SPLIT – U organizaciji Etnografskog muzeja Split 23. rujna su u muzejskom dvorištu palače Božičević nastupili saksofonist Saša Nestorović i bubnjar Jan Ivelić. Bio je to peti godišnji koncert posvećen legendarnom jazz glazbeniku Johnu Coltraneu, koji je rođen 23. rujna 1926. Svaki je bio drukčije tematike, referirajući se na razna razdoblja velikanove karijere. Naime, iako je umro mlad, 1967. u četrdesetoj godini života, Coltrane je tijekom dvadesetogodišnje karijere ostvario niz remek-djela jazz diskografije razvijajući tu glazbu do nevjerojatnih razmjera.

Srodne duše

Pred kraj života djelovao je u free jazz idiomu, što je bila tema ovog koncerta, a ostalo je vječno pitanje u kojem bi se smjeru njegova glazba razvijala da je poživio i nastavio djelovati. Jesu li Nestorović i Ivelić svojom izvedbom pokušali dati odgovor na to pitanje? Možda, ali to nije bio glavni cilj. Oni su zapravo, u skladu s idejom ciklusa koji je osmislio Silvio Braica, velik poznavatelj Coltraneova stvaralaštva, željeli podsjetiti na jedan segment njegova djelovanja. Na ovom koncertu to je bio free jazz. Zanimljivo da je, pred kraj života, izvodeći free jazz Coltrane u nekim situacijama svirao samo uz bubnjara. Tako je 1967., u duu s Rasheedom Alijem, koji je bio član njegova posljednjeg kvarteta/kvinteta, snimio album »Interstellar Space«. Zanimljivo je da je diskografska kuća Impulse! ploču objavila tek 1974. Naime, Coltraneu se često događalo da zbog hiperprodukcije izdavači nisu uspijevali objaviti sve što je snimio i zato su mnoga izdanja objavljena godinama kasnije.

Nestorović i Ivelić tumačili su skladbe s toga albuma: »Mars«, »Venus«, »Jupiter« i »Saturn«. Coltrane i Ali su ih snimili bez predumišljaja, barem Ali nije znao što će snimati, a također nije znao da će svirati kao duo. S tom spoznajom i naš dvojac upustio se u avanturu, iako su se donekle mogli pripremiti na osnovi predloška, izvedbi s albuma »Interstellar Space«. Uzdali su se u trenutno nadahnuće, potporu publike i moć brzopotezne interakcije. Slijedeći Coltraneove smjernice, ali tek u prepoznaljivim temama, oni su se našli u svojim istraživanjima odnosa i kretanjima u međuzvjezdanom prostoru, ali i vlastitoj duhovnosti, vlastitom poimanju zvuka. Svirali su nadahnuto, istražujući, stalno pronalazeći nove smjerove, opušteno, osluškujući jedan drugoga, prateći svaki potez, ubacujući citate, svađali se, mirili, zastrašivali, režali, ali i umiljavali, uvijali se jedan oko drugog, vijugali… Njihovo apstraktno poimanje glazbe zapravo je logično, razumljivo, protočno, dinamično, dramatično, uzbudljivo… Uživali su, baš kao i na popodnevnoj tonskoj probi, otvarajući pitanje zašto njih dvojica već nisu surađivali. Naime, samo jedan dan u Splitu bio im je premalo da odsviraju sve što bi htjeli. Ovaj je koncert pokazao, ne samo da imaju iste interese, nego da se radi o srodnim dušama. Zasigurno ovo nije bila njihova zadnja suradnja.

Silna energija

Jesu li na koncertu bili dobri poznavatelji glazbene apstrakcije i free jazza ili je publika bila ponesena silnom energijom, moćnim zvukom, zanosom kojim su glazbenici zračili, intuitivnim rješenjima… – nije važno. Važno je da su svi uživali i da su prisutni svojim reakcijama davali dodatni poticaj instrumentalistima i, konačno, izmamili dodatke, izvedbe skladbe »Vigil«, koja je tek kao dodatak uvrštena na CD reizadanje albuma »Interstellar Space«, te nove verzije skladbe »Venus«. A kameni zidovi – kao da su dva tisućljeća strpljivo čekali da ih užari neka nova prirodna sila – jazz glazba. Naime, tijekom ovih pet godina dvorište palače Božičević, koje je u sastavu Etnografskog muzeja Split, pokazalo se idealnim prostorom za održavanje koncerata kojima se obilježava rođendan jednog od najvećih umjetnika dvadesetog stoljeća – Johna Coltranea.