Nastup u Rijeci

Legandarni Zdravko Čolić rasplesao i raspjevao publiku u Dvorani Mladosti

Katarina Bošnjak

Snimio Nikola BLAGOJEVIĆ

Snimio Nikola BLAGOJEVIĆ

Bez puno govorancije, išla je pjesma za pjesmom, a plesalo se i iz srca pjevalo i uz "Živiš u oblacima", "Pisaću joj pisma duga", "Esma", "Mala", "Krasiva"...



Da se veliki koncert večeras odvija u Rijeci vidjelo se već u gradskim autobusima krcatim ljudima koji pričaju o tome kada će stići i hoće li zakasniti, ali i po kolonama automobila koje su se stvarale ulicama na putu do Dvorane Mladosti gdje večeras pjeva Zdravko Čolić.


Dvorana Mladosti bila je, blago rečeno krcata, što ne čudi s obzirom na to da su karte za koncert rasprodane skoro dva mjeseca ranije. Zdravko Čolić, koji je već pola stoljeća  glazbeni fenomen ovih prostora, rasprodao je dvorane diljem Hrvatske, a u Dvorani Mladosti će, za sve koji nisu uspjeli ugrabiti kartu za večeras, koncert održati i sutra, u subotu.

Foto galerija: Zdravko Čolić u Dvorani Mladosti u Rijeci Foto: Nikola Blagojević



Dupkom punu dvoranu pozdravio je prvo pjesmom „Mjerkam te, mjerkam“, a potom je kazao kako dugo nije bio u Rijeci te pozdravio sve one koji su došli iz drugih gradova Hrvatske, ali i regije, a kojih je sudeći prema tablicama automobila, bilo podosta. Naglasio je i kako je u Dvorani Mladosti pjevao puno puta no kako je večeras posebna prilika te da će pjevati neke pjesme koje uobičajeno ne izvode na koncertima. Već je s prvim taktovima bilo jasno koliko je Rijeka žudjela za ovakvim koncertom, a srećom se Čolić zajedno s brojnim gostima odužio višesatnim koncertom.





Baš kao i u prethodno rasprodanim dvoranama diljem Hrvatske, na repertoaru se našlo čak 40 najvećih Čolićevih hitova. Tako je jedan od najcjenjenijih i najpopularnijih regionalnih glazbenika proveo publiku, u kojoj su se našle baš sve generacije, kroz retrospektivu svoje impresivne karijere, pa su u dvorani Mladosti otpjevane mnoge bezvremenske pjesme.


Nastavilo se s “Produži dalje” i “Čija je ono zvijezda”, a publika je sve, pa i noviju pjesmu “Sto dukata”, pjevala u jedan glas. Bez puno govorancije, išla je pjesma za pjesmom, a plesalo se i iz srca pjevalo i uz “Živiš u oblacima”, “Pisaću joj pisma duga”, “Esma”, “Mala”, “Krasiva”, “Jedna zima sa Kristinom” i “Prava stvar”. Lijepo su se cijelo vrijeme čuli i back vokali koji su cjelokupnom dojmu dali dosta dubine, odnosno, u ovom slučaju visine jer su naglašavali upravo visoke tonove, a cijeli je koncertni repertoar dobro balansirao između balada i napetijih, dinamičnijih pjesama.


Bez obzira na to što je na sceni pola stoljeća, Čolić je bio, kao i uvijek, šarmantan i karizmatičan, ležeran, ali kao što je i očekivano nakon toliko izvedenih koncerata, ušprancan, što je dakako doprinijelo opuštenosti cijelog tima koji osigurava da se ovakvi koncerti održe.