što me posebno obradovalo, pa možda i malo iznenadilo s obzirom na to kako su loši bili uvjeti za rad uz sva ta ograničenja zbog korone.

Kako je bilo u žiriju s kolegama?

– Kolege su bile super. Prekrasno iskustvo. Gledali smo filmove, pratili događanja, razmjenjivati mišljenja, i sve u super zabavnoj atmosferi. Imali smo i što vidjeti tako da sam bila jako zadovoljna. Ovo je lijep posao i zaista jedna privilegija, pogotovu s ovakvim kolegama i znalcima na mnogim područjima, a posebno filmu.

Iako zbog korone nije bilo tako puno novih domaćih filmova, Pula se ipak pomalo vratila.

– Jako sam bila radosna što se Pula ove godina počela vraćati u svoj osnovni oblik, a i promjene su bile jako zanimljive i dale su jedan novi ton. Nadajmo se da će nam tako, pa i još bolje biti i ubuduće i da ćemo se konačno riješiti ovih okova korone. Vjerujmo, da će se u međuvremenu snimiti i više filmova, serija i odigrati predstava pa će sve biti odlično. Evo i ovogodišnja Pula kao da je to pomalo najavila…