“Bilo da ste u crkvi, sinagogi ili džamiji, mijenja se samo pozadina, molitva ostaje ista”, kaže Goran Bregović, glazbenik, skladatelj, briljantni tumač balkanske i bliskoistočne tradicije. Glazbeni su to svjetovi koji se pojavljuju u njegovu novom albumu, The Belly Buttom of the World, objavljenom 19. svibnja u izdanju Deutsche Grammophona, a riječ je o tri lirske priče temeljene na kršćanskim, židovskim i muslimanskim liturgijama.

“Pet pjesama snimljeno je tijekom pandemije, napisane su za tri solo violine, orkestar, muški sekstet i Wedding and Funeral Band, kaže Bregović u razgovoru za talijanski list Il Corriere della Sera.

“Glazba je jedini univerzalni jezik. Uostalom, prvi instrumenti datiraju iz razdoblja prije 20 tisuća godina. Glazbom mogu učiniti ono što političari ne mogu: ujediniti različite kulture i narode, čak i neprijatelje”, kaže Bregović.

“Nažalost, čudo glazbe događa se samo za one koji ga izvode. Za vanjski svijet, oni daju primjer za razmišljanje. Nedovoljno da se utiša oružje”, nadodaje glazbenik.

Na novinarsko pitanje – zašto su najžešći ratovi između bratskih naroda – odgovara: “Zato što je lakše mrziti nego živjeti s  razlikama. Tamo gdje postoji veliko siromaštvo i neznanje, demokracija, rekao je Aristotel, nije uvijek najbolji oblik vlasti”.

Mržnja i nasilje nasljeđe su za one koji dolaze

Novinar je upitao Gorana Bregovića i o ukrajinskom sukobu. “Plačem nad svim mrtvima, vojnicima i civilima, Ukrajincima i Rusima. Generacija je izbrisana zbog pitanja granica. Moć nema milosti, ne uzima u obzir patnju. Ni sadašnja i ni buduća. U Sarajevu, mom gradu, tri godine opsade ostavile su rane koje 30 godina kasnije još uvijek krvare. Pomirenje je dug i težak put. Mržnja i nasilje nasljeđe su za one koji dolaze”, priča Bregović.

Na omotu novog albuma Bregović šalje poljubac trudnici s tetoviranim globusom.

“Pupak svijeta! Kao Jovanottijeva pjesma. Ovdje, međutim, označava nešto drugo. Pupak je majka zemlja, silovana pohlepom svoje djece. Posljedice su očite. Ali, kao i u ratovima, primjećujemo to samo kad nas izravno dotaknu. Čini se da nas se sve što se događa izvan Europe ne tiče”, zaključuje Bregović za Il Corriere della Sera.

Na pitanje – zašto se širom svijeta raširio strah od migranata –  odgovara: “Preokrećemo pitanje: što bi svijet bio bez migranata? Bez milijuna Talijana razbacanih posvuda? Najbolje cjepivo protiv covida izumilo je dvoje ljudi turskog porijekla u Njemačkoj, a bez sirijskog dječaka Stevea Jobsa ne bismo imali iPhone. Migranti su nadolazeće bogatstvo. Pokušati zaustaviti ih nije mudar potez.”

“Dolce far niente”

“Ja sam desetak prijatelja uvijek našao svugdje. I u Italiji, kada sam imao 18 godina živio sam između Napulja i Ischije, svirao sam u barovima i striptease lokalima. To su bile sedamdesete, previše droge, previše svega. Od Italije, međutim, u mom srcu ostala je fraza, “il dolce far niente” (slatko je ne raditi ništa). Mantra koju lovim, ali nikad je nisam uspio provesti u djelo. Ali sljedeći album će se zvati “Učini sve što želiš”. Nije isto, ali sve je bliže toj mantri.”

Goran Bregović najavio je i glazbu za tri filma –  jedan američki, jedan srpski, jedan talijanski.