Genije u Areni

Maestro Morricone u Zagrebu: Koncert za zatvorene oči

Sandra Sabovljev

Foto B. Konjević / Cropix

Foto B. Konjević / Cropix

Koncert je mogao biti spektakl za pamćenje, no tu su ambicioznu najavu uvelike osujetili tehnički nedostaci i neadekvatan prostor za ovaj glazbeni žanr, no pet tisuća fanova uživalo je u dvosatnom koncertu, a Morricone se još tri puta vraćao na pozornicu



ZAGREB » Svjetska koncertna turneja »My Life in Music« kojom obilježava pola stoljeća svog glazbenog stvaralaštva dovela je u subotu jednog od najvećih skladatelja filmske glazbe svih vremena, Ennija Morriconea, u Arenu Zagreb što je ujedno i prvo gostovanje talijanskog maestra u Hrvatskoj. Veliki kompozitor privukao je u Arenu više od pet tisuća fanova koje je počastio dvosatnim repertoarom, a na poziv oduševljene publike još se tri puta vraćao na pozornicu.


   Morricone je za svoj nastup u Zagrebu odabrao orkestar Zagrebačke filharmonije pod vodstvom umjetničkog savjetnika Dmitrija Kitajenka, a povremeno ga je pratila i njegova stalna gošća na koncertima, sopranistica Susanna Rigacci čije su fantastične vokalne akrobacije posebno došle do izražaja u vestern-numerama kultnih soundtracka poput »Dobar, loš, zao« ili »Bilo jednom na Divljem zapadu« Sergia Leonea.


   Koncert je mogao biti spektakl za pamćenje, no tu su ambicioznu najavu uvelike osujetili tehnički nedostaci i neadekvatan prostor za ovaj glazbeni žanr.


Problem režije




Režija je najblaže rečeno kaskala za događanjima u orkestru, a to znači da se solo-dionice uopće nisu mogle pratiti na velikom ekranu koji je (udaljenoj) publici od velike važnosti u dvorani kao što je Arena. Osim toga, nijedan se instrument koji je trenutno izvodio svoju dionicu nije vidio kad treba, a briljantnu sopranisticu, koja je izvela pet numera, režiser uopće nije stigao prikazati u krupnom planu. Čini se da je režiser manjak kamera, svoje loše reflekse ili nedovoljnu pripremljenost rješavao tako da je kamera uvijek bila na dirigentu, odnosno Morriconeu ili eventualno na violini. Stoga je, budući da je režijsko kašnjenje u fazi za orkestrom upropastilo potpuni doživljaj koncerta, glazbu bilo najbolje slušati zatvorenih očiju.


   Ipak unatoč navedenim koncertnim nedostacima, još jednom treba naglasiti izvrsnu izvedbu orkestra, nestvarne sopranističke kolorature Susanne Rigacci i iznad svega veličanstvenu glazbu ovog vremešnog maga kojemu ni 86 godina nisu prepreka aktivnom glazbenom životu.


   Zagrebačka je publika uživala u trideset odabranih Morriconeovih kompozicija nastalih tijekom njegove impresivne polustoljetne karijere koja ga je u orbitu svjetske slave lansirala šezdesetih godina prošloga stoljeća suradnjom sa školskim prijateljem, redateljem špageti vesterna Sergiom Leonom.


   Osim navedenih monumentalnih vestern kompozicija, orkestar je pod Morriconeovom dirigentskom palicom izveo i brojne druge poznate skladbe. Koncert je započeo glazbom iz »Nedodirljivih« Briana De Palme, a uslijedile su poznate teme iz »Bilo jednom u Americi« Sergia Leonea, markantna desetminutna skladba iz filma »Legende o pijanistu« Giuseppea Tornatorea nastalog prema romanu-monologu »Novecento« Alessandra Baricca. Izvedena je i čarobna kompozicija »Che mai« iz filma »Profesionalac« Georgesa Lautnera, nekoliko brojeva iz Tornateovog »Cinema Paradiso«, a koncert je finiširao s dijelom soundtracka iz »Misije« redatelja Rolanda Jofféa, glazbe koja je bila nominirana za Oscara za koji se borio čak pet puta no dobio ga je tek 2007. godine i to za životno djelo.    


   Morricone je rođen 1928. u Rimu gdje je na Konzervatoriju svete Cecilije diplomirao trubu i kompoziciju. Skladao je više od stotinu klasičnih djela, no proslavio se filmskom glazbom zauvijek je promijenivši svojim specifičnim izričajem i glazbenim izražavanjem. Kičastu i nedistinktivnu filmsku glazbu prometnuo je u važnog pa i dominantnog filmskog protagonista. Morricone tajnu tog uspjeha vidi u autonomiji same glazbe.


Besmrtne note


– Glazba mora dobro funckionirati sama za sebe, onda će se dobro uklopiti i u film. Upravo zato odličnu filmsku pozadinu čine i djela klasika poput Mahlera ili Bacha, izjavio je jednom zgodom Morricone.


   A Morriconeova filmska glazba ne samo da ima autonomiju, ona je dosegnula bezvremensku umjetničku dimenziju, postala besmrtna i uglavnom premašila popularnost filmskog konteksta za koji je nastala.


   Morriconeovo prvo gostovanje u Hrvatskoj organizirala je event-management agencija GigArt, koja je dosad organizirala niz istaknutih koncerata i događanja kao što su izložba »Bodies Revealed«, te koncerti Alicie Keys, Paula Anke, Depeche Mode, Joea Cockera, te irskih velikana U2.