U organizaciji Hrvatskog društva skladatelja od 30. rujna do 2. listopada u zagrebačkoj Tvornici kulture bit će održan festival Jazz.hr jesen. Program je osmislila nova umjetnička ravnateljica jazz projekata HDS-a Lana Janjanin, koja je za ovo izdanje festivala odabrala Jazz orkestar HRT-a s gostima te Daniela Cacciju, Freekind, Mimiku Orkestar i Zvonimir Šestak Groove Assembly. Šestak će tom prigodom promovirati svoj album »In the Pocket«, koji je objavio Croatia Records.

»Album je presjek kompozicija, ideja i grooveova koji se gomilaju godinama, još iz doba studija jazz glazbe u Grazu«, rekao je Šestak u razgovoru za Novi list. »Kompozicije nastaju nadovezujući se na kreativan proces koji se često aktivira tijekom provođenja vremena s instrumentom, istražujući ga i produbljujući vezu s njim, tijekom šetnje, promišljanja ili vrlo često u kasnim i spokojnim noćnim satima, netom prije sna kada su mi um i duša najslobodniji.«

Skladbe su vrlo šarolike te spajaju razne žanrove koji većinom potječu ili imaju korijenje s afričkog kontinenta poput latin, afro-kubanske i brazilske glazbe. »Jak je naglasak na snažnom grooveu, jakom ritmu i pulsaciji ritam sekcije i solista«, rekao je. Cilj je pokrenuti slušatelja, jednako kao i nas izvođače, na ples ili bilo kakvo gibanje tijela i duše koje se javlja uslijed vrlo intenzivnog pulsa. Taj proces je opisan i u nazivu sastava Zvonimir Šestak Groove Assembly. »In the Pocket« je slang iskovan u američkoj jazz zajednici koji upravo opisuje vrlo snažan groove, čvrsto zajedničko muziciranje najčešće između basista i bubnjara, no u ovom slučaju ga slobodno mogu upotrijebiti za sve glazbenike koji su sudjelovali na snimanju albuma.«

Vrijednost umjetnosti

Album je snimljen u predpandemijsko doba, u studenom 2019., u studiju Štala Recordings u Sloveniji i trebao je biti objavljen u travnju 2020. U međuvremenu je nastala pandemija pa se izdavanje prolongiralo do jeseni kada su se koncertni uvjeti trebali vratiti u normalu. »U rujnu 2020. smo blagoslovljeni našom predivnom djevojčicom Amelie, koja je došla na ovaj svijet te je pomaknula datum izdavanja albuma skoro pune dvije godine nakon snimanja«, objašnjava Šestak. »Unatoč brojnim zaprekama i predivnim životnim izazovima, zahvalan sam da će konačno moj album prvijenac ugledati svjetlo dana, kao i na mogućnosti da ga prezentiram na Jazz.hr festivalu. Ovo je pandemijsko razdoblje vrlo teško za svaku vrstu izvedbene umjetnosti! Nemogućnost javnog izvođenja uzrokuje stagnaciju, čak bih se usudio reći i kreativno propadanje pojedinog umjetnika. Na to se nadovezuje nemogućnost zarade većinom skromnih honorara u žanrovima koji ne podilaze komercijalnoj produkciji te se mnogo umjetnika našlo na samom rubu egzistencije, prodajući imovinu pa čak i opremu koja im je koristila u samoj izvedbi te, nažalost sputavane, ekonomske grane koja svojim obujmom itekako pridonosi, kroz razne poreze i namete, državnoj riznici u normalnim uvjetima.

Žao mi je gledati renomirane i profilirane, vrijedne umjetnike, koji su bili primorani promijeniti zanimanje u svrhu pukog preživljavanja i prehranjivanja obitelji, radeći poslove od vožnje dostave do građevine zbog nedovoljne i uvredljivo mizerne pomoći države, institucija kao i predsjedništva udruga kojih smo članovi. Umjetnici su dobili zabranu rada i nemogućnost djelovanja od strane države, no nisu zbrinuti na jednak i adekvatan način kao primjerice poduzetnici iako također dajemo državi velik dio honorara plaćajući ionako prevelik porez. Mislim da se nitko nije izborio za umjetnost i na primjeren način upozorio na vrijednost umjetnosti kao vrlo bitnu sferu ustroja modernog društva, oplemenjenog duha pojedinca koji konzumira istu i na kraju za samog umjetnika koji je doveden do ruba egzistencije. Pomoć koju sam ja primio, na temelju statusa slobodnog umjetnika, tijekom ovih mukotrpnih osamnaest mjeseci nažalost nije dovoljna niti za plaćanje osam mjeseci najma za prosječan stan u Zagrebu, a kamoli za skrb za obitelj te kupnju osnovnih namirnica za život. Govorim o tome jer nitko dovoljno ne ukazuje na taj problem te uvidom u iznose pomoći koje su primili kolege umjetnici iz ostalih zemalja Europske unije i razvijenog svijeta shvaćam da smo u ogromnom deficitu te nam je oduzeto pravo na život i mogućnost bavljenja umjetnošću u koju smo uložili taj isti život.«

Neobjašnjivi momentum

Album je snimio s dugogodišnjim suradnicima: tenor saksofonistom Mariom Bočićem, pijanistom Joeom Kaplowitzem, bubnjarem Jankom Novoselićem i kongaistom Hrvojem Rupčićem, dok je Zvonimir Bajević zviždao melodiju, a Luis Oliveira je svirao na pandeiru i perkusijama. »Imam privilegij da su neki od najboljih hrvatskih jazz glazbenika, dragih prijatelja i dugogodišnjih suradnika, vrhunskih virtuoza na svojim instrumentima bili u mogućnosti i voljni pridonijeti idejama i kompozicijama te smo snimili živopisan i prema mojem mišljenju umjetnički vrijedan album«, kaže. »Zahvalan sam im na utrošenom vremenu, trudu i kreativnosti! Birao sam najbolje glazbenike među mnogim izvrsnim s kojima sam imao čast surađivati, no razlog zašto su baš oni odabrani jest neizmjerna lakoća kreacije u trenutku, jasnoća glazbenih ideja i vizija, opasan groove na kojem se temelji cijeli album te ugoda koju osjećam s njima, stvarajući glazbu na najvišoj mogućoj razini. Uz njih mogu svirati energično i iskreno. Nadahnjujući jedan drugoga dovodimo se na najvišu razinu muziciranja i telepatije te pokušavamo doseći i ostvariti onaj neobjašnjivi momentum, zonu, kada je svaki ton odsviran upravo u tom trenutku jedini pravi i potreban. Tada je sve moguće.«

Za Šestakovo stvaralaštvo važan je šestogodišnji studij u Grazu gdje je diplomirao 2012. kod prof. Waynea Darlinga i stekao titulu Bachelor of Arts (BA) s pohvalama struke. U klasi prof. Mortena Ramsbola 2014. je stekao titulu Master of Arts (MA) s pohvalama struke. Iste godine sudjelovao je u projektu European Broadcasting Union kao član Euroradio jazz orkestra zajedno s najboljim mladim jazz glazbenicima iz čitave Europe. U Grazu se razvio u skladatelja, kontrabasista, jazz glazbenika, glazbenika općenito. »Nakon uvida u studij i ne pretjerano ugodnog osjećaja nakon tjedan dana provedenih u Varaždinu na Fakultetu organizacije i informatike, odlučio sam iskušati sreću na jazz konzervatoriju u Klagenfurtu za koji sam nekoliko tjedana ranije položio prijemni ispit«, kaže Šestak. »Od tuda više nije bilo povratka, zarazio sam se potpuno drukčijim pristupom školovanju, entuzijazmom i novim svijetom koji sam bio spreman otkriti. Studij jazz kontrabasa u Grazu te godinu prije u Klagenfurtu omogućio mi je čvrst i dobar temelj, prije svega kao jazz glazbenika, da mogu sudjelovati u raznim žanrovima i muzicirati s vrhunskim, svjetskim glazbenicima.

Paranormalno predviđanje

Mentor na školi bio mu je Wayne Darling, glasoviti kontrabasist i legenda jazz akademije u Grazu. »Darling je vrhunski pedagog koji je nesebično dijelio svoje životno i glazbeno iskustvo te je uvelike utjecao na moj umjetnički put«, kaže Šestak. »Usadio mi je bitne radne navike i naučio potrebnim vještinama za snalaženje u raznim, često i stresnim situacijama. Prenio mi je svoju ljubav prema tom vrlo izazovnom instrumentu te ukazao na bitne glazbenike koji su pomicali glazbene granice kroz povijest. Druženje s istomišljenicima studentima i profesorima je nezaboravno iskustvo koje mi puni srce veseljem prisjećajući se tog razdoblja života. Cijenim i poštujem svoje školovanje i iskustvo koje sam stekao u Grazu, no najveće iskustvo koje jedan glazbenik može steći jest na pozornici, u žaru borbe, svirajući s vrhunskim muzičarima. Interakcija u trenutku, otvoreno uho i srce i velika ljubav prema glazbi su bitni elementi koji su potrebni za istinski napredak pojedinca kao osobe i glazbenika. Nikada neću zaboraviti ushićenje koje je uslijedilo nakon dviju godina mukotrpnog vježbanja i borbe s instrumentom, na turneji u Slovačkoj s kolegama s akademije. Nakon nekoliko dana turneje s istim sastavom, u predivnoj Banskoj Štiavnici spojili su se duša, um, prsti i instrument te su u savršenom skladu i harmoniji izvodili kompozicije i nadahnuta sola. Upravo taj, teško opisiv osjećaj laicima, no vrlo lako shvatljiv kolegama glazbenicima koji su ga iskusili, jedno je od najljepših životnih iskustava kojima sam blagoslovljen. Takvo nadahnuto stanje, »zona«, je upravo to stanje koje želim doseći svakim novim koncertom. U tom trenutku je baš sve moguće i svaka ideja se može jasno i koncizno izraziti. Naravno da to nije učestali osjećaj zbog mnogih faktora koji se trebaju posložiti da bi izvođači dosegli »zonu«, poput učestalosti koncerata, razine i umijeća samih glazbenika, karaktera i energije u sastavu, vlastitog psihofizičkog stanja, no uvijek stremim ka vrlo intenzivnom i euforičnom iskustvu.«

Kao jedan od najtraženijih hrvatskih kontrabasista, Šestak je ostvario suradnje s mnogim našim glazbnicima, a s nekima od njih također je ostvario suradnju koja donosi sličan osjećaj. »Moram posebno istaknuti jednu osobu koju cijenim i vrednujem možda čak i više od studija u Grazu, to je moj brat i mentor po grooveu, spektakularan jazz bubnjar Krunoslav Levačić«, govori. »Muziciranje s njim, druženje i inspiracija koju prenosi kroz svoje sviranje jako je utjecalo na moje profiliranje i shvaćanje jazz glazbe. Sloboda kojom se izražava na instrumentu je zavidna i opijajuća, često i zarazna te učestalo donosi osmijeh na moje lice. Također ima paranormalnu sposobnost predviđanja, šesto čulo, kojim pogađa upravo taj potreban akcent i reagira u nezamislivim situacijama na najmuzikalniji mogući način. Jako sam mu zahvalan na iskustvu koje sam stekao svirajući s njim u raznim eminentnim sastavima koje vode vrhunski glazbenici poput Tamare Obrovac, Matije Dedića i Davora Križića. Upravo ti sastavi su bili moja najveća glazbena škola. Svirao sam mnoštvo uzbudljivih koncerata, u suštini je svaki vrlo zanimljiv, no izdvojio bih nastup s Matijom Dedićem, Davorom Križićem, Sašom Nestorovićem i Krunom Levačićem na prošlogodišnjem Jazz.hr festivalu i nastup Davor Križić Experimenta u lipnju ove godine u sklopu ciklusa Jazz.hr. Na oba koncerta je postojala velika doza kreativne energije i svi smo bili željni dobre svirke nakon dugog razdoblja bez nastupa.«

Opsesija i ovisnost

Surađujući sa spomenutim glazbenicima Šestak se razvio u respektabilnog instrumentalista, ali i autora. Samozatajan i skroman uvijek pomaže drugima, uvijek je spreman svirati tako da svi oko njega zvuče bolje, pomagati im da se istaknu, no glazbom na albumu »In the Pocket« potvrdio se i kao vođa, glazbenik koji ima viziju i zna kako je ostvariti. »Želim ostaviti ego u backstageu, otvoriti srce, naćuliti uši i prepustiti se da nas glazba i trenutak odnese daleko od svih svjetovnih zapreka«, objašnjava. »Nastojim postati bolji čovjek, glazbenik i skladatelj, upravo tim redoslijedom. Proučavao sam oblikovanje zvuka i način sviranja kao što su to činili Ray Brown i Scott LaFaro, no to je bio nusprodukt učestalog slušanja i proučavanja tih virtuoza tijekom studentskih dana. Prvenstveno mi se sviđa iskren ugođaj koji pojedinac ili kolektiv stvara uživo i u studiju. Primjerice Bill Evans, Keith Jarrett, Brad Mehldau, Chet Baker, Kenny Werner, Kenny Barron, John Scofield imaju mnogo bitnih albuma koje sam nebrojeno puta preslušao, a želja da ih ponovo čujem ne jenjava već bih rekao da postaje sve jača. Također cijenim energiju i intenzitet koji može nastati u trenutku slobodne improvizacije ili obrisa strukture koju primjerice vrlo često prakticiraju članovi Wayne Shorter Quarteta. Danas mogu reći da sam već prošao jako puno umjetničkih kilometara koji definiraju moj vlastiti zvuk i oblikuju moje ideje.«
Dobitnik četiriju hrvatskih glazbenih nagrada Status, dodijeljenih od Hrvatske glazbene unije za vrhunsko umijeće i vještinu sviranja, u kategoriji jazz glazbe za najboljeg kontrabasista i bas gitarista 2013., 2015., 2016. i 2017. godine, Šestak je svestran glazbenik koji djeluje u raznim žanrovima surađujući s uglednim glazbenicima kao što su Amira Medunjanin, Bojan Z, Ante Gelo, Tamara Obrovac, Matija Dedić, Davor Križić, Saša Nestorović, Krunoslav Levačić, Didier Lockwood, Satoshi Inoue, Deborah Carter, Klemens Marktl, Karen Asatrian, Emin Esen, Kamal Musallam, Dwiki Dharmawan, Zagrebački solisti, Dubrovački simfonijski orkestar te mnogim drugima. No on je po vokaciji ipak džezist. To je idiom u kojem najčešće djeluje i u kojem pliva k’o riba u vodi. »Jazz je način komunikacije u trenutku, sloboda misli i govora, brzo prilagođavanje na novonastalu situaciju, ljubav i prepuštanje, oslanjanje na drugoga i preuzimanje inicijative, povjerenje…«, tvrdi. »Obožavam ga upravo zbog svega toga, kao i trenutka i osjećaja kada se dostigne »zona«, trenutka koji je neuhvatljiv, neopisiv, nepredvidiv i za koji smatram da je moguće dosegnuti jedino u improviziranoj glazbi, zbog toga što nema početak niti kraj te postoje nebrojene mogućnosti istraživanja i izvođenja jazz glazbe. Doživotno usavršavanje pojedinca će tek zagrepsti površinu onog što se skriva u pojmu jazz. Slušajući prve jazz albume s kojima sam došao u doticaj osjetio sam fascinaciju tom glazbom. Impresionirala me vičnost instrumentalista, struktura kompozicije koja nije uobičajena u mainstream glazbi i topao zvuk pretežito akustičnih, drvenih instrumenata. Ljubav je uslijedila malo kasnije, tijekom studija u Grazu i savladavajući tehničke prepreke kontrabasa. Osjećaj koji danas gajim prema jazz glazbi mogao bih opisati kao ovisnost ili opsesiju, neutaživu potrebu za izvođenjem i konzumiranjem te glazbe.«