
Vesna Pisarović / Foto: Mare Milin
Publika najviše poznaje Vesnine pop uspješnice, no Pisarović je više od umješne i žanrovski neopterećene glazbenice
povezane vijesti
Dva dana prije velike Međunarodne povorke Riječkog karnevala, riječka publika zabavila se na koncertu Vesne Pisarović u Exportdrvu.
Koncert je održan niti godinu dana nakon njezinog posljednjeg riječkog koncerta, onog što ga je za prošlogodišnji Dan žena održala u riječkom Pogonu kulture, a vjerni slušatelji nesumnjivo će 26. travnja u zagrebačkoj Areni uživati na najvećem koncertu u Vesninoj karijeri.
Poznata pjevačica takvo što nije mogla ni zamisliti kada se prije pet godina dala nagovoriti da nastupi na brucošijadi zagrebačkog FER-a. Velik odaziv publike na brojnim koncertima u posljednjih pet godina uvjerio je Vesnu da ponovo snimi pop album koji će, kako navodi pjevačica, biti objavljen tijekom tekuće godine.
Publika najviše poznaje Vesnine pop uspješnice, no Pisarović je više od umješne i žanrovski neopterećene glazbenice.
Visokoobrazovana, Pisarović je završila fonetiku, hrvatski jezik i književnost te nerijetko rezonira da se znanje ne može oduzeti.

Foto: 925STUDIO
Snažna veza s Rijekom
Vesna, pred riječkom publikom održali ste koncert u vikendu karnevala, ali pamtimo vaš lanjski nastup u Pogonu, kao i mnoge jazz svirke. Malo, malo pa Rijeka! Često ste u našem gradu.
– Jako često! Možda čak i prečesto, ali uvijek mi se čini kao da je prvi put, jer i mi se mijenjamo, nova publika pristiže, tako da je uvijek drugačije.
Po svojim fotografijama u mobitelu, uvidjela sam da je moj prvi veliki riječki koncert bio 2020. godine u Karolini, potom Exportdrvo, pa taj prekrasni koncert za Dan žena u Pogonu kulture koji mi se najviše svidio kao prostor zbog svoje akustike, intimnosti i blizine publike.
Ovaj najrecentniji koncert u Rijeci bio je poseban jer sam se iz nekog razloga osjećala kao na svom vlastitom tulumu, na vlastitom rođendanu.
Rijeka i njezina okolica često su bile lokacije vaših spotova.
– Točno. Spot za »Da je meni oko moje« snimali smo na Grobniku, a radila ga je Katja Restović. Usto, spot za moj prvi veliki hit »Da znaš«, koji je također radila Restović, snimali smo u nekakvom riječkom napuštenom silosu.
Moj prvi-prvcati spot za pjesmu »Sve na svijetu«, koja nije postala velikom uspješnicom, također je sniman u riječkoj okolici – u Ičićima i također na Grobniku. Snažno sam povezana s Rijekom i Kvarnerom.
Da se nadovežemo na riječku temu, je li Davor Garić, danas poznati voditelj, bio plesač u vašem spotu za »Da je meni oko moje«. Kako je nakon toga teklo vaše poznanstvo? Jeste li se sretali kroz medije?
– Je, bio je! Bilo je to još prije njegove novinarske karijere. Znate kako je kad se snima spot. Upoznate osobu koju je redatelj odabrao, surađujete na tom projektu i vidite se možda poslije u nekom drugom životu.
Zdrava glazbena materija
U bespućima interneta pronašao sam jedan komentar ispod vaše pjesme koji je otprilike glasio: »Kako su samo Vesnine pjesme bile onaj pravi, ‘zdravi’ pop.« To je vrlo zanimljiva sintagma – zdravi pop. To je možda i neobično, pogotovo danas kada je taj pop sveden na »Što luđe, to bolje«, uvjetno rečeno. Smatrate li dane svoje najveće popularnosti zdravim popom?
– Prva asocijacija koju sam dobila kada ste rekli to »zdravi pop« jest upravo nešto što o čemu sam razmišljala nakon koncerta u Rijeci, a i nakon što sam pogledala neke pjesme s Dore. Za mene bi »zdrav pop«, kao i »zdrava klasika«, »zdrav jazz« ili bilo koja »zdrava« glazbena materija, bila ona koji ima melodijski, ritmički, harmonijski i tekstualni smisao, zanimljvu frazu, ideju ili koncept – ona koja zvuči organski.
Današnje pop pjesme rađene su po principu montaže – to primjećujem da je u osnovi korejskog popa. Pjesma koja povezuje puno malih refrena i zanimljivih catchy fraza koje se nižu jedna za drugom.
To bi onda u nekoj definiciji bila pjesma s puno malih zdravih »popova«, ali gledajući takvu pjesmu kao cjelinu, kaleidoskopski je meni osobno prešarena, ne mogu je zapamtiti i nemam jasnu sliku o čemu se ustvari pjeva. No, mogu isto tako zamisliti da mnogima je baš upravo to interesantno.
Ako me baš pitate, za mene je »zdravi pop« ono što danas rade Rosalia i Bad Bunny. Ako publika misli da je moj pop koji sam radila zdravi pop, to mi je drago čuti, jer ih možda to asocira na neku cjelinu, neku sliku ili emociju.

Foto 925STUDIO
Kako ste tijekom dana najveće popularnosti upravljali seksepilom i senzualnošću koji su bili prisutni u vašim spotovima i nastupima?
– Bila sam tada u svojim ranim dvadesetima i apsolutno je bilo normalno da, primjerice, imam goli trbuh, kao što se tako odijevaju i današnje mlade djevojke, čak i kada je bura ili -3 stupnja Celzija. Naprosto, to sve ide s godinama pa se tako i taj seksepil mijenja. Danas se sa svojih 46 godina i dalje na pozornici želim osjećati slobodno, nesputano, volim plesati i ako je suknja nešto kraća, to je zato što volim plesati, jer se na taj način slobodnije osjećam.
Povrh glazbenog rada tijekom vaše najveće popularnosti, u to doba vodili ste i život pop zvijezde koji nije bio ispunjen nekakvim skandalima. Moram vam reći da sam u pripremi ovog intervjua, pomalo nerezonski, u internetski pretraživač upisao »Vesna Pisarović skandal«, čisto da vidim kakvi će biti rezultati pretrage, no nije ispalo ništa skandalozno (smijeh).
– Pa takva sam, ha, ha, ha. To ovisi od osobe do osobe. Ja pokušava razdvojiti svoj privatni i javni život. Kao što vjerujem većina ljudi sa zvanjima i zanimanjima radi. Neću reći da skrivam svoj privatni život, ali ga ne guram u prvi plan. Tako da je to ustvari vrlo jednostavno.
Maškarano razdoblje je iza nas. Kazali ste da vam je bio običaj »maskirati se«, točnije da ste u javnosti željeli proći incognito. Kako ste se i u kojim situacijama stavljali pod krinku?
– Pod krinku sam se stavljala kada sam željela neometano ići u izlaske, dakle posjećivati klubove i koncerte. Znala sam stavljati i perike. To sam običavala činiti kada sam bila mlađa.
Danas perike nosim samo na pozornici u zimsko doba, kad je jako hladno umjesto kape. No, još uvijek gradom hodam sa šiltericom, širokim hlačama i prevelikom jaknom pa me se rijeko može prepoznati.
Govoreći o tome, kako se odnosite prema svim mogućim portalima koji su danas sveprisutni, koji prate rad, ali i privatnost poznatih osoba?
– Ne čitam niti znam kojih sve ima.
Koristite li društvene mreže?
– Za najave koncerata i slično, no nemam privatne profile.
Život od nule
I prije službenog početka ovog razgovora, dotakli smo se toga koliko je mlada vaša publika. Čudi li vas to što vas je doista prigrlila publika koja je, u danima vaše najveće popularnosti, ipak bila toliko mlada, da ne kažem mala, da nije odrastala uz vaše pjesme? Kako vas je pronašla ta publika?
– Pa, to sam ja vas pitala, budući da ste, rekli ste, generacija ‘01 (smijeh). To je jedan fenomen. Čitajući biografije pjevača, glumaca i skladatelja, nisam našla sličnu priču. Otišla sam u inozemstvo 2005. godine studirati jazz i nisam se namjeravala nikada više vratiti. Osjećala sam se da je jedno poglavlje završeno.
Petnaest godina bavila sam se isključivo i samo jazzom, snimila pet albuma i vodila jedan novi život krenuvši od nule. Kada bih posjetila Hrvatsku, prijatelji su mi znali govoriti: »Joj, bilo je šest tvojih pjesama na onom tulumu… Bilo je pet na ovom tulumu!«, no ja sam sve to ignorirala.
Lijepo mi je bilo čuti da se još slušaju neke od mojih pjesama, no nisam tome pridavala preveliku pažnju, smatrajući to svojim prošlim životom.
Tako je bilo sve dok nisam, na nagovor jednog menadžera, zapjevala na brucošijadi FER-a. To mi je bilo nešto nevjerojatno.
Dandanas se sjećam publike koja je mahala CD-ima, kazetama, posterima… Kao neki neprepričljiv san.

Foto: Mare Milin
U jednom intervjuu kazali ste »Što više znaš, to više želiš.« Čini li današnja okolina, koja nas okružuje što putem društvenih mreža, što kroz cjelokupnu globalno-političku situaciju, da to društvo sve manje zna pa slijedom toga ne zna pa onda i da ne želi znati?
– Ironično govorim da se veselim pogledati nedavni razgovor između Trumpa i Zelenskoga, jer on jako jasno pokazuje razinu nečega što je nekada bilo nazivano diplomacijom, pregovaranjem, kulturom, retorikom. Oni posluju pred nama, sve je vrlo otvoreni deal, biznis, kapital, brza zarada, prodaja.
Ne čudi što znanje i lijepo, u takvom svijetu postaje manje bitno. No čini mi se da se upravo znanje iz tog razloga nameće kao jedno sigurno i mirno utočište u ovom ludom i nesigurnom vremenu. Na kraju to jedino što ti nitko ne može oduzeti i što možeš gomilati i gomliati.
Govoreći o tom znanju, povrh glazbenih umijeća koje ste naučili, završili ste fonetiku, hrvatski jezik i književnost? Imate li osjećaj da Hrvati danas sve manje govore hrvatskim jezikom i da je taj vokabular sve siromašniji?
– Jezik ima svoj život i svoju logiku, na kraju i funkcionira po načelu ekonomičnosti, i on ne može biti siromašan, jer ljudi razgovaraju da se razumiju. No, ono što primjećujem jest da postoji jedan novi hrvatski jezik koji se nameće. Zapozorje postaje backstage, prestrujnik postaje adapter, ukrcajna propusnica – avionska karta. A osim začudnih i često humorističnih neologizama, gubljenje i dodavanje vokala je također nešto što primjećujem da se diktira jeziku. Od obaveze došlo je do obveze. No hrvatski nije u tome usamljen, događa se slično i francuskom jeziku i njemačkom.
Što je za vas umjetnost?
– Umjetnost je sve. Umjetnost je i fino skuhana večera. Umjetnost je ljubav, prekrasna slika, lijepo pjevanje, lijepo aranžiran buket… To je vrlo širok pojam. Lijepo je kada umjetnost nalazimo u svakodnevnim stvarima, no onda, ako se vratimo na prethodno pitanje, ako je čovjek bogat znanjem, načitan, poznaje jezike… Umjetnost se može vidjeti u svemu.
Jazz, flauta, punk bendovi, sevdah, »zdravi« pop… Njegujete široku paletu glazbenih izraza. Žanrovski ste neopterećeni?
– Neopterećena sam žanrovski, točno. Volim dobru glazbu. I dobar trap, i dobru narodnu glazbu, klasičnu glazbu… Kao što ne volim loš jazz, loš pop, lošu narodnu. Vrlo jednostavan odgovor ustvari.
Budući da sam se 15 godina bavila samo jazzom i magistrirala interpretaciju u Londonu, volim interpretirati. Rado ponovno interpretiram svoje pjesme, volim interpretirati sevdah, tako da 1. svibnja izlazi moj sevdah album naziva »Poravna« na kojemu će se naći 13 pjesama sevdah izričaja.
Album će izdati PDV records, snimila sam ga s vrhunskim jazz glazbenicima Gregom Cohenom, Tonyjem Buckom iz The Necksa, Axelom Dörnerom i Noëlom Akchoteom.

Foto Mare Milin
Tijelo je moj instrument
Kako pristupate scenskom pokretu? Sjećam se vašeg prošlogodišnjeg koncerta u riječkom Pogonu i jednog upečatljivog scenskog pokreta koji ste izveli. To mi se nije činilo koreografiranim pokretom, već kao da je uistinu proizašlo iz vas.
– Imam osjećaj da ne znam kretati se ili plesati kada bih bila na kakvom tulumu, no kada sam na sceni, osjetim svjetla i prepustim se glazbi, tada ne bih rekla da plešem, već da izvodim pokret koji dolazi iz pjesme i iz trenutka.
Osobno jako cijenim ples kao umjetnost i pokret te me jako raduje što će me za moj veliki koncert u Areni koreografski pripremati Dora Sarıkaya, izuzetna i jako mlada koreografkinja. Veselim se što ću ponovo osvijestiti svoje tijelo uz umjetnicu kao što je ona.
Govoreći o tome, kako održavate svoju figuru i dobru tjelesnu formu?
– Kao što čelisti imaju čelo, moje tijelo je moj instrument. Ja volim sport! Prakticiram cestovni biciklizam i znam biti tužna kada ne stignem obaviti rekreaciju.
Govorili smo o privatnosti, znanju, naglašavate vrijednost kontempliranja. Zanima me o čemu pričate kad razgovarate sami sa sobom.
– U zadnje vrijeme pokušavam meditirati da ne pričam previše sama sa sobom (smijeh). Toliko glasova je i obaveza koje moram realizirati i oni bruje, a da bih se posvetila vježbanju glasa ili pisanju pjesama, sve te glasove u glavi i sve misli pokušavam smiriti jer mi treba fokus. Misilm da svi imamo puno glasova u glavi. Sve je dobro dok ne pričamo naglas s njima ha, ha, ha.
Krajem travnja održat ćete veliki koncert u Areni. Usto, najavljujete novi album. Kada ga možemo očekivati i kakav će on biti objavljen?
– Ove godine. Album ćemo objaviti kroz ovu godinu. Singl ćemo objaviti uskoro; odlučit ćemo hoće li to biti prije ili poslije Arene. Kako smo počeli ovaj intervju pokušavajući definirati što bi bio pop – nadam se da će novi album biti »zdravi pop«!
Dora – zašto ne?
Ušli smo u eurovizijsko razdoblje. Vi ste jedna od izvođačica koja nas je predstavljala na Eurosongu, stoga kako opisujete pjesmu »Poison cake« te nastup Marka Bošnjaka i njega kao izvođača?
– Marko je talentiran i drago mi je da mu se ostvario san. Sigurno će u nastupu još štošta mijenjati i bit će sigurno odličan.
Kakav je vaš dojam o ovogodišnjoj Dori?
– Pjesme s Dore nisam pomno pratila, no nakon koncerta u Rijeci, proletjela sam kroz nastupe izvođača. Letimično sam gledala i ono što je vrlo upadljivo je sama scena i produkcija, koja je jako napredovala u odnosu na prošlu godinu samo, a kamoli u odnosu na doba kada sam se ja natjecala na Dori.
No to su bila druga vremena – nastupalo se uz veliki orkestar i fokus je bio više na glazbi, manje na scenskoj pozadini.
Današnji Eurosong? Privlači li vas on kao gledateljicu ili kao izvođačicu?
– Pa svi to volimo, ha, ha, ha. Na ovaj ili onaj način. Čini mi se da je to natjecanje u zadnjih godinu-dvije postalo još popularnije.
Ne znam iz kojeg razloga. Možda zato što ljudi opet vole gledati te kratke trominutne forme u kojima opet prevladava vizualni dio. Statistika kaže da je gledanost Eurosonga veća i karte planu u minuti, što ranije nije bio slučaj.
Vidite li se ponovo na Dori ili Eurosongu kao izvođačica?
– Teško je to reći, no ako se nametne neka zdrava ideja, onda ju s ponosom želiš prikazati. Ako je taj trenutak mjesec veljača i Dora – zašto ne?
Prije nekoliko mjeseci nastupili ste s Milicom Pavlović. Milica za tjedan dana nastupa u Rijeci, stoga kakvom vas se ona dojmila?
– Milica je s nekog drugog planeta. Jako je interesantna i topla osoba. Radnik je i ratnik. Mi se nismo poznavale prije zajedničkog nastupa. Lijepim me pozivom pozvala na koncert i pružila mi je jedno lijepo iskustvo.
Hoćete li joj se pridružiti kao gošća na njezinom riječkom nastupu?
– Rado, ali vjerujem da ne. Barem me za sada nije još zvala.
Iako je od serije »Bitange i princeze« prošlo dvadeset godina, serija je dobro ostarila, stoga obožavatelji i dalje pamte »Dolje na koljena« u izvedbi Lucije Toč. Sjećate li se te interpretacije?
– Ne znam za to, ali zaintrigirali ste me s time. Moram to pronaći na YouTubeu i pogledati.

Foto 925STUDIO
I za kraj, koja vam je najdraža pjesma Vesne Pisarović?
– To je isto nešto što se mijenja. »Da znaš« mi je bila pjesma koja se bila istrošila u mojoj želji za interpretacijom, no kada sam je bila pripremala za nastup na Zlatnim studijima, s Ivonom Eterović napravila sam aranžman koji je malo »reggaetonski«.
Svidjela mi se izvedba pjesme »Se fue«, koju Rauw Alejandro izvodi s Laurom Pausini kao obradu Laurine pjesme »Non C’e«.
To me inspiriralo da tu pjesmu čujem na drugačiji način te da je ponovo interpretiram, tako da mi je ona opet u žiži koncerta.
Usto, volim »Srela sam anđela«, zato što je plesna.
Ne bih htjela biti Lady Gaga
Kakva vam je današnja mainstream pop glazba, world music primjerice?
– World music ne slušam mnogo. Spomenula sam bila Bada Bunnyja, on je u siječnju objavio album koji je prema mom mišljenju izuzetan. Rosalia je vrlo inspirativna, no nešto manje popularna nego Bad Bunny, ali krasna pop umjetnica.
Od ostalih velikih pop zvijezdi? Talyor Swift, Lady Gaga, Rihanna…?
– Taylor Swift nisam nikad slušala. Ponekad sam je poslušala pa mi se činila zanimljivom, no nisam je nikada stavila na playlistu.
Lady Gaga mi se doima vrlo interesantnom osobom. Pitam se ima li ona kakvu dvojnicu ili možda tri osobe, jer ne znam kada ona sve stigne obaviti od filmova, snimanja, šouova, gostovanja… Ne bih htjela biti Lady Gaga, meni se to čini too much (smijeh).
Rihanna je baš bila popularna u vrijeme kada nisam slušala pop, stoga i nju ponovo izučavam. Ona je prekrasna žena koja je u svoje doba imala prekrasne i detaljno iskoreografirane nastupe. Inspirativna je.
Ono što me iznenadilo su neki albumi koje nisam nikad čula.
Primjerice, Katty Perry. Neke njezine pjesme, koje su mi prije samo vrištale u taksiju, danas doživljavam vrlo inteligentnima, ponovo ih slušam iz nekog drugog ugla budući da ponovo pjevam pop.
Cjelokupan njezin album »Teenage dream« je baš interesantan.