Foto Manuel ANGELINI
Volim pjevati, volim glazbu i dobru pjesmu i to u svim oblicima, jer glazba nema granica. To je jednostavno moj način života i moj put kroz glazbeni život, radim ono što me veseli i ispunjava
Znamo je kao »Istarsku ružu«, a netom je napunila četiri desetljeća uspješnog umjetničkog glazbenog djelovanja, te je tim povodom za doprinos i promicanje hrvatske glazbe dobila prestižnu nagradu Hrvatske glazbene unije Status 2015. Riječ je dakako o Vesni Nežić-Ružić, jednoj od naših najpopularnijih pjevačica s kojom smo razgovarali o njenoj dugogodišnjoj uspješnoj karijeri. Vesna Nežić-Ružić je rekorderka po broju nastupa na festivalu Melodije Istre i Kvarnera kojem je vjernost iskazala čak 24 puta, pa je tako objavila i kompilaciju sa svojim najljepšim MIK-ovskim pjesmama nazvanu »To san ti ja«, a posljednji puta na njemu je nastupila prošle godine s autorskom pjesmom »Volin te Istro«.
I tako je krenulo…
Kada se mislima vratite na početak karijere, jeste li očekivali da će ona trajati toliko dugo?
– Nisam uopće razmišljala o tome koliko će trajati, jednostavno pjevala sam vođena ljubavlju prema glazbi. Oduvijek živim jako aktivno i dinamično. Danas još uvijek radim ovaj posao s istim motivom: prije svega zato što volim pjevati, što volim glazbu i dobru pjesmu i to u svim oblicima, jer glazba nema granica. Uopće nemam osjećaj da je već prošlo toliko vremena, niti me to opterećuje. To je jednostavno moj način života i moj put kroz glazbeni život, radim ono što me veseli i ispunjava i živim svoj život. Počela sam na natjecanjima amatera pjevača, nagrađena kao Prvi glas Pule i Istre, dobila prvu nagradu struke na Festivalu Studentsko ljeto u Maglaju na razini bivše Jugoslavije. Paralelno sam pohađala i završila klasičnu gimnaziju »Branko Semelić« i srednju glazbenu školu Ivana Matetića Ronjgova u Puli, gdje mi je glavni predmet bio solo-pjevanje, kod nastavnice Marice Visković, a učila sam i pjevala ozbiljnu glazbu-opere, te sam kao završni maturalni rad izvela najpoznatiju ariju Orfeja iz Gluckove opere »Orfej i Euridika«. Svi su polagali velike nade u mene kao buduću opernu pjevačicu…
»Lovor i ruže«
Spomenuli ste u razgovoru neke od vaših pjesama, ali kako je nastala »Lovor i ruže« po kojoj ste ipak najpoznatiji?
– Uz više od 150 do sada snimljenih pjesama, pjesma »Lovor i ruže« me nekako na početku karijere najviše obilježila. Ne zaboravimo da smo tada imali samo Radio Pulu i Radio Rijeku, gdje se ta pjesma jako puno vrtjela, i nekoliko puta na dan. Inače, ovu pjesmu posvetila sam 3.000 godina grada Pule koja je moj rodni grad na koji sam jako, jako ponosna, a koji je opjevan kroz predivnu ljubavnu priču. Mnogi je Puležani zbog toga i smatraju neslužbenom himnom grada Pule, a po njoj mi je i novinarka Novog lista Slavica Mrkić-Modrić prva dala taj naziv »Istarska ruža«, koji se ostao sve do danas. Tekst ove pjesme napisao je Načinović, a glazbu i aranžman Andrej Baša. Kasnije smo snimili i talijansku verziju »Rose di Pola« i englesku »Bayleaves and Roses«, opet na Načinovćev tekst. Pjesma se svidjela ljudima, stalno su je tražili, postala je popularna, a kroz nju i ja. I tako je to krenulo. Naravno, bilo je i drugih lijepih pjesama, »Neka sviri roženica«, »Luče na šufitu«, »Besane noći«, »U plamenu sviće«, »To san ti ja«, »Kad se sklope kazaljke« i drugih.
Ali?
– Ali, kad sam završila srednju glazbenu školu željela sam studirati paralelno glazbenu akademiju-smjer solo pjevanje i pravni fakultet. Do tada je postojala mogućnost izvanrednog studija solo-pjevanja u Ljubljani. Međutim, baš te godine se ukinula mogućnost izvanrednog studija i trebalo se opredijeliti. Nisam se mogla odlučiti za trajno preseljenje u najbliži Zagreb koji je tada nudio takvu mogućnost. Stjecajem okolnosti, put me odveo u bližu destinaciju, Rijeku, gdje sam kao redovan student završila Pravni fakultet, a ozbiljnu glazbu zamijenila zabavnom. I tako je na red došla i moja prva snimljena pjesma u životu, »Istarska serenada« Nella Milottija, pa prvi MIK kao značajniji nastup, prvi LP i tako je krenulo.
Čvrst karakter i radne navike
Je li vam pravo ikad koristilo u glazbi s obzirom da je ona, kao posao, premrežena različitim zakonskim pravilima?
– Trinaest sam godina radila paralelno dvije profesije, kao pravnica i pjevačica. Nakon toga slijedi profesionalno bavljenje glazbom, kao vokalni solista, a uz to i bavljenje skladanjem i vođenjem emisija. Naravno da mi je bogato pravno iskustvo itekako koristilo i u glazbenom pozivu, od ponuda, do ugovaranja, izrade ugovora i puno drugih situacija.
Je li se dogodilo da vas je netko pokušao prevariti, a da ste vi pomislili »Ne, sada si na mom terenu«?
– Ha, ha! Nije bilo nekih većih prijevara, uglavnom su to bili neki sitni pokušaji i eventualno mala podmetanja, ali sam se s time dosta dobro nosila, sve je to dobro iskustvo koje te jača u životu. Kada ste mlađi i neiskusni ponekad se može desiti da ostanete kratkih rukava iako to ne zaslužujete, no takve sitne situacije nisu u bitnoj mjeri utjecale na moje bavljenje glazbom i moju karijeru. Iako sam jako emotivna, prilično sam čvrst karakter i imam jake radne navike, tako da u tim situacijama samo kažem: »Nije lako, ali idemo dalje!»
Nove pjesme, nastupi, putovanja i projekti
Trenutno radi na nekoliko novih pjesama, a već ima spreman i jedan novi duet, s kojim će vjerojatno nastupiti na sljedećem MIK-u. Njezina najnovija pjesma »Moja srića« autora Daniela Načinovića i Davida Trkulje izvedena na ovogodišnjem Čansonfestu u Kastvu izvrsno je primljena od publike, a često je ovih dana možemo čuti i u radijskom eteru.
– To je jedna vrlo simpatična pjesma koja priča o sreći na duhovit i interesantan način, onako kako obično o njoj ne razmišljamo. Vjerojatno ću i sljedeće godine nastupati na ovom festivalu i time zaokružiti i deseti jubilej na njemu. U eteru ovih dana možete čuti i pjesmu »Gredu ure« koju je na Grobničkoj skali ove godine izvela mlada pjevačica Dajana Rusac, a čiji sam autor skladbe na tekst Ljubice Bestulić-Stanković. Uz nove pjesme i festivale, iduće godine očekuje me i niz nastupa, te putovanja i sudjelovanje u nekim novim projektima, kaže Vesna.
Na što ste najponosniji u ovih 40 godina karijere, odnosno što smatrate svojim najvećim uspjehom?
– Teško je to reći jer je bilo jako puno lijepih momenata i uspjeha, ali evo, zna se da ono što je prvo je uvijek najslađe. Na primjer, prva snimljena vlastita pjesma, to je jedan poseban osjećaj, pjesma »Istarska serenada« – »Oj Istro spavaj sad, dok tebi pjevam ja«… Kada mi je Nello Milotti, moj tadašnji profesor i ravnatelj Srednje glazbene škole povjerio ovu pjesmu, bila sam neobično ponosna. Zaista mi je pružio iznimnu podršku, cijenio je moju altovsku boju glasa i smatrao velikim talentom, te očekivao da ću nastaviti moju opernu karijeru. Možda mi je ponekad i bilo malo žao što to nisam učinila, ali s druge strane sretna sam ovako, sama sam odabrala svoj glazbeni put, te nemam za čime žaliti. Zato povremeno napravim male izlete u ozbiljnu glazbu posebnim prilikama kao na primjer na koncertu »Mojih 30 glazbenih proljeća«, koji sam započela izvođenjem arije Orfeja iz navedene opere. Pa onda, ponosna sam i na moj prvi MIK, na koji sam primljena na preporuku Renata Pernića, tada glavnog glazbenog urednika na Radio Puli i dirigenta na MIK-u, a nakon pobjede u Maglaju. Na mom prvom MIK-u izvela sam pjesmu »Vrtić pred kućun«. A kada sam izdala svoj prvi LP i kazetu »Ti si moje jedro« za PGP RTB, prodan odmah u 20 tisuća primjeraka, jedan glazbeni producent iz Beograda mi je poslao avionom prve primjerke i kada sam počela otvarati tu kutiju… mislim da dijete kada otvara kutiju s čokolatinima ili kada dobije prvu lutkicu nije bilo sretnije od mene. Bila sam uzbuđena, sretna i ponosna. Kasnije u karijeri bila su sva ta putovanja, koncerti, festivali, nagrade, pa prvi odlazak u Ameriku o kojoj su svi toliko pričali…
U New Yorku k’o doma
Kako se to vas dojmilo?
– Evo kako je to sve krenulo… Na MIK-u 1984. nastupala sam s pjesmom »Kanat od vina« za koju je glazbu napisao Milotti, tekst Načinović, a aranžman Darko Lukač. Pjesma je osvojila prvo mjesto po glasovima publike u ukupnom poretku, nagradu za najbolji tekst te nagradu Roženice za najbolje korištenje istarskog melosa. Nakon te pobjede, na susretima iseljenika iz Amerike i Kanade na Puntiželi, dobila sam njihov poziv za moje prvo gostovanje u Americi, koji sam, naravno, oduševljeno prihvatila. I tako sam 1985. prvi put bila u Americi. A nakon toga još 12 puta. Prvi put, je prvi put i uvijek najupečatljiviji – put preko oceana, prvi nastupi u New Yorku, upečatljivi susreti s našim iseljenicima, dok su tornjevi »blizanci« još bili tamo, pa Empire State Building koji je tada još bio najveća zgrada… i još puno toga.
Jeste li poželjeli ostati?
– Iako sam bila jako mlada pa bi se očekivalo da želim ostati, ne, nisam nikad ni pomislila na to. Bilo je lijepo biti tamo mjesec dana, malo sve obići, upoznati nove ljude, doživjeti te emotivne susrete na nastupima gdje si ti kao neki vjesnik iz staroga kraja. Imala sam uspješne nastupe, bila sam nevjerojatno sretna što su me ti ljudi »preko bare«, naši iseljenici u SAD-u i Kanadi, vrlo lijepo prihvatili. Svaki naredni nastup tamo bio je isto interesantan na svoj način, uvijek neka druga publika, neka druga mjesta, neki drugi gradovi, neki novi ljudi i doživljaji, a to je ono radi čega se isplatilo baviti ovim poslom jer to je moje duhovno bogatstvo koje ostaje zauvijek u meni. S druge strane, bogatija sam zato što sam putovala i vidjela neke krajeve koje inače nikad ne bih vidjela u životu. Inače, i moj suprug Dario igrao je svojevremeno u Americi nogomet u profesionalnoj američkoj ligi, bio je golman u Houston Hurricaneu i kasnije u New York Eaglesima. Tako je i on upoznao sve te divne ljude u našim klubovima, čak je i živio neko vrijeme u Istra Clubu u New Yorku. Tamo imamo puno dobrih prijatelja, i ta prijateljstva njegujemo kroz cijelo to vrijeme do danas. U našim klubovima u New Yorku uvijek se osjećamo kao kod kuće, jedemo našu hranu, njoke, fuže, kapuz, jotu… kao da si kod svoje none na selu. Bili smo tamo i posljednje dvije godine, lani sam imala šest uspješnih koncerata u New Yorku, Hamiltonu i na Floridi.
Bit će toga još
Možemo li očekivati koncert za 40. godišnjicu kao što je bio onaj »Mojih 30 glazbenih proljeća«?
– Bit će, ali još ne mogu reći kada. S obzirom na mnogobrojne obaveze koje imam i koje me očekuju, trenutno ne mogu posvetiti dovoljno vremena pripremi takvog koncerta. Prošli vrlo uspješan obljetnički koncert održan u prepunom pulskom kazalištu za 30. godišnjicu ja i moja vrijedna ekipa spremali smo punih šest mjeseci, još uvijek svi pamte. Ne želim ništa raditi na brzinu.
I za kraj, možda neki kratki rezime svega?
– Kao osoba s vedrim i pozitivnim pristupom u životu, pamtit ću samo lijepe trenutke i pozitivne momente pune energije i veselja, prave suradnike i prave prijatelje. Zahvalit ću se prije svega mojoj obitelji, roditeljima, suprugu i kćerki, bez kojih ne bih bila ono što jesam, ni u životu, ni u poslu. Veliko hvala mojoj publici, autorima, suradnicima, medijima i pokroviteljima na dugogodišnjoj podršci, te svima koji su na bilo koji način doprinijeli da budem još bolja. I na kraju, jako sam sretna i zahvaljujem Hrvatskoj glazbenoj uniji kao strukovnoj organizaciji što je prepoznala i valorizirala moj dugogodišnji trud i rezultate. Iako sam do sada dobila niz nagrada, Status mi je najveća nagrada i podstrek.
