Foto Damjan Fiket
Svi djelatnici, ravnateljica, razrednik, svi profesori, učenici, razred, svi su pratili Doru, slali su mi poruke dok je trajalo glasovanje i dodjeljivanje bodova koje je bilo vrlo vrtoglavo
RIJEKA Dva dana nakon pobjede na Dori, život 18-godišnjeg Roka Blaževića vratio se u normalu. Maturant IV. gimnazije Marko Marulić Split jučer se vratio u školu i posvetio obavezama tipičnim za jednog srednjoškolca. No, već uskoro očekuju ga slatke brige – pripreme za nastup na Eurosongu u Tel Avivu gdje će se za ulazak u finale boriti u drugoj polufinalnoj večeri koja je na rasporedu 16. svibnja.
Talentiran mladić koji je izvedbom pjesme »The Dream« podjednako oduševio žiri i publiku, jučer nam je otkrio kakav je osjećaj biti pobjednik prve povratničke Dore, kakve je savjete dobio od starijih kolega i kakvi su mu planovi za budućnost.
Od pobjede na hrvatskom Izboru za pjesmu Eurovizije prošla su dva dana. Jesu li se slegli dojmovi? Koliko ste intervjua već dali do sad?
– Malo su se slegli dojmovi, ali još uvijek je ludnica. Odmah poslije Dore dao sam puno intervjua, sat i pol sam pričao bez prestanka, a nakon toga imao sam sigurno još desetak intervjua. Danas me zovu već od osam ujutro; nisam se nadao da će to biti tako. Morat ću u budućnosti ići ranije leći, jutros sam legao u 6 ujutro (smijeh).
Moram se uhvatiti knjige
I, kakav je osjećaj?
– Osjećaj je stvarno, stvarno fantastičan. Sad mi se baš vrti po glavi sve to, još ne mogu vjerovati i to će me vjerojatno držati još neko vrijeme, da predstavljam svoju Hrvatsku na Eurosongu. To je stvarno ostvarenje mojih snova. Sad se nekako pomalo vraćam u normalu i falilo mi je to jer je ovo stvarno bilo ludilo, sve to što se događalo zadnjih dana. Sad ću se morati malo uhvatiti knjige, a onda uskoro krećemo punom parom s pripremama za Izrael. Uskoro će biti predstavljen i spot za »The Dream«.
Rokov mentor i autor pjesme »The Dream« Jacques Houdek sudjelovanje u Dori nazvao je nezaboravnim iskustvom.
– Imao sam ogromnu vjeru od prvog dana kada sam čuo ovog dečka kako pjeva. Rekao sam: »Bože, ovo svijet mora čuti« i sukladno tome napisao sam mu pjesmu uz pomoć Andree Čubrić s kojom sam radio na hrvatskim stihovima. U hrvatskom verziji pjesma se zove »Heroj«, a u engleskoj varijanti nam je pomogao Charlie Mason, autor pobjedničke pjesme »Rise like a phoenix« koju je prije pet godina na Eurosongu izvela Conchita Wurst.
Filip Gjud i Ivan Škunca zajedno sa mnom osmislili su aranžman i produkciju. Od starta smo imali viziju Eurosonga, nismo razmišljali ni o čemu osim o Roku kao umjetniku, vokalu i osobi… On je mladić od 18 godina, tako sitan, i odmah smo imali viziju da bi na pozornici trebao biti sam.
Kad su ljudi počeli govoriti da pjeva kao anđeo, rekao sam: Da, to je to, ako se natječamo za put u Izrael, zašto ne bismo poslali anđela u Svetu Zemlju. Moju viziju njega u bijelom, s velikim, najljepšim na svijetu krilima, u stvarnost je pretvorio poznati dizajner Marco Falcioni. Presretan sam što nismo odstupali od ideja, čak ni kad su se lomila koplja oko krila. Rokov nastup je bio minimalistički.
Hrvatska je mala zemlja i treba ju jako dobro vani izreklamirati i sad vidim da naša vizija da anđeo leti u Svetu Zemlju ima smisla. Pjesma je eurovizijska, pompozna, moderno producirana power balada s velikom atmosferom, moraš se naježiti kad je slušaš. Raspjevana je za rasnog pjevača i mislim da nitko neće ostati ravnodušan na Roka, rekao nam je Jacques nakon Dore.
Upravo sam to htjela pitati: kad počinjete s pripremama za nastup u Tel Avivu i planirate li i spot?
– Da, spot će izaći vrlo uskoro, jedva čekam da ga ljudi vide, mislim da će im se svidjeti.
Dora je završila, vraćate se u školu… Kakvi su komentari iz škole na pobjedu?
– Svi djelatnici, ravnateljica, razrednik, svi profesori, učenici, razred, svi su pratili Doru, slali su mi poruke dok je trajalo glasovanje i dodjeljivanje bodova koje je bilo vrlo vrtoglavo. Čujem da mi pripremaju i doček (smijeh)… Škola mi je stvarno jako velika podrška.
Kad se vraćate u školu?
– Već danas, da se uključim u normalu.
Dolazi smjena generacija
Dora je zadnji put održana prije osam godina, vi ste tada bili 10-godišnjak. Sjećate li se tih starih Dora, jeste li ih pratili kao dijete?
– Da, da! Kao mali sam pratio Dore, to mi je bilo wow, nešto izvanzemaljski. Tad nisam mogao ni sanjati da ću biti na prvoj povratničkoj Dori, a kamoli uzeti pobjedu. Izvan sebe sam! I te prošle Dore su mi urezane u pamćenje, sjećam se puno pjesama od tad, npr. »Stotinama godina« što je slučajno Jacquesova pjesma, ali stvarno mi je jedna od najdražih pjesama s Dore.
Sjećam se i grupe Femminem i pjesme »Lako je sve«… Bilo je puno dobrih pjesama na Dorama. Ove godine je bilo puno mladih izvođača na Dori, zapravo većinski su bili mladi pjevači i to mi se sviđa jer izgleda da dolazi smjena generacija, kako bi rekli, i mislim da je Dora stvarno vrhunska platforma za nas mlade tako da se nadam da će i u budućnosti na Dori biti još više mladih.
Što vam je Jacques kao mentor i netko tko je bio na Eurosongu, a možda i netko drugi tko ima iskustva s Eurosongom, savjetovao nakon pobjede na Dori, odnosno uoči nastupa u Izraelu? Kako se ponašati, što očekivati?
– Cijelom mom timu se sviđa kako se ponašam na pozornici, misle da imam dobar »stage presence« i većinski su savjeti da budem svoj, baš zbog toga, da vjerujem u sebe i ponajprije da uživam jer, kažu, kad uživaš da to i drugi osjete pa se nadam da su to i drugi osjetili.
Jako ste mladi, a već imate jako puno iskustva. U glazbi ste oduvijek… Otkud ta ljubav prema pjevanju?
– Otkad sam prohodao, plesuckao sam i pjevušio po kući, roditelji su prepoznali da je to moja ljubav i vidjeli potencijal pa su me nakon nekoliko godina upisali u glazbenu školu, to je bila moja velika želja. Tamo sam svirao klavir, završio sam osnovnu i dvije godine srednje, ali zbog ovog tempa sam morao pauzirati jer nije moguće stići i u opću gimnaziju i u srednju glazbenu i odraditi sva ova putovanja. Mislim da mi je karijera ozbiljnije počela, tj. mislim da sam se ja ozbiljnije uhvatio pjevanja 2011.
godine kada sam nastupio u »Supertalentu« Nove TV. Otad je sve krenulo, krenuli su festivali i još pokoji show, npr. »Pinkove zvezdice« gdje sam pobijedio, to je stvarno bilo fantastično iskustvo i sve je to vodilo do ovog dana, točnije do subote.
Najveća ljubav pjevanje
Pjevate, bili ste u bendu, skladate li možda?
– Da, imao sam bend, ali nismo više u ovom sastavu. Doma sviram klavir, nekad sebi za dušu nešto skladam, ali to je sve još amaterski. Ali tko zna, možda za koju godinu kada se dovoljno izvježbam i napišem dovoljno skladbi… Kažu ljudi da moraš napisati 50 pjesama dok ne dođe jedna dobra… Možda jednog dana budem i kantautor, ne znam. Trenutno mi je najveća ljubav pjevanje i koju god, čiju god pjesmu da pjevam, pokušam ući u tekst i doživjeti tu pjesmu na svoj način i mislim da u tome uspijevam.
Tko su vam omiljeni pjevači?
– Od stranih Christina Aguilera od koje sam naučio vokalne tehnike, ona je stvarno fantastična pjevačica, a od domaćih Jacques Houdek, zbog istog razloga. On je Gospodin Glas, tako ga zovu s razlogom. Volim i Ninu Badrić…
Što nakon Dore, odnosno što nakon pjesme »The Dream«? Hoćete li nastaviti suradnju s Jacquesom i njegovim timom?
– Da, svakako! Suradnja se nastavlja, već smo postali kao obitelj, toliko se dobro slažemo. Sad smo par dana razdvojeni i već si nedostajemo tako da se suradnja svakako nastavlja, nadam se na radost obiju strana. Tko zna što me čeka. Ne znaju ni oni još, ali sigurno neke pjesme, i album. Ali sad je prvo fokus na Eurosongu.
Kao netko tko ima puno iskustva s talent showovima, što bi savjetovao nekom tko razmišlja o prijavljivanju u talent show?
– Mislim da su u današnje vrijeme talent showovi dobra prilika za mlade. Ali tu može biti svačega, nekad ti showovi krenu i u izrugivanje kandidata, ali ako stvarno vjeruješ u sebe, ako misliš da imaš nešto pokazati, mislim da stvarno ne postoji ništa loše u tome da se prijaviš i da te Hrvatska, a možda i svijet, čuje.
