Foto JAKOV ZADRO/MARIO BRITVIć
U novoj pjesmi predstavljam kompleksnu karakternu žensku osobu koja šeta tankom linijom između čežnje i vlastite samodostatnosti, kaže Riječanka koja je glazbenu karijeru započela s 12 godina
povezane vijesti
RIJEKA Pjevačica mlađe generacije, Riječanka sa ženevskom adresom Patricia Gašparini, objavila je singl »Uzbuna« u kojem progovara o muško-ženskom odnosu. Glazbenu karijeru započela je s 12 godina nastupivši u reality showu Story SuperNova Juniors. U emisiji RTL televizije »Hrvatska traži zvijezdu« 2009. je zaokružila prvu fazu glazbene karijere. U međuvremenu je diplomirala na Pomorskom fakultetu u Rijeci, da bi potom sreću potražila u inozemstvu. Posljednjih godina živi u Ženevi gdje je ostvarila brojne nastupe, među kojima je i onaj na Montreaux Jazz Festivalu.
Talentirana ekipa
Što nam možete kazati o pjesmi »Uzbuna«?
– U suradnji s malom grupom talentiranih ljudi predstavila sam se singlom »Uzbuna« u kojem predstavljam kompleksnu karakternu žensku osobu koja šeta tankom linijom između čežnje i vlastite samodostatnosti. Autentičan i nov pristup u kreativnom smislu dopušta mi da se poigravam različitim temama specifičnim za današnje društvo i međuljudske odnose, ali i pozicijom žene u 21. stoljeću.
Kakve su vam želje i planovi za budućnost?
– Svakako nastaviti testirati svoje granice, kako u pjevačkom, tako i u umjetničkom smislu. Nije me strah eksperimentirati zvukom da bih predočila emociju i svoju intimnost publici. Glazba je tu da potakne neki osjećaj, bilo kakav. Nastavit ću raditi pjesme koje stvarno živim i osjećam, tako da bi se i publika mogla s time poistovjetiti. Također bih htjela početi s koncertima i javnim nastupima jer je to ipak pravi kanal u kojem se izvođač poveže s publikom, a naposljetku cijelu svoju priču zaokružiti albumom.
Učiteljica glazbenog
Kako je pandemija utjecala na vas i vašu glazbenu karijeru?
– Loše, hahaha, vjerujem da je to odgovor svih glazbenika koji žive od glazbe. No, moram nadodati da koliko god je bilo teško, vrijeme pandemije mi je također donijelo i mnogo rada u studiju i kreativnog stvaranja. Odmor od svirki mi je tako dao goriva za kreativnost i planiranje za daljnji rad.
Živite u Ženevi. Kako je živjeti u tom gradu? Nedostaje li vam Rijeka?
– Svaki grad ima prednosti i mane. Prednost Ženeve je što je to grad sa šarolikom kulturom i grad različitih nacionalnosti i mogućnosti. To mi je donijelo neka nova iskustva i proširilo vidike koje možda u Rijeci ne bih iskusila. Ipak, Ženeva je grad međunarodnih organizacija, financija i banaka, nešto je mirniji od Rijeke pa za glazbu ostaje malo prostora, stoga onda nije čudno da kolege često putuju u susjednu Francusku koja je popularnija i otvorenija prema glazbi.
U pogledu glazbe, tko je imao najveći utjecaj na vas i što vas je ponukalo da krenete u glazbene vode?
– Jedan od većih utjecaja je bila učiteljica razredne nastave glazbenog predmeta u Osnovnoj školi Podmurvice u Rijeci, koja je prepoznala moj talent za glazbu još u 5 razredu. Zatim su krenula natjecanja, poput dječjeg festivala »Kvarnerić« 2004. godine, a kasnije 2006. s autorskom pjesmom »Ča mi je« koja je odnijela nagradu stručnog žirija s 12 godina.
Suradnja s Josipom
Što privatno volite slušati i ima li neki glazbenik/ca s kojom biste rado snimili duet?
– Kroz odrastanje mijenjali su mi se glazbeni ukusi pa sam tako s 18 godina slušala Nirvanu, da bih se kasnije preusmjerila na glazbene dive soul i r’n’b glazbe, a naposljetku na pop glazbu. Od dueta na domaćoj glazbenoj sceni, zanimljiva bi mi bila suradnja s Josipom Lisac s kojom bih, sudeći po intervjuima, imala dosta tema za razgovor u smislu pogleda na svijet i glazbu. Fascinantno mi je i poštujem kad netko radi po svom usprkos nametnutim standardima, a još za to dobije potporu publike.
Po pitanju pisanja skladbi, što vas može posebno inspirirati?
– Inspiracija mi ponekad dolazi u snovima ili pred san pa ako nisam dovoljno umorna, probudim se i zapišem (smijeh). Imam bujnu maštu pa ponekad pišem ono što zamišljam i želim da mi se dogodi, osim naravno već standardnih tekstova o ljubavi i poznanstvima… Inspiraciju crpim iz vlastitog iskustva, ali ako mi se nečija priča čini zanimljiva, »ukradem« je i oživim u pjesmi.
Minimalizam u svemu
Spotovi imaju posebnu važnost u promoviranju pjesama. Kako je ta vizualna priča funkcionirala u zadnje dvije godine koje su obilježene koronom?
– Spot za »Uzbunu« snimila sam u veljači, kad se situacija s koronom malo smirila pa nije bilo problema. Isto tako nemam veliki tim, sveukupno nas je bilo petero, stoga bili smo vrijedni i poštovali preporuke stožera.
Kao većina žena, vjerujem da uživate u modi. Kako odabirete kreacije za nastupe te one za snimanje spotova, te na koji ste odjevni predmet posebno slabi?
– Zadnjih godina uvrstila sam »minimalizam« u svako područje svog života, što zbog čestih putovanja, što zbog jednostavnosti, tako da se trudim imati »kapsulu odjevnih kombinacija« gdje si unaprijed iskombiniram outfite, a opet da to daje neki moj pečat, kako privatno, tako i za scenu. Najdraži odjevni predmet su mi jakne, sakoi koje mogu nositi uvijek, a na sceni daju poseban look, pogotovo ako su različitih boja, tekstila i kroja. Uz to, volim kratke topiće koje mogu staviti ispod jakne.
Najljepši posao
Kakva je situacija po pitanju nastupa i hoćete li uskoro možda gostovati na koncertu u rodnome gradu?
– Nadam se! Bilo bi divno nastupati pred domaćom publikom nakon godina nastupanja u Švicarskoj pred stranom. Posebna je energija spojiti se s publikom, pogotovo onom domaćom. Uživam nastupati jednako koliko uživam snimati u studiju, gdje onu intimnu energiju iz studija mogu podijeliti sa širom masom.
Ima li nešto što vas nisam pitala, a vama je to važno za istaknuti u ovom intervjuu?
– Svaka karijera, pa tako i ona javna pjevačka, nije nimalo drukčija od bilo koje druge. Nekako gledam na to kao puzle gdje se jednostavno moraju posložiti sve kockice. Meni je trebalo vrijeme da sazrim, da radim, zaradim i da si mogu financirati pjesme, spotove… Vrijeme je uvijek ispravno za raditi ispravnu stvar koja te usrećuje i kojoj si posvećen. Možda će biti teško i možda će ići sporo, ali uvijek je vrijedno. Osim rada, upornosti, talenta, dobrih pjesama i dobrog tima, potrebno je i dati nešto specifično i svoje publici, a ako to publika osjeti, mislim da ne postoji ljepši posao na svijetu.