PULA – Mercury turneja grupe Imagine Dragons stigla je konačno i do Pule gdje su dečki iz Las Vegasa u utorak održali prvi od dva koncerta u najvećem istarskom gradu.

S obzirom da su turneju počeli prije godinu i pol i još im je mjesec dana ostalo do njenog zaključenja, očekivalo bi se da će u pulsku Arenu doći umorni, unatoč trodnevnom odmoru od prošlog koncerta, no Imagine Dragons ne samo da nisu djelovali umorno već se činilo kao da su tek na početku dugog puta.

Već na drugoj pjesmi “Believer” publika je ujedinjena s energičnim i bučnim bendom te pjevačem Danom Reynoldsom pokazala koliko je glasna, tako da je već “Believer” djelovao kao vrhunac iako je do vrhunca bilo još nešto manje od dva sata.

MILIVOJ MIJOSEK/GLAS ISTRE

Moglo bi se reći da su bend i publika otpjevali svaku ili skoro svaku pjesmu kao da je zadnja, iako je kroz prvi stih “It’s time” bend poručio “Vrijeme je da se počne, zar ne?”.

Pjesme Imagine Dragons zvuče kao himne, rađene s namjerom da ih se izvodi na koncertima zajedno s publikom, zato je pomalo šteta da neke pjesme, poput spomenute fantastične “It’s time” nisu malo produžili i dali publici da barem još minutu uživa u snažnom ponavljajućem refrenu.

To je jedina zamjerka inače sjajnom koncertu na kojem se niti bend niti publika nisu štedjeli. Pula se još jednom pokazala kao dobar domaćin, no i Imagine Dragons pokazali su se kao dobri, pristojni gosti, barem ovako na pozornici. Reynolds je ispričao kako im je lijepo ovdje, kako su šetali gradskim ulicama od kaldrme, i kako su ih se dojmili ljudi koje je opisao kao tople i dragi.

– Nadam se da ćemo dolaziti još puno godina i da je ovo tek početak nečega, komentirao je Reynolds.

S obzirom da nitko od njih još nije napunio niti četrdesetu i s obzirom na to kako su prošli u utorak, mogli bi ih zbilja češće viđati.

– Koji privilegij, koja čast biti ovdje. Noć je prekrasna, vrijeme je savršeno, mogu vidjeti vaša lica kazao je Reynolds, upitavši malo kasnije publiku je li vrijeme uvijek ovdje ovako savršeno i dobio odgovor “Daaaa!”

Ne znam je li mu netko rekao da su imali sreće da nisu došli u petak ili subotu na onaj kijamet, ovako im se sve lijepo poklopilo.

Koncert Imagine Dragons je koncert na koji se publika dolazi zabaviti, no zabava s dozom naglašene, mogao bih čak reći i donekle isforsirane, spektakularnosti (ipak je ovo veliki koncert na otvorenom) je tek jedan od elemenata od kojih je njihov nastup sastavljen.

Tu su i sviračko umijeće Daniela Platzmana, Waynea Sermona i Bena McKeeja kao i sposobnost Dana Reynoldsa da se postavi kao frontman u pravom smislu riječi, da stane ispred benda i šarmira publiku, iako je ponekad dovoljno da bend zasvira jedan takt neke od pjesama i publika je odmah oduševljeno prepozna, kao što se dogodilo s još uvijek aktualnim hitom “Sharks”.

No, koncert Imagine Dragons ima i priču koja je ozbiljna, na trenutke mračna i depresivna, često vrlo introspektivna, a koju povezuje i glas sa zvučnika koji na početku kaže da “gdje je tama, tamo je i svjetlo”, a sve to prate animirani filmići.

Priča je to o životu i traženju sebe i možda na trenutke djeluje generički, ali lijepo je što se bend nije prepustio jeftinim ljubavnim pjesmuljcima nego je ostao vjeran malo smislenijim temama koje su životne ali i više od toga.

Primjerice, “Natural” koju je Reynolds bez imalo uljepšavanja i eufemizama najavio kao pjesmu o smrti, dok je “Thunder” posvetio osmogodišnjem dečku iz publike kojem je ovo prvi koncert u životu.

– Život je pred tobom. Ovo je pjesma samo za tebe, jer možeš biti štogod želiš, neka ti nitko ne govori što možeš, a što ne, poručio je Reynolds njemu ali i svima.

Srednji dio rezerviran je za kratki akustični set. Nakon nekoliko pjesama Reynolds se krene nešto dogovarati s prijateljima iz benda i opet se obraća publici, objašnjava da je malo istraživao i doznao da je pulski amfiteatar star 2000 godina što je ga je jako fasciniralo.

– Zamislite što su sve ovi zidovi vidjeli, komentirao je impresionirani Reynolds.

Zato su posebno za pulski koncert ubacili obradu hita “Forever young” grupe Alphaville.

Reynolds je pjesmu prekinuo nakon prvog stiha jer mu je tonalitet bio previsok i jednom kada je krenuo nije se baš snašao s tekstom, ali nema veze, zaslužili su čistu peticu za trud.

Koncert se nastavio u sličnom tonu, što znači jednako beskompromisno od strane benda i jednako entuzijastično što se tiče reakcija publike. Pjesmu “Demons” Reynolds je opisao kao pjesmu za one koje se osjećaju depresivnima i usamljenima.

– Nemojte to držati u sebi. Budite s nama. Vaš život je vrijedan življenja. Trebamo vas ovdje, rekao je.

Ipak, nakon jedne takve pjesme mora se promijeniti smjer, treba nešto optimistično, a vjerojatno nema optimističinije pjesme od “On top of the world”.

MILIVOJ MIJOSEK/GLAS ISTRE

Šteta što dio sjajnog i presmiješnog spota nije emitiran na ekranima na pozornici, ali zato su u auditorij ubačeni baloni s kojima su se publika i bend poigravali. Nakon sumorne potrage za ciljem ovo je poput svjetla na kraju tunela, vrijeme za totalno veselje i uživanje “na vrhu svijeta”. Ovo je jedna od onih pjesama kada shvatite da sve što ste radili ipak, zbilja, ima neki smisao. Šteta, opet kažem, da je uživo nisu barem malo produžili.

Za kraj bend se vraća na “Mercury – act 2” s “Bones”, i onda skok na početak s “Radioactive” dok koncert zaokružuje “Walking the wire” u kombinaciji s dijelom “My life” s kojom je otvoren koncert.

To je to, nema bisa. Sve je rečeno. Najvažnije pjesme su ionako izveli i nema potrebe glumiti velikodušnost dodajući bonuse koji su ionako planirani.

Imagine Dragons odradili su profesionalno svoj set, a kao predgrupu imali su bend AJR čiju osnovni trojac, od ukupno pet njih, čine tri brata Adam, Ryan i Jack koji se iz nekog razloga na pozornici pojavio sa šubarom. Neovisno o tom modnom detalju radi se o, za sada, najboljem bendu koji je u Areni nastupio kao predgrupa nekom većem bendu.

Do sada sam komentirao kako nekim bendovima, unatoč kvaliteti, Arena ne paše kao preširoki prostor i takvi bi bolje funkcionirali u klubovima, no AJR radi muziku koja pristaje baš za jedno ovakvo prostrano i velebno mjesto.

Iako dolaze s indie scene, ovo je stadionski rock u malom. Bend dolazi iz New Yorka, na sceni su skoro 20 godina i počeli su kao ulični zabavljači i pretpostavljam da su tu stekli iskustvo i ogromno samopouzdanje, a kada ne nastupaju pišu i snimaju pjesme u svom dnevnom boravku i eksperimentiraju kada ih produciraju.

Uskoro kreću i na samostalnu turneju, a u Puli su pokazali da u njihovoj svići ima dovoljno ulja da se nametnu i kao zvijezde večeri.