U Koncertnoj dvorani »Lisinski« Jazz orkestar Muzičke akademije održao je posljednji u nizu dobrotvornih koncerata u organizaciji Rotaryja. Ovaj, održan pod nazivom »Glazbe radosti za svijet mladosti«, upriličen je u povodu dvadesete obljetnice djelovanja Rotary kluba Zagreb – Centar, deset godina hrvatskog Rotary Distrikta 1913 i deset godina Rotaract kluba Zagreb – Centar, a prihod je namijenjen pomoći Ukrajincima.

Od samog početka, prije šest godina, radi se o dobrotvornim koncertima u kojima je Orkestar, pod ravnanjem prof. Saše Nestorovića, obradio razne teme: od predstavljanja najvažnijih autora i orkestara iz svih razdoblja povijesti jazza, preko tematskih u kojima su izvodili spoj jazza s klasičnom glazbom, džezističkih obrada djela božićne tematike, ali i hrvatskih tradicijskih pjesama. Ovom prigodom nastupili su u »Lisinskom«, iako su većinu dosadašnjih koncerata održali u svojoj, Dvorani »Blagoje Bersa« na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. No, nije to bio njihov prvi koncert u Palači glazbe. U ciklusu Lisinski subotom 2017. nastupili su u sklopu programa »Harmonija disonance: Tragom tradicijskih pjevanja«, koji su održali zajedno s istoimenim ženskim zborom Akademije. U najavi tog koncerta, pred gotovo ispunjenom dvoranom, tadašnja prodekanica za međunarodnu i međuinstitucionalnu suradnju prof. dr. art. Ljerka Očić istaknula je da je Akademija iznimno ponosna na djelovanje ovog Orkestra, a taj je originalni i autohtoni projekt HRT odmah predložio za razmjenu unutar Europske radijske unije. Isti program snimili su za CD u izdanju Navona Recordsa.

Izučavanje jazz stilova

Na koncertu održanom nedavno u »Lisinskom« kao solisti predstavili su se članovi Orkestra: gitarist Ivan Luić, alt saksofonist Patrik Prežgaj, sopran-saksofonistica Sonja Domitrović, kontrabasist Ivan Džajić, tenor-saksofonisti Dragutin Roić, Jakov Varezić i Ivica Premelč, flautistica Erin Keleuva i klavirist Šime Buha. Kao instrumentalistice, solistice, ali i autorice glazbe i teksta predstavile su se kontrabasistica Matilda Fatur i sopran-saksofonistica Sonja Domitrović. Drugi dio bio je u znaku vokalne glazbe. Lana Janjanin je uz Orkestar otpjevala vlastitu skladbu »Capitalism«, dok je u izvedbi skladbe »When You Believe«, koju su za animirani film »The Prince of Egypt« pjevale Whitney Houston i Mariah Carey, otpjevala s Renatom Sabljak svirajući klavir. U nastavku orkestar je svirao u pratnji kvarteta pjevača iz Kazališta Komedija: Sandre Bagarić, Renate Sabljak, Ervina Baučića i Đanija Stipaničeva te četiri tenora: Stipaničeva, Vladimira Garića, Filipa Hozjaka i Marka Pecotića.

Taj koncert bio je povod za razgovor s dirigentom Sašom Nestorovićem, profesorom na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, utemeljiteljem i vođom Jazz orkestra Muzičke akademije koji je govorio o Jazz orkestru Muzičke akademije, ali i jazz sceni u Hrvatskoj. »Koncert je bio koncipiran u dva dijela«, rekao je. »Prvi dio bio je u znaku našeg redovitog izučavanja temeljnih jazz stilova, od Charlesa Mingusa, preko Dukea Ellingtona i Silvija Glojnarića, sve do Gordona Goodwina, ali i originalnih skladbi članova ili bivših članova. Taj je dio zaključen veličanstvenom izvedbom skladbe »Manteca« Dizzyja Gillespieja i Chana Poza, u raskošnom aranžmanu Boba Mintzera. Drugi dio koncerta započeo je dvjema izvedbanma pjevačice i pijanistice Lane Janjanin, a nastavljen izvedbama pjevača iz Kazališta Komedija i Četiri tenora. Na programu su bile popularne skladbe, uglavnom talijanske kancone s pjevačima, u revijskom stilu, bez improvizacija članova Orkestra, samo s okvirom za cijenjene pjevače. Ocijenio sam da je to korisno za studente, da vide da ih i to čeka ukoliko izaberu takav put. Naime, rad u jazz orkestru podrazumijeva i pratnje na vokalnim festivalima i snimanja jednostavnih matrica. No, i to zna biti izazovno i zahtjevno jer kad svi sviraju malo nota i akorada, intonacije moraju biti čiste, sve se čuje. Budući da je proslava dvadesete godišnjice Rotary cluba zahtijevala punu dvoranu »Lisinski«, maestro Ivo Lipanović predložio je takav drugi dio programa, za malo širi krug publike. Dvorana ipak nije bila puna, ali mladi inspicijent rekao mi je da smo imali više publike nego Simfonijski orkestar HRT-a i Zagrebačka filharmonija zajedno, toga tjedna, što je izrazito zabrinjavajuće…

Prvi dio programa sadržavao je skladbe koje su izabrali studenti, budući da je to izborni jazz modul grupa predmeta, a drugi ih je začudio. Morao sam pojašnjavati što, kako, zašto, ali bili su se prilično angažirali na kraju i uvidjeli su da njihovo klasično poznavanje instrumenata može i ovako poslužiti. Inače, to je kao da netko izabere nastavu u baroknom ansamblu, a pola programa mora svirati Mahlera. Velika je razlika u promišljanju, u zvuku. Za drugi dio puhači su morali zamijeniti usnike, i općenito, tretiranje ritma i dinamike potpuno se promijenio.«

Zabrinuti jazz

Nestorović iznimno uživa u uspješnim izvedbama Jazz orkestra Muzičke akademije. Studente vodi mudro i primjereno njihovim trenutačnim mogućnostima te iz njih izvlači maksimum. Ipak, najvažniji dio njegova uspjeha očituje se u smiješku na licima studenata koji svoj entuzijazam te radost muziciranja i silnu energiju sugestivno prenose na publiku. Posebice je fascinantan pozitivan duh svih članova koji istinski uživaju u svakoj izvedbi, bodre jedan/jedna drugoga/drugu te sviraju opušteno i nadahnuto, a neki od članova ističu se divnim solima.

»Entuzijazam svakako pomaže pri savladavanju silnih sinkopa i ritamskih dislokacija«, objašnjava. »Osim toga, kada radimo centralne, vrhunske umjetničke jazz stilove, entuzijazam se osjeća u samoj glazbi, nemoguće je ostati ravnodušan, što se ne može baš reći za suvremene jazz stilove, koje studenti slikovito nazivaju »zabrinuti« jazz, koji je izrazito depresivan. Na sreću ne stižemo i to raditi. Vjerujem da ih uvijek razveseli kad čuju da to sve ide ka dobrom, solidnom zvuku i da zvuče kao pravi jazz orkestar. Osim toga, imamo sve bolje soliste koji uživaju ispred orkestra. To je poseban osjećaj, kreativnost na licu mjesta. To ih ispunjava radošću. Kad vide i čuju da im to uspijeva, jedan drugog bodre i inspiriraju.«

I na ovom koncertu pozdravljeni su ovacijama. Uvijek se iznova nameće pitanje zašto je Jazz orkestar Muzičke akademije hit na našoj jazz sceni, zašto ga nazivaju Orkestrom pozitivnih vibracija. »To je spoj spomenutog entuzijazma, sreće, ali i ta je literatura prokušana i zaista poticajna«, tvrdi dirigent. Nestorović je s izbornim predmetom Osnove jazz improvizacije, za
instrumentaliste starijih godina, započeo prije osam godina. »To su uvijek bile entuzijastične grupe studenata, dobro međusobno povezane, ponekad bi se među njima uključio i poneki student pedagoškog smjera ili teoretičar, čak i jedan muzikolog«, prisjeća se. »Rezultati su vidljivi: Robert Pajić vodi big band u Karlovcu, Petar Ćulibrk je dobio nagradu na natjecanju »Papandopulo«, Filip Novosel je krenuo sa zavidnom karijerom, da spomenem samo neke. Bilo je i gudača koji su već članovi Zagrebačkih solista. Nakon što su svirali suitu Claudea Bollinga veselo su mi se javili jer nisu imali nikakvih problema sa swing fraziranjem! Naravno, najviše su radili sami. Jedan sat tjedno je bio tek razgovor, informacija, potvrda estetike, ali zanimljivo je da su ovi najbolji bili i najredovitiji na nastavi. Tako se razvio Jazz modul. Posljednje četiri godine studenti imaju mogućnost upisati izbornu grupu predmeta, i to – ritam u jazzu, prof. Elvis Penava, osnove aranžiranja, prof. Zlatko Tanodi, a ja i dalje predajem osnove improvizacije i vodim jazz ansambl koji je ove godine podijeljen u dvije grupe: Jazz orkestar i combo – mali ansambl. Stvorila se grupa studenata, cijela jedna ritam sekcija koja već neko vrijeme svira zajedno, kao i nekoliko vrlo darovitih solista, saksofonista, trubača. Oni su animirali svoje kolege i tako je nastao projekt. Naravno, prije tridesetak godina slušao sam Jazz orkestar muzičke akademije koji je vodio prof. Stanko Selak, no tada je sudjelovalo u svirci puno vanjskih članova, bubnjara, solista, ovaj put je to drukčije, to jest izvodimo program vlastitim snagama.«

Širina i snalaženje

Nestorović nedvojbeno zna kako treba pripremiti glazbenike za nastup. Iskustvo je stjecao godinama djelujući kao voditelj i dirigent Jazz orkestra HRT-a, ali i na mnogobrojnim svjetskim turnejama sa Zagrebačkim kvartetom saksofona, jednim od naših najvažnijih komornih ansambala, kad je nerijetko držao i jazz radionice za studente. »Budući da sam u Jazz orkestru HRT-a bio honorarno od 1989. u sekciji saksofonista, potom stalno zaposlen od 1997. te sedam godina »slučajni« dirigent i iza mene je ostalo niz snimljenih albuma, projekata, gostovanja zaista velikih majstora, posebice u suradnji s jazz festivalom HDS-a i izvrsnim selektorom programa Davorom Hrvojem, bio sam u mnogim interakcijama i na radionicama. Na primjer, Miroslav Vitous nam je na našoj Akademiji pojasnio da su Chick Corea, Jack deJohnette i on sam, osim što su imali odličan smisao za ritam, još i krvavo i dugotrajno vježbali s – metronomom i to na određene, aktivne načine. Osim toga, četrnaest turneja po Sjedinjenim Američkim Državama sa Zagrebačkim kvartetom saksofona isto tako je dalo rezultate. Sjedio sam na probama One o Clock Lab banda u Teksasu, David Baker big banda u Bloomingtonu, Synthesis banda u Salt Lake Cityju, da spomenem samo neke od mnogih. Gledao sam kako rade i to iskustvo pomalo prenosim zainteresiranima, a njih je svake godine sve više. Ove godine imam ih do sada najviše – 52 studenta!«

Rad na jazz programima i improvizaciji iznimno je važan za napredovanje studenata klasične glazbe, ali i za širinu koju moraju steći kako bi se snalazili u raznim situacijama koje ih očekuju tijekom karijere. »Studenti postanu sigurniji u čitanju notnih zapisa, pomalo prepoznaju situacije«, rekao je. »Jaques Ibert puno upotrebljava modus 1- 1/2 – 1, takozvanu smanjenu (»diminished«) ljestvicu, a ako su je provježbali u jazzu, brže savladaju takve zahtjeve. Dobro je da ovladaju vještinom sviranja s ritamskom sekcijom, da malo prouče akorde, ljestvice, jer jednog dana će im možda baš to biti posao, biti će puno spremniji.«

Znanstvena fantastika

Djelovanje Jazz orkestra Muzičke akademije od velikog je značaja za Akademiju, za njezin ugled i prepoznatljivost, iako na njoj još uvijek nije otvoren jazz odjel. »Teško je to točno definirati«, tvrdi profesor. »Zainteresiranih studenata ima sve više, planovi i programi su gotovi već nekoliko godina, no koeficijenata, prostora, financija, nema, čak ni u nekoj udaljenoj viziji. U Italiji, Austriji, Mađarskoj, pa čak i u Beogradu, postoje pravi veliki jazz odjeli, da spomenemo samo regiju. Naš mali jazz modul čeka zeleno svjetlo da se proširi u standardni odsjek s desetak profesora i glavnim predmetima. Elaborati su zaključeni i spremni, čekamo samo tajanstvene financije.«
Također taj je orkestar iznimno važan za hrvatsku jazz scenu. »Ponekad neki priređivači glazbenih događanja kroz upravu traže baš jazz ansambl, najčešće combo ansambl«, kaže. »Upravo smo saznali da nas žele i na idućem Muzičkom Biennalu, a imamo ugovoren nastup na Danima Milka Kelemena u Slatini, tako da ima sve više prigoda i nastupa. Nažalost, zbog epidemije nismo uopće stigli promovirati naš prvi album, »Harmonija disonance«. Trebali smo ići u Rijeku – grad kulture, pa u Opatiju, no sve je odgađano i na kraju nestalo. Svakako se nadamo budućim brojnim nastupima. Upravo jučer iz Lošinja sam dobio poziv za Jazz orkestar, za ljetni jazz festival, baš s ovim recentnim programom – prvi dio ovog koncerta. Pregovaramo.«
Realizacija ovih planova ovisi i o nepovoljnoj situaciji na našoj jazz sceni u novije doba. »Trenutačno je domaća jazz scena izrazito egzotična i povremena, NEMA klubova, samo jednom ili dva puta tjedno svira se u Bacchusu ili KCM-u u Mesničkoj, izrazito je degradirala scena, a nekada ste mogli svake večeri na jazz, bilo je čak desetak mjesta, a u skladu s tim i više muzičara«, govori Nestorović. »Nerijetko se pod nazivom jazz prodaje nekakav skromni rock and roll, indie, free impro, etno »sve na prvu«, tako da me sami studenti ponekada pitaju: »Profesore, kakvog to ima smisla? Pa oni zapravo na koncertima uče svirati svoje instrumente, a to bi svatko trebao sam naučiti unaprijed?!« No to je samo rezultat za sada malog broja školovanih glazbenika.
Scenu vode električari po struci, odlučuju npr. vlasnici razglasnih sistema ili ugostitelji – tako da nam je preostalo jedino da budemo jazz scena na našim koncertima. Druge mogućnosti za sada nema. Vjerujem da će se to promijeniti. Na primjer, grad Krakow, nešto manji od Zagreba, ako potražite jazz klubove, odmah se otvara u tražilici pet klubova S KLAVIROM, što je za nas znanstvena fantastika.«