O situaciji na hrvatskoj glazbenoj sceni razgovaramo s tajnikom Hrvatskog društva skladatelja Antunom Tomislavom Šabanom, i to nakon reakcije HDS-a na tekst »Hrvati ne slušaju hrvatsku glazbu« koji je u Novom listu izašao 8. svibnja 2022.

Naime, između ostalog, u demantiju koji je primila naša redakcija napisano je da je glazba hrvatskih autora i izvođača i dalje najpopularnija i najviše korištena glazba u ‘regiji’ koja razumije hrvatski i srodne jezike.

O kojoj glazbi i izvođačima je tu riječ, a da je netko tko nije na sceni već dvadeset ili trideset godina? Vidljivo je, primjerice na YouTubeu koji doista jest relevantna platforma 21. stoljeća, da su srpski izvođači u velikoj mjeri popularniji i izvođeniji od naših. Ili je stvar u tome što je ZAMP, za razliku od ostalih sličnih organizacija u ‘regiji’, najuređeniji – pa su i podaci na našoj strani, ali ne i publika?

– Prvo treba naglasiti da i Hrvatska i Srbija spadaju među europske države u kojima se najviše sluša domaća glazba. S druge su strane npr. Austrija, Mađarska ili Nizozemska, u kojima je strani repertoar u eteru i na koncertima zastupljen i do 90 posto. Taj strani repertoar, i u navedenim zemljama gdje prevladava, ali i kod nas, je dominantno anglo-američki. Karakteristika je svih postjugoslavenskih država da u glazbenom smislu tvore jedno tržište, ili ako hoćete, jedan kulturni krug unutar kojeg se događa razmjena repertoara. Svaki medij u toj razmjeni igra svoju ulogu i daje drukčiji rezultat. YouTube je specifičan jer autorima generira daleko manje sredstava nego bilo koji drugi način plasmana glazbe: radio, televizija, žive izvedbe, pa i digitalni glazbeni servisi poput Spotifyja i Deezera. Za izvođače, a posebno za one koji nisu autori svojih pjesama, YouTube ima puno važniju ulogu jer ga koriste za promociju. Dio autora, pa i kantautora, se radije fokusiraju na druge kanale distribucije koji im omogućuju direktnu zaradu. U Srbiji sustav kolektivne zaštite ne funkcionira na razini kao u Hrvatskoj ZAMP, pa njihovi izvođači, a i autori, više ulažu u YouTube promociju jer generalno koriste drukčije poslovne modele. Iz tog razloga na YouTubeu postižu bolje rezultate, no to ne daje kompletnu sliku odnosa koji se sastoje od brojnih segmenata.

Drugo što je bitno znati jest da uspjeh bilo kojeg srpskog autora ili izvođača na YouTubeu nije zasluga srpskih institucija, osobito ne njihovih glazbenih udruga, već posvećenih individualaca koji su svoj glazbeni stil pretvorili u respektabilan biznis i privukli publiku. To mogu biti sami izvođači ili njihovi autori, ali i njihovi menadžeri, izdavači, diskografi, no ne i njihova društva koja bi bila pandan HDS-u ili ZAMP-u. Očito da se radi o rastućem, kompetitivnom tržištu koje je više fokusirano na žive izvedbe i to iz već navedenog razloga što tamošnji izdavači i autori mogu očekivati bitno manje sredstava od radija i televizije. Inače, u Hrvatskoj je situacija specifična i po tome što na televizijskim programima postoji iznimno puno glazbenih sadržaja, što je posljedica važnosti glazbe u hrvatskom društvu, ali i zasluga hrvatskih glazbenih udruga. U Europi, pa i u svijetu, nije običaj da televizijske postaje »opće prakse«, kako privatne tako ni one javne, emitiraju snimke koncerata, glazbenih emisija i glazbenih spotova, već to rade specijalizirane, glazbene televizije. Kad se uzme u obzir da velik udio te glazbe čini upravo domaći repertoar, jasno je da su hrvatski glazbenici u boljem položaju nego njihovi kolege iz drugih zemalja, pa i iz Srbije, koji su prisiljeni tražiti drukčije tržišne modele.

Kriteriji uspjeha

Koliko sam shvatio, svatko tko se profesionalno bavi glazbom u Hrvatskoj dužan je vas opunomoćiti jer nema alternativu?

– Svaki autor u svijetu može poslovati i izvan sustava kolektivne zaštite pa se i kod nas (veoma mali) dio njih odlučuje za takav model. Oni ne potpisuju punomoć društvima za kolektivnu zaštitu, što je u Hrvatskoj ZAMP, već sami licenciraju svoja djela ili to rade putem neovisnih upravljačkih subjekata. To znači da sami mogu ostvarivati prava od korištenja svoje glazbe na koncertima i drugim živim izvedbama, na diskografskim izdanjima te od kompletnog online i internetskog poslovanja. Koliko je to u stvarnosti praktično i izvedivo, drugo je pitanje, ali moguće jest – no pod ono što nositelji prava ne mogu sami, nego se obavezno ostvaruje kolektivno, spadaju radio, televizija, kabelski operateri i tzv. naknada za privatno kopiranje.

Što je, po vašem mišljenju, glazbeni uspjeh danas? Koliko ‘hrvatska glazba’ ima živih i radišnih izvođača koji, bez ičije pomoći, mogu napuniti, primjerice, zagrebačku Arenu, a da ne uzmemo u obzir ljude koji su više desetljeća na sceni?

– Različiti glazbenici imaju različite kriterije uspjeha. Mnogima Arena nikad i neće biti cilj, ali to ne znači da ne stvaraju važnu, kvalitetnu ili vrhunsku glazbu. To se u Hrvatskoj zbiva u raznim žanrovima, življe nego ikad, i uz puno novih autorskih imena. Postoji jaka jazz scena, alternativna rock scena te još niz drugih niša koje nisu za Arenu, niti imaju takvih ambicija.

A stoji i da se puna zagrebačka Arena nikome ne događa preko noći ili za nekoliko godina, ni domaćim ni stranim glazbenicima. Ne zaboravimo da u »punjenju« velikih dvorana ulogu igra i još mnogo različitih popratnih faktora vezanih za neko glazbeno ime: od promotora, menadžera, diskografske kuće, marketinga, medijskih partnerstava, sponzorskog interesa… HDS je tu da autorima pomogne da ostvare svoje glazbene ciljeve, ali niti treba, niti može preuzimati odgovornost za godine ili desetljeća u kojima će se to dogoditi – ili uopće neće. HDS je, uostalom, udruga skladatelja i tekstopisaca, koji često i nisu na pozornici, ne stvaraju direktan kontakt s publikom. Podsjećam da su među top 10 naših autora po zaradi od autorskih prava ljudi poput Ante Pecotića, Mire Buljana, Predraga Martinjaka, Vjekoslave Huljić ili Miroslava Rusa koji uopće nisu izvođači. Oni stvaraju i popularnu i radiofoničnu i koncertno atraktivnu glazbu, a za posljedicu ostvaruju i veće prihode od nje. Bitna je distinkcija između ljudi koji stoje na pozornici i izvode djela koja nisu sami napisali, onih koji izvode većinom vlastita djela (kantautori), i onih trećih koji samo pišu, a ovise o izvođačima da bi im se djela izvodila. Radi se o različitim poslovnim modelima i karijera svakog od njih razlikuje se po tome u koju kategoriju spadaju.

Transparentno poslovanje

Vaša će obrana na istupe ŠRNGKNUGŠDP-a, Nacionala i, primjerice, portala Ravno do dna, biti kako vi ne možete stvarati talente i da i nije tako loše, što je u redu. Ali, koliko se novca prikupi od tantijema na godišnjoj razini te koliki se dio tog novca ulaže u projekte za boljitak hrvatske glazbene scene. Naposljetku – koliki dio tog, našeg novca, odlazi na kompenzaciju usluga upravnog i nadzornog odbora?

– HDS već niz godina na vrlo transparentan način iskazuje svoje financijsko poslovanje kako prema svojim članovima, tako i prema javnosti. Objavljujemo opsežna godišnja izvješća u tiskanom i u digitalnom obliku gdje se nalaze programski i financijski podaci. Uskoro ćemo objaviti izvješće za 2021. godinu pa sve zainteresirane pozivam da ga pročitaju, kao i prethodna izvješća, sva su na internetu. Što se naših projekata tiče, njih je čitava paleta koja se neprestano dopunjuje novim projektima kad detektiramo određene skupine članova koji djeluju na specifičan način, ili se bave specifičnim glazbenim izričajem.

Tu, primjerice, spadaju i novije nagrade Rock&Off ili Elector (pop-rock-indie te elektronička glazba i događanja po izboru novinarskih žirija), no i neki drugi projekti koje provodimo već desetljećima, primjerice Muzički biennale, Zagrebački festival i razni drugi. Neki od njih su usmjereni prema mlađoj autorskoj populaciji, a neki prema starijoj i široj, odnosno svima. Uza sve to, HDS svake godine kroz različite natječaje dodijeli oko milijun kuna nezavisnim glazbenim projektima, dakle onima u organizaciji drugih pravnih subjekata: od stipendija za mlade autore ozbiljne glazbe do tradicijskih, pop, rock i drugih festivala na svim stranama zemlje ili novih projekata elektroničke glazbe i onih kojima naši članovi ciljaju na iskorak na internacionalno tržište. A važno je dodati i da novac koji HDS u sve to ulaže, kao najveći donator i poticatelj svih vrsta glazbenog izričaja u zemlji, nije novac svih građana Hrvatske, »naš novac«, kako ste naveli, nego novac od privatnih prava članova HDS-a koji o njegovoj raspodjeli kroz široki spektar rada svoje udruge odlučuju samostalno. I koji su, kao baš prije nekoliko dana, jednoglasno usvojili i odobrili godišnje programsko i financijsko izvješće HDS-a i službe ZAMP. A to iz godine u godinu rade jer su, kao profesionalci raznih glazbenih žanrova, svi i osobno zainteresirani i upućeni. Dostupne su im sve informacije iz kojih sami zaključuju što se sve radi i radi li se ispravno.

Pjesma »Selfie« grupe Buđenje bio je najemitiraniji videospot u 2021. Dakle, Unison ‘vodi’ produkciju Noćnog programa HRT-a koji, pak, godišnje isplati 9 milijuna kuna ZAMP-u, mahom od Noćnog programa jer je to doista puno sati neprekidnog puštanja glazba. Darko Bakić, tajnik ZAMP-a – čovjek koji nema nikakve veze s UNISON-om, ima pjesmu u vrhu najemitiranijih, zajedno s jednim Gibonnijem ili Massimom, a na YouTubeu ista pjesma ima tridesetak tisuća pregleda. Sve je to regularno, ali morate priznati da zvuči nelogično?

– Za početak, gotovo sve navedeno u vašem pitanju je netočno, jer nažalost proizvoljne insinuacije pojedinaca koji iskrivljavaju i ne poznaju stvarne činjenice uzimate zdravo za gotovo. Niti HRT godišnje isplaćuje 9 milijuna kuna ZAMP-u, niti je pjesma »Selfie« u izvedbi grupe Buđenje najemitiraniji videospot u 2021. godini u NGP-u na HRT 2, niti je Darko Bakić tajnik ZAMP-a, niti autor ni glazbe, ni teksta, niti aranžmana pjesme »Selfie«. On ne ostvaruje od te pjesme apsolutno nikakve autorske tantijeme. Spot za tu pjesmu kratko vrijeme jest bio među najemitiranijima u Noćnom glazbenom programu, baš kao što se neko vrijeme, dok im je singl nov i radijski uspješan, a spot za pjesmu efektan, događa i drugim mainstream pop-rock bendovima srodnima Buđenju. Na godišnjoj razini taj spot ne bi ušao niti među 50 najviše emitiranih, sve da je NGP i nastavio emitirati spotove najvećih diskografskih kuća do kraja godine (Buđenje je band pod okriljem Croatia Recordsa). A nije, jer se od rujna 2021. dogodila velika promjena, pa su sve spotove i Buđenja, ali i Vatre, Pavela, Bang Banga, Massima, Gibbonija, Vanne, Nine Badrić i drugih poznatih pop-rock imena koji imaju ugovore s najvećim diskografskim kućama, u tom noćnom programu HRT-a, zamijenili spotovi manjih, nezavisnih izdavača ili onih iz samostalnih autorskih projekata.

Mladi autori

Na listi TOP 10 autora po zaradi nalaze se sve redom osobe starije od četrdeset godine. Gdje su mladi autori?

– Rade, sviraju i snimaju pjesme s kojima će i sami jednog dana ući u Top 10! Pogrešna je percepcija da se u autorski vrh ulazi stvaranjem nekoliko hitova ili genijalnih pjesama kroz par godina. Financijski uspjeh te razine dolazi isključivo iz kontinuiteta stvaranja stotina uspješnih pjesama, za što su potrebna desetljeća. Kad netko iza sebe ima autorski katalog od 500 i više pjesama, dovoljno je da je par postotaka njih svojedobno bilo u kategoriji hita, pa da taj katalog postane trajni generator zarade. To znaju i glazbeni izdavači (publisheri) i na tome temelje svoj biznis. Katalozi velikih pokojnih kolega poput Zdenka Runjića, Arsena, Đorđa Novkovića i dan danas mogu generirati više tantijema nego bilo koji mladi autor. To nikoga ne treba obeshrabriti, već naprotiv, osvijestiti da je skladanje životni poziv kojem se treba posvetiti pa će i nakon mnogih desetljeća davati rezultate. Ali nama je drago što u proteklim godinama glazbeni uspjeh ima za jasnu posljedicu ne samo medijsku popularnost, nego i jasan rast autorskih honorara i za mlađe autore poput Matije Cveka, Tibora i Sanina Karamehmedovića iz benda Silente, Mije Dimšić, Ivana Huljića, Nike Turković, Nikole Vranića, Marka Kutlića, Ivana Zečića, Lucije Jakelić, Ivana Škunce… Eto tko su i gdje su naši mladi autori i autorice. I srećom su ovih dana svi sve više ponovo uživo na pozornicama po zemlji i regiji.

Možete li nam otkriti koliko ZAMP košta portal glazba.hr, Porin i Makk konferencija te koliko novca ode na Rap School u suradnji s Joomboosom?

– Kao što sam već naveo, na web stranicama društva su svi financijski podaci o projektima HDS-a koji su javno dostupni a koje Društvo organizira kao organizator ili suorganizator. U slučaju projekta Rap School, vanjskog projekta u kojemu je HDS ZAMP bio inicijator i partner platformi Joomboos i nakladniku 24 sata, nisu utrošena nikakva financijska sredstva Društva. Projekt je u potpunosti financiran sredstvima dobivenim na natječaju Ureda EU za intelektualno vlasništvo (EUIPO). Ponosni smo da je Rap School izabran kao jedan od 12 najinovativnijih projekata kojem su dodijeljena maksimalna sredstva za provedbu. Naše je bilo samo dati znanje i vrijeme naših djelatnika koji su surađivali na ovom uspješnom projektu. On je do sad ostvario već blizu 6 milijuna pregleda na platformi YouTube i mrežama Facebook, Instagram i TikTok. I na taj smo način mladim generacijama približili važnost kreativnog stvaranja, autorstva i onoga što autorima omogućava da od svojeg rada prežive i u najgorim godinama kriza i pandemija – autorskog prava.

Anti-COVID-19 fond

Koliko je ZAMP pomogao autorima u pandemijskim godinama, o kojim iznosima i mjerama je riječ?

– HDS je svojim članovima, posebno pogođenima nenastupanjem zbog COVID-19 te potresom u Zagrebu i Sisačko-moslavačkoj županiji, već kroz 2020. godinu raspodijelio 880.000 kuna iz Fonda solidarnosti. Svjesna udara koji je pandemija zadala primanjima članova, služba HDS ZAMP je potom od prosinca 2020. godine već četiri puta osigurala dodatna sredstva iz tzv. Anti-COVID-19 fonda. Riječ je o iznosima izdvojenima iz troškova poslovanja HDS ZAMP-a te uštedama na umjetničkim projektima Društva. U lipnju će se dogoditi peta takva izvanredna stimulacija članovima, s kojom će ukupan iznos financijske pomoći kroz 2,5 godine narasti na 11,5 milijuna kuna. Uz spomenutu svotu iz Fonda solidarnosti, mi smo svojim članovima dakle do sad pomogli s gotovo 12,5 milijuna kuna. Mislim da je to itekako važno istaknuti, kao i to da ćemo i ubuduće voditi računa o takvim stvarima.