Dugi niz godina na drugom radijskom programu HRT-a moguće je subotom i nedjeljom slušati emisiju »Sport i glazba«. Emisija je koncipirana tako da se sportski prijenosi različitih utakmica nadopunjuju glazbom pa je tako nastalo i ime ove dugovječne emisije koja svojim nazivom ukazuje na povezanost sporta i glazbe.

No, nećemo u ovom tekstu o toj emisiji, već o činjenici da su sport i glazba još od šezdesetih godina prošlog stoljeća sve jače i jače vezani i to na taj način da su se, negdje baš od tih šezdesetih, u sve većem broju popularni pop i rock hitovi s radijskih programa počeli »seliti« i na sportska borilišta te služiti navijačima da uz ritmove i refrene, naravno prilagođene svom klubu, bodre svoju ekipu i daju poticaj igračima za što bolje nastupe.

Naravno, bilo je takvih primjera i prije šezdesetih, ali baš ta dekada 20. stoljeća donijela je sve uočljiviji »ulazak« glazbe na sportske terene, bilo stadione bilo dvorane. Tih je primjera povezanosti rock i pop glazbe s navijačkim pjesmama i skandiranjima puno, a mi ćemo u ovom tekstu navesti tek neke od njih, ponajprije one vezane uz nogomet.

A tekst o himnama i čuvenim navijačkim pjesmama europskih nogometnih klubova jednostavno se mora početi s čuvenom »You Never Walk Alone« koju već desetljećima pjeva čuveni »kop« na stadionu Liverpoola.

Manje je znano da je riječ o pjesmi iz mjuzikla »Carousel« iz davne 1945. godine, a u navijačku himnu počela se pretvarati 1963. godine kad je liverpulski sastav Gerry and The Pacemakers ostvario svojom verzijom veliki hit. Sve je ostalo, kako se to kaže, povijest.

U osnovi religijska pjesma s porukom vječne i bezuvjetne podrške (Nikad nećeš hodati sam, Nikad nećeš biti sam) bila je idealna da igrači na terenu shvate kako nisu sami i kako će im tribine itekako pomoći.

Od sredine tih danas već pomalo i davnih šezdesetih pa do danas ova pjesma praćena morem crvenih šalova grmi iz svakog kutka stadiona Anfield, a preuzeli su je i mnogi drugi jer njene riječi i njena slava potiču na jedinstvo i borbu, što je pak temelj svakog kolektivnog sporta.

Vrh navijanja

No, kako je kod nas, ponajprije u Rijeci čiji su navijači bez imalo sumnje u samom vrhu hrvatskog navijanja. Armada i ostali također svaku utakmicu imaju svoj set pjesama pri čemu se zna kad se što pjeva, a izvori su razni.

Od stranih obrada svakako su najpoznatije »Rijeko mi te volimo« i »Način života«. Prva je obrada sjajne pjesme Johna Fogertyja »Rockin All Over the World« koju je objavio na svom drugom studijskom albumu objavljenom 1975. godine, a svjetskim hitom 1977. godine učinila ju je grupa Status Quo.

Riječku verziju potpisuje sva sila Ri Rock glazbenika sklonih Armadi i Rijeci, a među njima je i Zoran Prodanović Prlja koji se nakon osvajanja prvenstva Hrvatske 2017. godine proslavio svojom verzijom pjesme »Način života« koja je obrada davnašnjeg (1981.) hita lijepe, platinaste, britanske rock pjevačice Kim Wilde.

No, ima Armada i drugih odličnih pjesama koje nisu obrade. »Najdraža Rijeko« Damira Badurine također je dio svake utakmice, tu su i klasici poput »Toronera«, »Riko moja, Riko grade«, »Volimo Rijeku«, »Ti znaj da Rijeku volim ja«, »Armada« itd., a posljednjih nekoliko godina nema utakmice koja ne završi uz zajedničko pjevanje i ples navijača i igrača na »Ajme meni nije mi dobro«, kult pjesmu grupe Sexymotherfuckers.

No, što je s drugim našim nogometnim klubovima. Naravno, i njihovi su navijači aktivni, grlati i glasni pri čemu se purgeri i Bad Blue Boys zaista mogu pohvaliti činjenicom da imaju ponajbolju domaću rock navijačku pjesmu jer »Dinamo ja volim« grupe Pips, Chips and Videoclips to nedvojbeno jest.

Torcida i Hajduk totalno su, što je i razumljivo, u dalmatinskom modu s kraljicama kao što je Doris ili legendama poput Miše Kovača čije su pjesme najčešća podloga navijačkog Poljuda. Demoni i Istrijani imaju niz regionalnih uspješnica (Gustafi, Alen Vitasović, Sergio Pavat…) koje trešte na »Drosini«, a u sličnom su regionalnom ritmu i Slavonci sa svojom Kohortom u Osijeku.

Lokalpatriotizam

Bacimo li pogled na rock i pop pjesme koje je moguće čuti tijekom utakmica, na poluvremenima ili na kraju utakmica europskih klubova onda je jasno kako ponajbolje i najprihvaćenije pjesme, kao i u slučaju naših klubova, stvaraju glazbenici rođeni i odrasli u gradovima ili regijama iz kojih dolaze klubovi kojima su te pjesme posvećene.

Tako, primjerice, na svakom poluvremenu engleskog prvoligaša Newcastle gledatelji slušaju divan instrumental »Goin’ Home« Marka Knopflera, vođe čuvenog sastava Dire Straits i velikog navijača tog kluba.

U Manchesteru možete na stadionu Cityja – tako je bilo i prošle srijede kad su s 5:0 rasturili prašku Spartu – čuti »Wanderwall« grupe Oasis i braće Gallagher koji su za City navijali i dok je United bio puno jači.

Na utakmicama Notthingham Foresta svira McCartneyjeva divna himnična balada »Mull of Kintyre« pri čemu navijače nekadašnjeg europskog prvaka ne smeta što pjesma govori o jednom dijelu – Škotske!

Isto tako navijačima škotskog Dundee Uniteda nimalo ne smeta što je njihovu najdražu pjesmu, a to je »Beautiful Sunday«, napisao i 1972. godine svjetskim hitom napravio engleski pjevač Daniel Boone.

Navijači londonskog Arsenala uživaju u ritmu pjesme »Go West« koju su najprije 1979. godine proslavili Village People, a potom 1992. godine i Pet Shop Boys. Posebna verzija »Gunnersa«, navijača Arsenala, najčešće se čuje kad Arsenal zabije prvi gol utakmice pa svi na ritam spomenute pjesme zapjevaju »One Nil to the Arsenal«.

Navijači kultnog i nasiljem određenog Milwalla, ali i gospodskog Tottenhama, jako vole davnašnji hit Roda Stewarta »Sailling« iz 1975. godine, a fanovi londonskog Crystal Pallacea svaki gol prate uz stari Dave Clark Five hit, pjesmu »Glad All Over« nastalu 1964.

“Rivers of Babylon”

Naravno, dalo bi se uz hrvatsku i englesku navijačku scenu itekako govoriti i o pjesmama navijačkih skupina i navijača i iz drugih dijelova Europe, ali to bi zahtijevalo puno više prostora. Ipak, ono što treba spomenuti svakako je činjenica da postoji i niz pjesama na čiji ritam svoje stihove, ili čisto samo vokalnu pratnju, koriste navijači posvuda po svijetu i to u različitim sportovima.

Jedna od takvih svakako je čuvena religijska »Rivers of Babylon« koju su hitom učinili Boney M 1978. godine, a uz prigodno promijenjen tekst pjevaju je navijači brojnih klubova, pri čemu to najstrastvenije čine koristeći originalni židovski tekst navijači košarkaškog kluba Maccabi.

Sličan himnični učinak ima i hit »Na Na Hey Hey Kiss Him Goodbye« američke grupe Steam iz 1969. godine (još je bolja obrada grupe Bananarama iz 1983. godine).

Posljednjih petnaestak godina na utakmicama američkog nogometa popularno je zborno pjevanje u kojem se koristi samo vokal O, a melodija je utemeljena na Springsteenovom hitu »Badlands«, a na njemačkim rukometnim utakmicama pred desetak godina počela se »vrtjeti« Neil Diamondova »Sweet Caroline« koja je svojim motivirajućim stakatom o-o-o-o zarazila i druga sportska borilišta pa je ovu pjesmu stvorenu 1969. godine i posvećenu kćeri Johna F. Kennedyja danas nemoguće zaobići pri praćenju velikih sportskih događaja.

Taj status sportskog evergreena od samog nastanka, a to znači od 1977. godine i albuma »News of the World«, imaju i pjesme grupe Queen »We are the Champions« i »We Will Rock You«, koje su kulisa sportskih zbivanja posvuda, kao što se i uvodni dijelovi pjesama i rifovi hitova »Eye of the Tiger« (Survivor, 1982.), »Final Countdown« (Europe, 1986.), »Start Me Up« (Rolling Stones, 1981.) ili »Thunderstruck« (AC/DC, 1990) iznimno česti pri najavama nekih događanja, posebno u borilačkim sportovima ili NFL utakmicama koje pršte energijom i agresijom.

Sve u svemu rock, pop i sport sve su više i čvršće povezani pa nije ništa neobično da se pred neke velike sportske događaje poput SP-a u ili EP-a u nogometu javljaju posebne kompilacije navijačke glazbe, a veliki broj glazbenika čak se i okreće stvaranju pjesama za pojedine klubove. No, to je zasebna tema…

Uvredljive prilagodbe

Nažalost, u tim prilagodbama poznatih pjesama navijači znaju biti i uvredljivi. Tako se »kontra Dinama« zna zapjevati hit Novih Fosila »Šuti moj dječače plavi«, a izmjenu stihova u također njihovoj »Kako je dobro vidjeti te opet« nije uputno citirati u javnom prostoru.

Da Armada mrzi Torcidu, znaju već svi, a čuti se to može uoči svakog gostovanja Hajduka kad Rujevica zapjeva »Mrzin ga, mrzin ga« na veliki hit Gustafa »Črna zvizda«. A da znaju i španjolski, pokazali su pred godinu-dvije kad su davnašnji hit »Vamos a la Playa« (Righeira, 1983.) prepjevali u – »Umri, Livaja«.

Fitov hit kad Partizan gubi

Sve su zanimljiviji i navijači košaraških klubova. U NBA-i već je desetljećima najčešća kulisa utakmicama raznih klubova izvrstan instrumental Garyja Glittera, pjesma »Rock and Roll Part 2« (1972). U sve boljoj i zanimljivoj košarkaškoj Euroligi veliki su hit navijači beogradskog Partizana koji rade zaista fenomenalnu atmosferu pri čemu koriste i dvije hrvatske pjesme!

Štoviše, najbitnija pjesma svake utakmice, pjesma koju zborno pjeva 20.000 »grobara« obrada je hrvatske pjesme »Dok palme njišu grane« (Dubrovački trubaduri, 1971.) koja se u »crno-beloj« verziji zove »Volim te, Partizane«. Uz to navijači ovog kluba, kad im rezultat nije sklon, često zapjevaju »Zaboravit ću sve«, veliki hit riječke grupe Fit iz 1989. godine.