RIJEKA – Ima li nešto, pjevao je Grad davne 1987. godine na kompilaciji “Rijeka-Paris-Texas”. I da, zaista ima nešto u tom riječkom zvuku, nešto mitsko što poput zova sirena priziva i dandanas mnoge generacije. Jer kako drukčije opisati ono što se tijekom popodneva zbivalo ispred sad već kultne riječke glazbene prodavaonice, Dallas Music shopa, na predstavljanju reizdanja spomenute kompilacije “Rijeka-Paris-Texas”.

Bilo je to prvo diskografsko izdanje koje je reflektiralo svu snagu riječke pumpajuće i eksplozivne postpunk i novovalne scene i na jednom mjestu okupilo sedam bendova.

Grč je na A strani imao tri pjesme, “Noćas se Beograd pali”, “Još ima krvi” i “Nož u mojoj ruci”, Let 3 predstavio se pjesmom “U rupi od smole”, Let 2 pjesmom “Pokušaj”, a Strukturne ptice s “Hramovi”.

Na B strani bili su Idejni nemiri i njihova “Bombe i bomboni”, Grad je imao dvije stvari, “Ima li nešto” i “Voli me”, Ogledala također dvije, “Samo ti” i “Ogledala su oko mene”, a Fit “Ritam promjene”, te Strukturne ptice “San”.

– Bio nam je svima skupa to iznimno vrijedan komad plastike, udario je temelje svemu što sam poslije radio, ni sam ne znam koliko sam je puta preslušao, što doma, što u klubu Palach, prisjetio se na početku Vlado Simcich Vava.

Posveta Willheimu

Nabrajao je pritom tko je sve zasvirao na toj kultnoj ploči, kako je snimana u Ljubljani, pod okriljem Helidona, odnosno njihove podetikete Dallas, zahvaljujući Goranu Lisici Foxu, dok se u snimateljskoj ulozi našao svima znani Janez Križaj.

Posebno se prisjetio Igora Willheima, jednog od osnivača Idejnih nemira koji je lani preminuo.

– U vrijeme objavljivanja albuma razmišljali smo kako će ova ploča biti nešto više od ukrasa, zapravo temeljni kamen koji će staviti grad na vidljivo mjesto na rock mapi, album koji će pokazati naš specifični, nekom možda “autistični” izolirani zvuk, toliko različit od ostatka inače snažne ondašnje jugoslavenske scene.

Ploča je pokazala težnju za inovacijom, predstavljala je tranzicijski zvuk, od darkerskog post punka do pop rocka, a nama, koji se nismo zatekli na kompilaciji, predstavljala je oklop, zaštitnu opnu kojom smo si mogli dati oduška i hrabrosti otputiti se u razne žanrove i istraživanja načina kako ćemo i mi, budući akteri scene, svirati, skladati, pisati tekstove.

Što se mene tiče osobno, prigrlio sam i iskoristio sve ove pretpostavke i uklopio ih u vlastite ideje.

“Rijeka-Paris-Texas” je, nedvojbeno, jedna od najvažnijih ploča na Ri rock sceni, nije samo dokument vremena iz današnje perspektive promatrana, već je onda, tih davnih nevinih dana, predstavljala simbol novog doba.

Izbor izvođača je obuhvatio drugu i treću generaciju muzičara koji su nastavili putem koji su inicirali prethodnici poput Parafa i Termita, put koji je bio nepokolebljiv i beskompromisan, zato je ovaj komad plastike za mene edukacijska oprema koja me je okuražila i dala jasan smisao – u te rezove su upisane pjesme koje i danas snažno osjećam, jer smatram da nose istu onu iscjeljujuću energiju kao i 1987.

One su dijelom moje genetike, odraz mog prirodnog stanja. I da, nadam se njezinom skorom uzbudljivom nastavku, zaključio je Vlado Simcich Vava.

Dokument vremena

A zahvaljujući druženju u Splitskoj ulici, u samom središtu Rijeke, opet je gradom na Rječini odzvanjao dobro poznati zvuk. I opet je, poput sirene, prizivao sve generacije.

– Naravno da nam je ta ploča tada bila jako važna. Ali važno je i reizdanje, ne samo da se mi stariji prisjetimo tih dana, već i da mlađe generacije imaju priliku poslušati što se tada sviralo. Nećemo mi zauvijek živjeti i dobro je da postoji ovakav dokument vremena, kazao je Zoran Štajdohar Zoff, frontman Grča.

Da je riječ o kompilaciji koja je tada svima njima bila posebno važna, naglasili su nam i Damir Martinović Mrle i Zoran Prodanović Prlja.

– Na toj kompilaciji Let 3 je zastupljen jednom od naših najboljih pjesama ikad, “U rupi od smole”. Tu pjesmu i danas redovito izvodimo, što samo potvrđuje kolika je njena vrijednost, reći će Mrle, dok će Prlja još jednom potvrditi važnost tog “komada plastike”.

– Zapravo smo snimajući tu kompilaciju svi zajedno odrasli, izašli smo iz čisto lokalnih okvira i predstavili se široj publici, kazao je Prlja.

A da se pred Dallasom ne okupi samo stara garda, i nešto mlađi štovatelji, pobrinula se ekipa iz riječkog projekta PjesmaRIca Jelene Fabijan.

– Koliko god današnja djeca slušaju sve i svašta, i dalje vole čuti i pjevati neke stare riječke stvari. I super je jer ih u tome podržavaju i potiču roditelji koji su i sami odrasli na tom zvuku.

Na novom izdanju PjesmaRIce zastupljena je “Ima li nešto”, i drago mi je da će klinci nastupiti u glazbenom programu predstavljanja u Palachu, kazala je Jelena Fabijan.

Kulturno dobro

U Rijeci se govorilo da »Rijeka-Paris-Texas« bilježi bitne uratke treće faze riječkog novog vala, iz koje su izrasle i neke od današnjih regionalnih rock prvokategornika.

Idejni tvorac i pokretač objave kultnog albuma bio je Goran Lisica Fox koji je nedavno u intervjuu našem listu kazao kako je tada najvažnije bilo zabilježiti trenutak na riječkoj glazbenoj sceni i predstaviti ga publici izvan Rijeke.

Glavna namjera je, dodaje, bila zabilježiti dio tog vremena, dio te generacije, da, ako ništa drugo, ostane barem ta kompilacija.

– Dogodilo se, srećom, drukčije te je većina bendova s kompilacije ostvarila karijere, snimala albume, a neki dandanas djeluju. U trenutku nastajanja kompilacije to, međutim, nismo mogli znati. Prije toga sam s nekima od njih odlazio u studije, organizirao koncerte, ali nije bilo moguće predvidjeti kako će se njihove karijere dalje razvijati, niti koliko će trajati, istaknuo je Fox.

O reizdanju je pak kazao kako ono služi u prvom redu da publiku podsjeti na album, te kako bi se ponovno valorizirala riječka scena iz doba nastajanja kompilacije.

– Reizdanje je tu da se svi mi malo podsjetimo, ali i da neke nove generacije pokažu interes i možda poslušaju te pjesme. Razlog je i to što su ploče, vinili, ponovo postali popularni i ljudi ih nabavljaju, skupljaju. Nisam siguran slušaju li ih ili samo slažu u kolekciju, u svakom slučaju interes postoji, pa je i to dijelom povod. No najvažniji je onaj da se podsjetimo na ono što zapravo smatram riječkim kulturnim dobrom, zaključio je Fox.

Svirka u Palachu

Nakon što su se ranije danas okupili u riječkom Dallas Music Shopu, članovi bendova predstavljenih na nedavno objavljenom vinilnom reizdanju kultne kompilacije »Rijeka-Paris-Texas« uputili su se u Klub Palach gdje je uslijedilo jedno opako muzičko iznenađenje.

Brojni su se građani našli u punom Palachu koji je večeras odisao atmosferom riječkog rocka, a veliki koncert više izvođača bio je upravo ono što je Rijeci trebalo – okupljanje svih generacija publike, ali i glazbenika, oko stupa riječke rock kulture.

Program je otvorila vesela družina mlađih generacija okupljenih u projektu “pjesmaRica”. Grupa osnovnoškolaca i srednjoškolaca predstavila se obradom pjesme “Ima li nešto” grupe Grad, a publika ih je pozdravila velikim pljeskom.

Ubrzo se na pozornicu popeo i Grad koji je svoj nastup otvorio pjesmom “Do sumraka”. Uslijedile su “Vodi me” i “Ogledala” te su potom obznanili kraj svoje svirke, no nakon što je publika tražila još, odsvirali su i “Ima li nešto”.

Kultni Grč izveo je “Crne rukavice”, “Noćas se Beograd pali” te “Još ima krvi”, a na sceni se našao i svojevrsni Rijeka-Paris-Texas cover band kojeg su činili Franjo Jardas (Father), Miro Vidović (En Face) i Siniša Šumonja (Idejni nemiri) koji je odsvirao “Ritam promjene” grupe Fit.

Na sceni se kasnije pojavio i Leo Rumora iz Ogledala te su bez ikakve prethodne probe izveli “Samo ti” i legendarnu “Ogledala”. Publika je, kao što je i očekivano, u glas pjevala svaki stih.

Dok su u pozadini svirali “Bombe i bomboni”, sa pozornice su publiku pozdravili Goran Troha i Antonela Galić koji su se prisjetili Idejnih Nemira, kao i preminulog Igora Willheima. Osim toga, u Palachu se na projektoru mogla vidjeti i svojevrsna izložba fotografija ovog benda.

Naposljetku je važno za reći kako je ovaj utorak bio značajan iz više razloga. Okupili su se brojni članovi riječke rock scene koji su proslavili rezidanje kultnog albuma “Rijeka-Paris-Texas” te se družili s publikom uz razgovor i glazbu, no također je značajan i Palach kao samo mjesto okupljanja jer je u Palachu većina ove glazbe nastajala i rasla, a kao sto se večeras moglo vidjeti – još uvijek se može čuti.