Jedan od naših najznačajnijih jazz novinara i fotografa te suradnik Novog lista Davor Hrvoj razveselio je javnost svojom novom knjigom u izdanju riječkog Ex librisa – »Zamrznuta glazba«.

Riječ je o knjizi koja donosi razgovore s uglednim jazz glazbenicima kao što su Carla Bley, Egberto Gismonti, Vijay Iyer, Hugh Masekela, Pat Metheny, Archie Shepp, Wayne Shorter i mnogi drugi.

Knjigu su predstavili saksofonist i profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu Saša Nestorović, likovna umjetnica i profesorica na Akademiji likovnih umjetnosti Mirjana Vodopija te autor sam.

– Izuzetna je vrijednost ove knjige. Na samim albumima često ne pišu neke važne stvari. Često su jazz albumi i njihovi popratni tekstovi vrlo kratki, ne dodiruju one bitne stvari i ne odgovaraju na bitna pitanja.

Puno takvih detalja koji nisu poznati otkriva upravo ova knjiga, a vještina postavljanja pitanja Davora Hrvoja je na nevjerojatnoj razini.

Kad krene s pitanjima, sugovornici su ponekad sumnjičavi, i poslije pitanja za pitanjem, na kraju, čini mi se, žele još pitanja, kao da kažu: »Pitaj, pitaj«.

Nadam se da će mi Davor jednom otkriti kako to radi, kazao je Nestorović dodajući kako knjigu preporučuje svima, a naročito onima koji žele svirati i razumijevati improvizaciju i jazz.

Legende jazz glazbe

Urednik knjige Karlo Ilić zapisao je kako »Zamrznuta glazba« predstavlja tek jedan, no uistinu neprocjenjiv aspekt Davora Hrvoja: njegove razgovore s jazz glazbenicima.

Podsjetimo, riječ je o Hrvojevoj petoj knjizi i petom naslovu Jazz Beat edicije nakladničke kuće Ex libris. Nakon antologije beatnika Voje Šindolića, ključnog afroameričkog romana Ralpha Ellisona, sabrane književnosti Yusefa Lateefa i autobiografije Charlesa Mingusa, edicija Jazz Beat koja je, kaže Ilić, posvećena pisanom utjelovljenju jazz glazbe, s ponosom nastavlja autorov niz pokrenut 2001. godine s »Jazz Reflections«.

Hrvoj je u svome govoru zahvalio izdavaču, suradnicima, organizatorima festivala i koncerata na kojima je imao priliku intervjuirati legende jazz glazbe, ali i svojoj obitelji.

– Hvala supruzi Željki i njezinim kulinarskim vještinama koje su vrlo važne – zbog njih su glazbenici kod nas doma ostajali duže i više smo razgovarali.

Hvala mome sinu Luki i njegovoj brizi za glazbenike. Recimo, jedanput je spasio Charlesa Tollivera jer je klonuo i glava mu je skoro upala u tanjur juhe; kćeri Petri na njezinoj mudrosti i baki Jeleni jer je najbolja baka.

Nedavno sam bio u indijskoj ambasadi koja je organizirala proslavu Dana nenasilja te Gandhijevog rođendana. Profesori su, u svojim izlaganjima, naglašavali važnost nenasilja, zajedništva i tolerancije, odnosno, govorili su o pravim vrijednostima.

Ja sam ih slušao i pomislio – oni govore o jazzu. Jazz je takva glazba – glazba u kojoj nema razlika, podjela i u kojoj je važna samo i isključivo muzika – to je zajednički jezik.

Razmišljao sam i o intervjuima i shvatio da su sve gore navedene vrijednosti ono što od glazbenika pokušavam dobiti, barem od onih koji takve vrijednosti posjeduju i u čijoj glazbi se to osjeti.

Kopam po mozgu glazbenika i iz malog mozga pokušavam izvući neke stvari za koje glazbenik nije niti svjestan da ih zna, kazuje Hrvoj, dodajući kako uvijek želi čuti što više povijesnih činjenica jer, kad razgovaraš s glazbenikom kojeg je, kao dijete, Louis Armstrong držao na koljenima, želiš iz sugorovnika izvući što više informacija.

Izvanredno štivo

Hrvoj je vjerojatno jedina osoba u Hrvatskoj kojoj je velika pijanistica Geri Allen kazala kako mu stan izgleda kao tipični stan njujorškog jazz glazbenika i kako bi voljela da on održi predavanje na njezinom fakultetu u Americi, iako Hrvoj nema ni dana glazbene škole.

Vjerojatno je i jedina osoba kojoj je Paul Motian nakon intervjua kazao kako želi za njega napisati pjesmu. Hrvoj, koji se novinarstvom bavi od početka osamdesetih godina prošloga stoljeća, hrvatskim i svjetskim zaljubljenicima u jazz glazbu tako je poklonio izvanredno štivo – arhivu jednog vremena i jednog glazbenog žanra, plod njegova znanja, volje, umijeća i ljubavi.

Ulomke iz knjige čitala je Dora Ruždjak Podolski, kazališna redateljica i profesorica na Akademiji dramske umjetnosti te Fran Hrvoj, učenik 2. razreda Srednje škole Jastrebarsko i glumac kazališta Škrabe.

U glazbenom su dijelu programa nastupili saksofonist Saša Nestorović, Jure Černeha, student Muzičke akademije u Zagrebu, Luka Poljančić, učenik klavira osnovne Glazbene škole Jastrebarsko te Trio LuKaVi, koji čine učenice Glazbenog učilišta Elly Bašić: Lucija Kaplowitz, violina, Katja Matić, klavir i Vita Jukić, saksofon.