Skladba „Mazinac“ u izvedbi Roberta Funčića proglašena je najboljom skladbom na Večeri novih skladbi dvadesetog izdanja kastavskog festivala ČAnsonfest. Odlučio je tako stručni festivalski žiri na završnoj večeri festivala. Šesnaest novih skladbi izvedeno je na završnoj večeri festivala, a nagrade su se dijelile u mnogim kategorijama.

Dvadeseto izdanje festivala ČAnsonfest na pozornicu Crekvine pozvalo je velik broj posjetitelja. Večer novih skladbi ponudila je paletu pjesama koje su zaslužile naći se u finalnoj večeri. Tradicionalno, program je vodila Irena Grdinić, a festivalska večer osim mnogo pjesme, ponudila je i smijeh, dobro raspoloženje i iščekivanje proglašenja nagrađenih. Festival se izravno prenosio u eterima HR-Radio Rijeka te HR-Radio Pula, a snimljen je i kamerama kako bi se u televizijskom programu mogao prikazati u odgođenom prijenosu.

Najbolju skladbu – ČAnsonu, prema mišljenju stručnog ocjenjivačkog žirija drugu je godinu zaredom osvojio cijenjeni kantautor Robert Funčić. Kao i prošle godine, Funčić se publici predstavio na klanjskom govoru. Nakon prošlogodišnjeg uspjeha s pjesmom „Rožica“, Funčić je za dvadeseto izdanje festivala napisao i izveo tužnu pjesmu koja govori o rastanku. Izraz „Mazinac“, kako glasi naslov pjesme, na klanjskom govoru označava mali prst, a u Funčićevoj pjesmi on je simbol muškarčeve spoznaje da se par razilazi.

‘Ne radim pjesme radi nagrada’

Odluku o nagradi za najbolju skladbu – ČAnsonu donio je stručni žiri u sastavu: Saša Matovina i Sanjin Mandičić (umjetnički direktori festivala), prof. Željen Klašterka (skladatelj te nedavno umirovljeni urednik u glazbenom programu Hrvatske televizije), Mario Lipovšek Battifiaca (istaknuti i nagrađivani interpret i autor čakavskih šansona) te radijski urednik i voditelj Albert Petrović.

Funčić u izjavi za Novi list govori kako nagradu nije očekivao te da se, iako ne pohodi mnoge festivale, rado odazove na one koje cijeni.

-Iako svoje pjesme ne radim radi nagrada, već radi vlastite mentalne higijene i potrebe, uvijek je lijepo dobiti nagradu i da tvoj rad bude prepoznat. Tema rastanka jedna je univerzalna tema. Nešto što smo svi iskusili. Ja se nadam da tu temu uspio ispričati i donijeti na svoj način. Festivali kao što su ČAnsonfest ili zagrebački Šansonfest, koji će se održati u studenome, a na kojeg sam također pozvan, njeguju i žele da literarni dio bude nešto više od onoga što se danas čuje u medijskom prostoru i na takve festivale ću se uvijek odazivati, jer svi moji idoli iz moje mladosti i iz moga formativnog doba su kantautori kojima lirika bila itekako važna, navodi kantautor.

Foto Ana Križanec

Funčića je za stvaranje na klanjskoj čakavici inspirirala, kako kaže, njegova Klanjica, koju je opjevao u ranije spomenutoj, prošlogodišnjoj pobjedničkoj pjesmi ČAnsona pod nazivom „Rožica.“

-Iako ju već dugo nisam čuo, nekad davno postojala je jedna izjava koja je glasila otprilike: „Odatle si odakle ti je žena.“ Često se sjetim te izreke, jer moja draga je Klanjica, a ja nikad ne bih uspio napraviti pjesmu na klanjskom govoru da nemam takvog supervizora, lektora, urednika koji mi u svemu tome pomaže. Moja draga, koja je ujedno i profesorica hrvatskog jezika, Ivana Marinčić je itekako zaslužna za obje moje pobjede, dodaje Funčić.

Čakavski dijalekt

Uz spomenutu klanjsku čakavicu, valja reći kako se ČAnsonfest gaji razne oblike čakavskog dijalekta pa su se tako i u sinoćnjoj festivalskoj večeri mogle čuti pjesme napisane na mnogim čakavskim oblicima. Primjerice, od čakavica koje se rjeđe mogu čuti u pjesmama, sinoćnje pjesme bile su spjevane na govorima Dobrinja, Vrbnika te mjesta Brdce na granici sa Slovenijom.

Valja spomenuti i orkestar koji umješno je pratio festivalske izvođače. Uz maestra Aleksandra Valenčića na klavijaturama, mandolinu i gitaru svirao je Zvonimir Radišić, violinu Nataša Veljak, harmoniku Mihalj Ivković, na bubnjevima bio je Tonči Grabušić te Damjan Grbac na kontrabasu.

U dodjeli ostalih nagrada, dobro je zamijećena i skladba „S praznun glavun.“ Za pjesmu u izvedbi Katje Budimčić zaslužni su Bruno Krajcar za glazbu te Rajka Jurdana-Šepić za stihove.

Upravo je Rajkin rad na pjesmi „S praznun glavun“ nagrađen nagradom za najbolji tekst dvadesetog izdanja ČAnsonfesta, dok je umijeće izvedbe Katje Budimčić popraćeno nagradom za najbolju interpretaciju.

Nagradu za najbolji tekst dodijelio je stručni žiri u sastavu: dr. sc. Sanja Zubčić, dr. sc. Silvana Vranić, prof. Smiljan Grbac, pjesnikinja Đurđa Grujičić te pjesnik Vjekoslav Alilović, dok su odluku o nagradi za interpretaciju donijeli žiriji za glazbu i za tekst.

Foto Ana Križanec

Praznih ruku iz Kastva nije otišao niti Dražen Turina Šajeta. Popularni Šajo napisao je i izveo pjesmu „Najbolji čovek na svete“ koja tematizira lik i djelo Duška Jeličića poznatog i kao Dule Bonaca. Pjesma koja opisuje poznatog Šajetinog sugrađanina izmamila je osmijehe mnogim posjetiteljima, a oni su Šajetu zauzvrat nagradili nagradom publike. Uz nagradu publike, Šajeta je zaslužio i nagradu žirija za najboljeg kantautora.

Šajeta: ‘Dugo nisam bio tu’

U svom prepoznatljivom opusu, Šajeta ne skriva da voli pisati pjesme o stvarnim ljudima.

-Volim pisati pjesme o stvarnim osobama. To mi je i veliki izazov. Dugo nisam nastupao na ČAnsonu. Ove godine mi je sinulo da bih mogao napisati pjesmu o Duletu i njome se predstaviti. Dule je toliko dobra osoba i toliko zaslužuje pjesmu. Usto, sjajna mi je priča što jedan sudionik festivala pjeva pjesmu o drugom sudioniku koji se natječe. Pjesma je nastala vrlo spontano. Pritom me spasio Ivan Popeskić koji je moj pripovjedački izraz znao dobro aranžirati, jer ja bih o Duletu mogao napisati pjesmu od pola sata i još ne bih rekao sve o njegovoj dobroti, ističe Šajeta.

Budući da je pet festivalskih nagrada uz prigodni poklon popraćeno i novčanom nagradom od 200 eura za svaku nagradu, a nastavno na priču iz života opjevanog Duleta Bonace, Šajeta kaže kako će on svoj osvojeni iznos donirati za onoga koga Dule predloži.

-Fora mi je što smo večeras dobili i novčane nagrade, jer kada je Dule dobio nagradu Grada Opatije za životno djelo, on je te novce razdijelio svim društvima, udrugama…Svemu! Dogovorili smo se da ću ovaj večerašnji iznos ja pokloniti, a Dule mora reći kome!
Dule me podržava od početka moje karijere, ali ne samo mene. Dule je simbol Opatije. Takvi sve više ne rađaju. Ne želim biti patetičan u svojim pjesmama. U pjesmama s nadolazećeg albuma pišem o temama o kojima ne piše nitko u Hrvatskoj. Pitao sam se kako napisati pjesmu o Duletu da ne bude ljigava i patetična, no mislim da sam uspio u tome. U pjesmi se dotičem i istinitih anegdota i naših osobnih momenata. Neki ljudi iz Zagreba koji poznaju čakavštinu, a ne poznaju Duleta također su mi rekli da je priča jako lijepa. Koliko smo mi slušali američkih pjesama o ljudima koje ne poznajemo, pa red ja da slušamo i o Duletu, dodaje Šajeta.

Od nagrada pokrovitelja treba reći kako su nagradu Pomorskog radija Bakar za najbolju zavičajnu šansonu osvojili upravo Silvana i Duško Jeličić za skladbu „Deca z Govca.“, dok je nagradu Radio Pule za najizvođeniji duet prošlogodišnjeg 19. izdanja ČAnsonfesta dobio duet „Ni nan moglo bit“ u izvođenju Karle Pupis i Maura Staraja.