Kultivacija

Piše Kim Cuculić: Let 3 i “LizistRATa”

Kim Cuculić

Foto Vedran Karuza

Foto Vedran Karuza

Kako je objasnio Mrle, upravo ga je pjesma Predraga Lucića »Kupi mi, mama, jedan mali rat« potaknula da počne razmišljati o stvaranju antiratne opere



 


Praktički u srcu Europe vodi se još jedan rat. To uslijed novih potresa i ostalih tragedija koje se događaju više nije glavna vijest, a opća atmosfera priziva vrijeme prijašnjih svjetskih ratova. Umjetnost, pa tako i kazalište, pokušavaju odgovoriti na takvu situaciju. Prošle godine u sklopu Splitskog ljeta premijerno je izvedena predstava »LizistRATa« prema motivima djela Aristofana, Homera, Mate Matišića i Predraga Lucića, u režiji Paola Magellija. »LizistRATa« je priča o ženama i muškarcima, o miru i ratu. Za adaptaciju i dramaturgiju bila je zadužena Željka Udovičić Pleština koja je objasnila da su inkorporirali četiri autora kako bi prošli kroz 2,5 tisućljeća ratovanja i da Aristofan govori o ratu koji treba zaustaviti.


»Preko scene iz ‘Ilijade’ smo pokušali prikazati užasne posljedice tog rata, zapravo ono što on jest da bismo potom preko Lucićeve antiratne poezije s drukčije poetske strane pokazali besmisao takvog ljudskog ponašanja«, izjavila je Udovičić Pleština.




Autori glazbe za Magellijevu predstavu su Ivanka Mazurkijević i Damir Martinović Mrle, a ovih dana, u euforiji oko Dore, doznali smo da je upravo splitska »LizistRATa« inspirirala Mrleta da napiše pobjedničku »Mamu ŠČ!«. Kako je objasnio Mrle, upravo ga je pjesma Predraga Lucića »Kupi mi, mama, jedan mali rat« potaknula da počne razmišljati o stvaranju antiratne opere. »Mama ŠČ!« prva je pjesma nastala u sklopu tog projekta, a Let 3 odlučio je s njom otići na Doru jer su, kako kažu, željeli da poruku te pjesme čuje što više ljudi.


I doista, riječ je o pjesmi koja ukazuje na besmisao rata i s jasno izraženom antiratnom porukom, koja će – ukoliko pravila Eurosonga i cenzorske škare tome ne presude – predstavljati Hrvatsku na toj glazbenoj manifestaciji. Mene osobno tekst pjesme Leta 3, glazba i ukupan scenski nastup podsjetili su na dadaizam, međunarodni avangardni pokret osnovan 1916. oko skupine umjetnika u ciriškom Cabaretu Voltaire. Nastao je u neutralnoj Švicarskoj kao reakcija na strahote Prvog svjetskog rata i bezumlje svijeta koji je dopustio da se rat dogodi. Dadaisti su bili i oštri kritičari kapitalističkog društva, osobito u Njemačkoj, gdje se isticao George Grosz koji je smatrao da se amoralno, nepošteno i nasilno u društvu treba kritizirati likovno ružnim i nakaznim. Kako bi izludjeli svoje kritičare i protivnike, dadaisti su se služili apsurdima i paradoksima. Groszov likovni izraz je nemilosrdna kritika militarizma, što možemo prepoznati i u kostimima i grotesknoj šminci Leta 3.


Mnogo se ovih dana raspravlja i o značenju riječi pjesme »Mama ŠČ!«, čak i na znanstvenoj razini. »Mama kupila traktora…/Trajna-nina/Armagedon nona… Mama ljubila morona…«, sve to pomalo priziva i dadaističke jezične igre i besmislice, koje su izgledale ovako: »Gadji beri bimba/glandridi lauli lonni cadori/gadjama bim beri glassala/glandridi glassala tuffm i zimbrabim…« (iz pjesme koju je Hugo Ball recitirao na pozornici Cabareta Voltaire sa svojim šamanskim šeširom na glavi).


Dadaizam se bavio obesmišljavanjem jezika te je pokušavao svesti jezik nazad na njegove osnove i ponovo ih smatrati svetim, značajnim. Slične jezične igre u svojim skečevima izvode montipajtonovci. Kad je riječ o Letu 3, ne smijemo zaboraviti ni na punk inspiraciju. Zanimljivo, riječ moron povezuje »Mamu ŠČ!« s pankerskim hitom »God Save the Queen« Sex Pistolsa: »God save the queen/The fascist regime/They made you a moron/A potential H bomb/God save the queen/She’s not a human being…«


Važno je i to što Let 3 sa svojom »Mamom ŠČ!« barem na trenutak oživljava zamrlu satiru u Hrvatskoj, pa i na širim prostorima, koja može biti snažno oružje u suprotstavljanju moćnicima i apsurdu rata. Sve je to u filmu »Veliki diktator« iz 1940. godine činio i Charlie Chaplin. U ovom spoju satire na nacizam i tragikomedije Chaplin glumi dvije uloge: skitnicu i diktatora Adenoida Hynkela, koji je parodija na Adolfa Hitlera. Chaplin je dobio ideju za film kad je njegov prijatelj Alexander Korda primijetio da ga njegov skitnica podsjeća na Adolfa Hitlera. Kada je Chaplin saznao da su se rodili iste godine i da dijele dosta sličnosti, odlučio je u filmu izrugati diktatora.