Završnica Japana u Rijeci ispunila je Trsatsku gradinu – japanska glazbenica Noriko Tadano u petak navečer održala je koncert za koji se tražila (i donosila) stolica više.

Noriko Tadano svjetski je poznata po svojoj virtuoznosti na japanskom shamisen instrumentu i kao tradicionalna japanska pjevačica. U svojoj karijeri nastupala je s renomiranim glazbenicima, a među postignućima se ističe i solo nastup u opernoj kući Sydney Opera House.

Koncert na Gradini otvorio je pozdravnim govorom Svetozar Nilović Tozo iz organizacije manifestacije Japan u Rijeci, pri čemu je zahvalio svima na sudjelovanju i podsjetio na završne događaje u sklopu manifestacije, a to su današnja dječja radionica u Pomorskom i povijesnom muzeju te Japanska pričaonica u Gradskoj knjižnici.

Kada je na pozornicu izašla markantna glazbenica u tradicionalnoj odjeći, atmosfera se brzo promijenila, a Noriko je prisutne pozdravila japanskom riječju za dobru večer – konbanwa, a neki su joj i odzdravili na japanskom.

“Ovo mi je prvi put da sam u Hrvatskoj. Iako, moja starija sestra je bila udana za Kanađanina hrvatskih korijena. I dalje smo dobri prijatelji i veseli me biti u zemlji odakle su korijeni mojih nećaka. Hvala što sam pozvana i što imam priliku biti u ovoj lijepoj zemlji”, rekla je na početku.

Ukratko je objasnila povijest i važnost instrumenta na kojem svira, a koji ima tri žice i svira se velikom trzalicom. Svirala je neke svoje kompozicije koje bi se mogle svrstati u suvremenu glazbu, ali koje su bazirane na tradicionalnim japanskim ljestvicama.

Inspirirana je i Australijom u kojoj živi te ljudima koji ondje žive. Svirala je i tradicionalne japanske pjesme i napjeve koje je objasnila u kratkim crticama prije izvedbi.

Odmah se na reportoaru našla stara pjesma o roniocima školjki, što je prije 200 godina bio opasan i težak posao, a riječi napjeva ukazuju na ulogu muškarca da brine za obitelj i dom.

“Lijepo je pjevati o roniocima školjki gledajući u more”, dodala je referirajući se na prikladan pogled s Gradine.

Jedna od tradicionalnih koja se također bavi tugom radničke i siromašne klase u nekadašnjem Japanu, ‘uspavanka’ je o djevojčicama koje su siromašne obitelji slale da budu dadilje kod bogataša, a koju je otpjevala a capella kako bi publika, kako je rekla, osjetila emociju.

Ali na repertoaru su se našle i vesele narodne pjesme, kao i njezine originalne. Jedna od njih je Staircase to the Moon (stubište prema Mjesecu), koja je inspirirana prizorom i lijepom uspomenom iz australskog grada Broomea.

Priredila je i sjajan i neobičan performans svirajući bubanj taiko, pri čemu je na licu nosila masku hannya, žene demona koja se ponekad vješa u domovima kako bi otjerala zle duhove.

Razigrana osobnost i japansko-australski naglasak izvanredne glazbenice doprinijeli su odličnom glazbenom doživljaju, a intermezza u kojima je publika saznala više o japanskoj tradiciji i kulturi donijela su baš ono na što je uostalom cijela manifestacija Japan u Rijeci ciljala – razmjenu i upoznavanje kultura i obogaćivanje života Riječana.