Foto Milan Đekić
povezane vijesti
Lagana kiša večeras je neodlučno više puta započela i prestala s padanjem, no to nije smetalo brojnim ljudima koji su se uputili na Crekvinu u Kastvu gdje su svirali legendarni The Gipsy Kings.
Kako su prije nekoliko godina imali raskol u sastavu, važno je napomenuti kako je večeras na Crekvini nastupio onaj bend predvođen Toninom Baliardom, jednim od osnivača Gipsy Kingsa koji je skladao i producirao njihove najveće hitove poput “Bamboleo” i “Djobi Djoba”.
Baliardo je svjetski priznat skladatelj i virtuoz na gitari, u što se mnogobrojna publika večeras imala priliku uvjeriti u više navrata.
S koncertom su započeli na vrijeme, svega nekoliko minuta nakon 21 sat, a otvorili su pjesmom “La Dona” koja je izrazito emocionalno intenzivna, a karakterizira ju strastven vokal melankoličnog tona u kombinaciji s njihovim prepoznatljivim stilom ritma – “gypsy rumba” odnosno “rumba flamenca”.
Publika koja je stajala rasplesala se već na prvih nekoliko taktova, a ubrzo se plesu priključio i dio publike koji je sjedio u parteru, ostavljajući za sobom prazne stolice kao dokaz zarazne glazbe i dobre zabave.
Iduća je uslijedila “Djobi Djoba”, pjesma čiji instrumentali naglašavaju temperament flamenca, a potom su izveli i kultnu pjesmu Eaglesa, Hotel California, no u njihovom stilu koji kombinira flamenco s elementima rumbe, sambe i pop glazbe.
Uz hitove poput “Bamboleo” i “Volare” istakla se i pjesma “Un amor”, balada koja je upotpunila ambijent Crekvine te stvorila atmosferu za lagani ples i predah, a svirali su i neke instrumentale, poput skladbe “Galaxia”.
Akustične gitare večeras su dominirale, a česte gitarske solaže praćene su karakterističnim stilom trzanja žica te virtuoznim flamenco tehnikama poput rasgueada, odnosno brzog udaranja po žicama, i picada, odnosno brzih i preciznih pojedinačnih udaraca.
Uz perkusije koje diskretno, ali učinkovito podupiru harmonijsku strukturu, u melodijsku se liniju i ritam pjesme savršeno uklapaju harmonijske vokalne pratnje koje su, kako je karakteristično za flamenco, vrlo strastvene i emotivne.
Bez obzira na njihovu perfektnu usklađenost i kalkuliranost, nije se osjetio manjak emocija, a glas je u pjesmama dolazio iz duše čime je uspio dotaknuti publiku.
Iako je Baliardo između pjesama pričao na španjolskom, publika nije ostala dužna povratne informacije ni aplauze, a nerijetko se iz publike čula i pohvala ili komentar na španjolskom. Najvažnija je komunikacija pak bila izražena onim univerzalnim jezikom, a to je jezik glazbe.
