Večeras je u raskoši Guvernerove palače održan slavljenički koncert Roberta Funčića pod nazivom „Rijeka, moj svijet.“

Kantautor je povodom 45 godina svoje bogate karijere u srcu svojega svijeta okupio mnoge kolege, dugogodišnje suradnike te brojnu publiku.

“Iznenadi me”, “Povezi me/Vjetar u kosi”, “Dječak”, “Brod”, “Crveno lišće”, “Troje” i “Crni facol” samo su neke od pjesama koje je Funčić otpjevao, kako u minulim godinama uspješne karijere, tako i večeras na obljetničkom koncertu, koji je prošao u ruhu pomno skrojenog presjeka proteklih glazbom ukrašenih 45 godina.

Nije bio sam. Društvo na pozornici činili su mu, kao glazbena pratnja, Ivan Popeskić (klavijature), Henry Radanović (bas i kontrabas), Tonči Grabušić (bubnjevi), Robert Justinić (gitara i vokal), Katarina Jurić i Ana Kučan (vokali) te gudači iz obitelji Veljak.

Kao posebni izvođači na koncertu, Funčiću su se pridružili Tina Vukov i Marko Tolja.

Kao početak Funčićeve plodonosne glazbene karijere smatra se nastup s Vesnom Vrandečić na Zagrebačkom festivalu šansona 1978. godine.

Isti je duo odnio pobjedu na festivalu Omladina 79, a u društvu Marinka Radetića i Joška Serdarevića ovaj je kvartet pod nazivom Xenia ušao u osamdesete godine kada su nastali albumi „Kad nedjelja prođe“ i „Tko je to učinio?“

Osamdesete su, naveo je Funčić tijekom koncerta, bile vrijeme kada je život bio jako spor, a pjesme jako brze.

Tijekom devedesetih godina Funčić se posvetio radu u studiju, pri čemu su njegovi zadaci bili vezani za snimanje pjesama, aranžiranje te glazbenu produkciju.

U tom je periodu surađivao s brojnim izvođačima iz raznih glazbenih žanrova. Autorskom radu vratio se na albumu „Tuga dolazi kasnije“ Tine Vukov koji je zaslužio šest nominacija za nagradu Porin.

Krajem 2019. godine objavio je svoj hvaljeni kantautorski album „Dječak, brod, čempres“ u izdanju Dallas Recordsa.

Kantautorski rad čini aktualnost Funčićeve glazbene svakodnevice, a osim hvaljenog albuma iz 2019. godine, Funčić je nositelj mnogih kantautorskih priznanja.

Koncert je protekao u različitim emocijama koje su budile Funčićeve pjesme te srdačnoj atmosferi dobro raspoložene publike koja je s užitkom i pljeskom u dlanovima pozdravljala skladne izvedbe izvođača te zanimljive, duhovite i odmjerene komentare Roberta Funčića između svakog glazbenog broja.

Isječci iz Funčićeve karijere redale su se Mramornom dvoranom Guvernerove palače poput glazbenih razglednica imunih na zub vremena.