Osoba je za koju imate osjećaj da sve o njoj znate. Popularnost što traje tri desetljeća objedinjena je u glazbi, medijskoj sveprisutnosti kao i miješanju svega njima bliskog. Ipak, ma koliko to zadnjih godina bilo potisnuto, Dražen Turina Šajeta je prije svega kantautor, i to jedan od najboljih u MiK regiji.

– Nemoj tako, poznat sam ja daleko izvan prostora ovih dviju županija koje definira MiK, pa tako i u susjednim državama, u Vojvodini, Hercegovini i Sloveniji ponajviše. Uostalom, kako to kaže moja ZDS krilatica – ZAMP-om Do Smrti, s obzirom da sam poprilično izvođen i na svim nacionalnim postajama, to je račun spasa. Iskreno, u ovoj covid19 tuzi na razini ekonomske opstojnosti drže me uglavnom – tantijemi, jada se Šajo.

I onda vas osoba, za koju ste mislili da sve o njoj znate, kojoj ste u njegovoj kolumnističkoj eri znali bit i urednik, iznenadi nečim za što baš i niste bili uvjereni da je dio njezinog zanimanja – kuhanjem. Naknadna pamet priziva i nazive albuma koji su na gastronomiju upućivali – Blues berača šparuga ili stih poput “mesića na ražnju”, ali ipak njegova pojava u shovu RTL-a “Tri, dva, jedan kuhaj” je ipak bila iznenađenje.

– U pravu si jer sam doma u kuhinji uglavnom bio – pomoćna radna snaga. Nisam kuhao, ali s obzirom da se pozivu Ribafisha teško može reći ne, Edi Lazarić i ja postali smo kuhari. Silno se trudimo, ide nam kako ide, ali ne damo se, pojašnjava nam Šajeta.

A ono gdje znatno bolje kuha, a to je bilo i mjesto gdje smo ga na konkretniji način često očekivali je – politička kuhinja.

Vrlo istančanog osjećaja za politiku, za poigravanje s njom kao i za satirički pristup nekim procesima u njoj, pa i u geopolitici s obzirom da je ranih devedesetih za prostor Liburnije osmislio kovanicu “Herceg Istra”, jasno definiranih stavova, nekako se godinama provlači – uz politiku.

– Na listi IDS-a i u ovom sam sazivu bilo zamjenik zastupnika. Da, ne bježim od kritika političkih ali i socijalnih procesa na prostoru gdje moja obitelj živi oduvijek, dakle na nekakvom teritoriju bivše općine Opatija. Pretvaramo se u turistički resort, u nekakvo beživotno mjesto. Osim jednog, ni sa jednim drugim susjedom ne mogu razgovarati na materinjem jeziku. Mogu na engleskom, njemačkom ili ruskom, ali na hrvatskom jako teško. Istina, Opatija je i nastala kao austrougrarski turistički resort, stanovi su ovdje pet puta vrijedniji nego u Rijeci tako da mi je iseljavanje u korist ljudi sa svih strana svijeta koji to mogu platiti jasna. Moja obitelj odolijeva, živimo u Opatiji, u vjerojatno jako vrijednoj nekretnini, s dugovima na računu, ironičan je Šajeta.

Pa opet povratak glazbi, velikim Šajetinim pjesmama koje su ga uvrstile u antologijske vode, onim svima dragim “Lovranskim črešnjama” ili “Biš ga prevarila” i poticaju povratka onom što najbolje zna – kantautorstvu.

– Mora se živjeti i preživjeti. S glazbom u kovidu to i ne ide lako. Ali ako je suditi po prodaji karata za moj opatijski koncert u zadnjoj dekadi ožujka, ljudi nas nisu zaboravili, dobra muzika treba ljudima. A i meni silno dragi, na žalost nedavno preminuli Balašević je rekao kako je u 49. godini imao novi početak. S obzirom da sam rođen 1972. godine, nadam se kako će se Balaševićev proces i meni dogoditi, zaključio je Šajeta.

Je, razgovor je ekspresno projurio. Pola sata, a na kraju osjećaj da smo se tek zagrijali, da su se neke teme tek – otvorile. Ali ono što je najvažnije – neka se Šajetina muzika vrati narodu, na koncertu naziva Šou, ćo! i to na prvi dan proljeća, 21. ožujka.

Prigodom povratka stolaca posuđenih od Festivala Opatija na kojima je snimljen razgovor na opatijskom Mulu, potvrđeno nam je kako za Šou, Ćo! ima još svega nekoliko ulaznica. Izgleda, uz sva cjepiva, ljudi su odlučili kovidu se suprotstaviti i uz pomoć Šajete!