Ovih dana BBC News, u rubrici namijenjenoj zabavi i umjetnosti, posvetio je čak nekoliko članaka 50. godišnjici hip-hopa.

Autor Paul Glynn podsjeća da je 11. kolovoza 1973. simboličan datum rođenja ovog glazbenog žanra. Nastao je iz hip-hop pokreta, a čimbenici koji su utjecali na rani hip-hop su složeni i brojni. Iako se većini može uzeti korijen iz afričke kulture, multikulturalno društvo New York Cityja rezultiralo je raznim glazbenim utjecajima koji su pronalazili svoj put do hip-hop glazbe.

Hip-hop je kulturni pokret koji se razvio među gradskim stanovništvom, Afroamerikancima, Jamajkancima i Portorikancima u Bronxu, kvartu New Yorka, tijekom ranih 1970-ih i otad se proširio po cijelom svijetu.

Četiri glavna obilježja hip-hop kulture su MC-anje (repanje), DJ-anje, grafiti i breakdance.

Neki smatraju beatbox petim elementom hip-hopa, a neki bi dodali i politički aktivizam, hip-hop modu, hip-hop žargon, double dutching (urbana forma preskakanja užeta) ili druge elemente kao važne dijelove hip-hopa. Pojam je otad postao sinonim za hip-hop glazbu.

Podrijetlo izraza hip-hop je ostalo nejasno. Neki ga shvaćaju kao sinonim za rap, dok drugi to niječu, tvrdeći da je hip-hop u tom odnosu nadređeni pojam. Hip-hop je zapravo započeo kao cjeloviti kulturni pokret 1970-ih.

Prvih nekoliko desetljeća izraz hip-hop se nije odnosio samo na glazbu, već i na umjetnost generalno, stil, ples i filozofiju. Ulična supkultura se razvila u njujorškom Bronxu među mladim Afroamerikancima i Hispanoamerikancima, a najvažnija karakteristika glazbe su socijalno i politički angažirani tekstovi.

Suočeni s lošom ekonomskom situacijom, kao i porastom stope kriminala i siromaštva, mladi u Bronxu i okolnim zajednicama počeli su stvarati vlastite vrste kulturnog izraza.

Pokret koji je kasnije postao poznat kao hip-hop je navodno počeo s DJ Kool Hercom, dok se DJ-u Afrika Bambaataa često pridodaju zasluge stvaratelja naziva hip-hop za opisivanje kulture.

Razne mitske etimologije i komplicirana značenja dodana su izrazu i nastavljaju se promicati unutar hip-hoperske zajednice.

Kako objašnjava natuknica u Wikipediji, elementi stila i tehnike repanja potječu od griota Zapadne Afrike; putujući pjevači i pjesnici imali su glazbene stilove koji su sadržavali elemente od kojih će se kasnije razviti hip-hop glazba.

Neke griotske tradicije došle su u Sjedinjene Američke Države, Ujedinjeno Kraljevstvo i Karibe s prijevozom afričkih robova u Novi svijet. Drugi bitni čimbenici su govorne sekcije u pjesmama soul i funk glazbenika kao što su James Brown i Isaac Hayes.

Jedan od mnogih čimbenika za stvaranje današnje hip-hop glazbe je jamajkanski stil zvan dub, koji se uzdigao kao podvrsta reggaea u 1960-ima. U dub glazbi su producenti kao što su King Tubby stvarali instrumentalne verzije popularnih reggae pjesama za svrhe klubova i zvučnih sustava; otkrili su da plesači bolje reagiraju na produžene, izolirane ritmove pjesama, često predstavljajući čvrste nastupe udaraljki i snažne bas-linije.

Ubrzo su MC-jevi koji su vodili plesove počeli »razgovarati« preko instrumentalnih ploča i vještine MC-jeva poput U-Roya, Dr. Alimontada i Dillingera su im pomogle da dostignu popularnost.

Godine 1967. jamajkanski imigranti poput DJ Kool Herca primijenili su metode dub dionica na funk dionice koje su bile popularne u New Yorku. U parkovima i društvenim centrima nadolazeći DJ-i svirali su okupljenim skupinama mladeži željnih čuti stare funk zvukove.

Vrlo brzo (do 1976./77.) DJ-i i plesači odavali su posebnu pažnju teškim, funky instrumental dionicama udaraljki u bilo kojoj ploči s dobrim prekidima bubnjeva. Tu su spadale pjesme poput »It’s Just Begun« Jimmyja Castora, »Scorpio« Dennisa Coffreya i »Dance To The Drummers Beat« Hermana Kellyja, kao i pjesme Rolling Stonesa i drugih bjelačkih rock bendova.

Djeca koja su plesala na ritmove počela su se zvati B-Boys, a energetični, akrobatski stil plesa popraćen ritmom nazvao se »breaking«.

Najpopularniji bronksovski DJ-i poput Kool Herca, Afrika Bambaatae i Grandmaster Flasha počeli su miksati dvije snimke iste pjesme da bi ritmovi trajali duže, a bubnjarska dionica od 20 sekundi mogla je biti pretvorena u peterominutni miks.

Osim eksperimentiranja s tehničkom stranom DJ-anja, Bronx Jocksi su počeli eksperimentirati i s elektroničkom glazbom iz Europe. »Trans-Europe Express«, Kraftwerkov hit iz 1977., bio je miljenik B-Boya zbog »metalne« mješavine kompjutoriziranih bubanj-dionica i sintesajzera. Dok se sve ovo događalo na vrućim podijima Bronxa, drugi bitan element hip-hop scene pojavljivao se na ulicama.

Kako u tekstu objavljenom na www.muzika.hr navodi Andrea Basić, stara škola hip-hopa datira od nastanka pokreta ranih sedamdesetih pa sve do sredine osamdesetih.

Prvi veliki hip-hop DJ bio je DJ Kool Herc – ovo ime usko se veže za rođenje hip-hopa. Premda su spomenuta četiri stupa u nekoj formi postojala i prije, veterani hip-hop kulture uzimaju 11. kolovoza 1973. kao datum njezinog rođenja. To je datum kada je DJ Kool Herc organizirao svoj slavni »back to school jam« u Bronxu; smatra se da su se svi dotada postojeći elementi, odnosno stupovi ujedinili i tako kreirali – pokret.

Sredinom osamdesetih hip-hop je hrabro zakoračio u novu eru. Imena koja su predvodila novu školu hip-hopa prepoznatljivija su suvremenoj publici: Run-D.M.C., LL Cool J, Beastie Boys, Public Enemy…

»Run D.M.C proširio je hip-hop publiku nastupima na MTV-ju. Beastie Boys su svojim sempliranjem ostavili veliki trag u povijesti DJ zanata. LL Cool J i Public Enemy gurnuli su rap u novim smjerovima: LL Cool J uvodeći romantične teme u hip-hop, a Public Enemy koristeći rap kako bi gurao političku ideologiju.

Kako je hip-hop postajao sve popularnijim, on se počeo širiti izvan svojih dotadašnjih okvira… Podjela između Istočne obale i Zapadne obale evoluirala je u oštro suparništvo između dviju skupina, koje je završilo neriješenim ubojstvima Tupac Shakura i Notorious B.I.G.a.

Iz pepela suparništva između Istočne i Zapadne obale rodio se hip-hop devedesetih, u kojem su Wu-Tang Clan, Fugees i Diddy redefinirali dotadašnji hip-hop. Hip-hop je stalno rastući svjetski fenomen; nova publika i umjetnici pojavljuju se u mjestima poput Tokija, Cape Towna, Londona i Pariza. Do kraja stoljeća, hip-hop je bio najprodavaniji glazbeni žanr u SAD-u«, navodi Basić.

U 21. stoljeću pojava streaming usluga i novih platformi utjecala je na sve žanrove, uključujući hip-hop. Ipak, hip-hop zadržava svoju važnost, utječući i dalje na glazbenike svih žanrova.

»Tijekom posljednjeg desetljeća, hip-hop se udaljio od svojih korijena u Istočnoj i Zapadnoj obali. Nova žarišta pojavila su se u New Orleansu, Atlanti, Houstonu i Detroitu, kao i u drugim gradovima diljem Sjedinjenih Država. Žanr možda ima korijene u svoja četiri originalna stupa, no to korijenje pušta na svaki dio američke kulture, od plesa (Beyonceini nastupi koji vas ostavljaju bez daha) do mode (gdje reperi kao Kanye West pokreću vlastite linije) do politike (Barack Obama spomenuo je Jay-Za nekoliko puta tijekom svoje predsjedničke kampanje 2008.)«, podsjeća Andrea Basić.

Grammyjem nagrađen i platinasto prodan album »To Pimp a Butterfly« Kendricka Lamara iz 2015. donio je ono što je postalo himna prkosa – pjesmu »Alright« – za prosvjednike Black Lives Matter nakon ubojstva Georgea Floyda.

Njegov nastavak, »DAMN.« iz 2017., osvojio je Pulitzerovu nagradu.

Bruno Pušić je u tekstu za Idesh! osvajanje prestižne Pulitzerove nagrade od strane Kendricka Lamara nazvao povijesnim. Naime, nikada ranije nijedan glazbenik izvan kruga klasične glazbe i iznimno jazza nije osvojio ovu nagradu, a hip-hop mesija time je pomalo šokantno uzburkao tradicionalno hermetične visoko kulturne krugove.

Četvrti Lamarov studijski album »DAMN.« iz žirija su okarakterizirali kao virtuoznu zbirku pjesama, ujedinjenu u svojoj žargonskoj autentičnosti i ritmičkoj dinamici, koja nudi dirljive slike te dočarava složenost suvremenog života Afroamerikanaca.

»Hip-hop zajednica ovime dobiva veliko priznanje. Upravo u vrijeme kad je postalo jasno da je trenutno po svim parametrima riječ o žanru broj 1 u SAD-u, čast koja pripada Lamaru dijelom je i zakašnjela reakcija na legitimaciju stvaralaštva tamnoputog stanovništva Amerike. Desetljećima potlačeni, kroz svog najboljeg mladog MC-ja i uspjeh Black Panthera danas vjerojatno osjećaju blagi povjetarac promjene. Barem u ovim industrijama, iako je stanje u nekim drugim društvenim sferama i dalje kritično. Na neki je način ovo priznanje i za Dukea Ellingtona, Johna Coltranea, Louisa Armstronga i mnoge druge koji ranije nisu mogli postići ovo što je kalifornijskom reperu uspjelo. U Americi za vladavine Donalda Trumpa i Black Lives Matter pokreta, uspjesi Kendricka Lamara, superhero filmova s tamnoputim protagonistima ili Oscar dodijeljen Moonlightu izraz su zasluženog bunta na najvišoj razini«, zaključuje Bruno Pušić.