Ako niste znali, Yoto Player je audio-platforma namijenjena djeci koja vrti audio-priče, zvučne efekte, podcaste i glazbu za djecu. Ovaj je uređaj-platforma izum engleskog industrijskog dizajnera Jona Marshala koji je za nju prije dvije godine pobrao hvalospjeve u ozbiljnim medijima.

Tajna se krije u tome što sadržaj koji se može vrtjeti preko Yotoa daje roditeljima kontrolu da djeca ne budu (prerano) izložena neželjenim sadržajima s bespuća interneta, a u isto vrijeme može ih uvesti u svijet znanja i zabave poput glazbe.

Yoto Player

Između ostalog i rock and roll glazbe. Tako unazad nekoliko dana preko Yotoa u kooperaciji s diskografskom kućom Universal djeca širom svijeta – koja pored svojih kreveta ili stolova imaju ovaj player – mogu uživati u znamenitoj kolekciji hitova grupe Queen iz 1981. godine „Greatest hits Volume 1“, koji je s 25 milijuna prodanih primjeraka dosad najprodavanija ploča slavnog britanskog benda i jedan od najprodavanijih albuma uopće. Za to zadovoljstvo i glazbenu edukaciju djece roditelji će morati izdvojiti 11.99 funti.

Ništa sporno, glazba Queena nije upitna kao „obavezna lektira“ za bilo koga pa tako ni za djecu. To napominje i izdavač u opaskama uz izdanje.

„Ovo je idealan uvod u glazbu grupe Queen za mlade ljubitelje glazbe i savršeni soundtrack za plesne zabave u kuhinji, pjevanje na putovanjima, sviranje gitare prije spavanja… i još mnogo toga.“

Odmah nakon toga napisana je određena nota sigurnosnog upozorenja o tome kako je ipak riječ o glazbi koja sadrži stihove za odrasle i u kojima se – izrijekom se to kaže – povremeno spominje i aludira na nasilje i droge. Nema psovki u pjesmama Queena, ali u skladu s navedenim preporuča se roditeljima da to na neki način razjasne djeci dok slušaju glazbu. I zaista, već prva pjesma na toj kolekciji velikih pjesama, ponajveći im hit „Bohemian Rhapsody“ esplicitno opisuje ubojstvo: „Mama, just killed the man/Put a gun against his head, pulled my trigger, now he’s dead…“

Par pjesama dalje u pjesmi „Bicycle Race“ nevino i neuko dijete bi iz stihova moglo zaključiti da je kokain bolji od kole („You say coke, i say ‘caine“). Kao što stoji u objašnjenju, ništa nije izbačeno, što je sasma u redu i normalno, riječ je o originalnim needitiranim snimkama. Pa ipak, izdavač je očito posegnuo za cenzurom, ali ne na navedenim očitim mjestima, već na vrlo neobičnom. Naime, sve su pjesme s originalnoga izdanja na broju osim jedne.  Pjesma „Fat Bottom Girls“ je jednostavno izbačena, kao valjda najnepoćudnija i najotrovnija za odgoj djece iz cijele kajdanke grupe Queen. O čemu ona ono govori? O mršavom klincu koji je ostavljen s velikom debelom Fanny koja je bila „zločesta“ dadilja  (sve se to u engleskom lijepo rimuje: Left alone with big fat Fanny/She was such a naughty nanny), i od njega napravila lošeg dečka. Rekli bismo, za vrijeme nastanka tipična, duhovita, pomalo ironična i stereotipna sexy priča iliti maštarija iz gotovo svačijeg djetinjstva, uz moguće različite nijanse proporcija i zanimanja glavnih protagonistica. Iako danas riječ „fat“ može biti shvaćena kao nešto uvredljivo, u pjesmi Queena žene krupnih pozadina se ne vrijeđaju već slave, one su u pjesmi te zbog kojih se svijet vrti oko svoje osi!

Je li aluzija na odnos maloljetnika s odraslom ženom više “kriminalna” i opasnija za razvoj djeteta od aluzije na ubojstvo ili korištenje droge ostaje otvoreno pitanje, ali činjenica jest da ove dvije potonje očito nisu ocijenjene kao toliko opasne za odgoj jednog djeteta od – doduše, dvosmislene – ali ipak na kraju, obične ljudske putenosti.

U svakom slučaju, ovo je još jedan dokaz u koliko neobičnim vremenima živimo. O nasilju i drogi djeca mogu slušati uz upozorenje i roditeljsko vodstvo, ali na „strahote“ spominjanja velike ženske guze djeci obavezno treba sasvim začepiti uši i pod svaku cijenu poštedjeti moguće traume.