Foto Angela Maksimović
Čini se ipak se kako je cjelokupan zvuk zajedno s Cvekovim vokalom ništa više od običnog, laganog radijskog popa zamaskiranog u funk ritam
povezane vijesti
Nevjerojatno je bilo večeras vidjeti krcat prostor Crekvine gdje su nastupili Matija Cvek i The Funkensteins. Ne samo da su popunjena bila sva sjedeća mjesta na postavljenim plastičnim stolicama kao i na metalnim tribinama, već su se popunila sva mjesta i na klupicama kao i na kamenom bedemu, stoga je dosta ljudi i stajalo. Tik do pozornice stajao je i šank, često u gužvi.
Koncert je počeo nešto iza 21 sat, a Cvek je otvorio s pjesmom “Zalazak” koju je izveo uz klavirsku pratnju. Naglasio je posjetiteljima kako koncert ne mora biti sjedeći te da se slobodno dignu kada osjete potrebu zaplesati, što su brojni napravili već tijekom iduće pjesme.
Funk je tako isplivao već u drugoj pjesmi, “Drama” u kojoj se pjevaču pridružio ostatak benda.
Aranžmani benda su fantastični i sama izvedba bila je vrlo dojmljiva, no čini se kako je cjelokupan zvuk zajedno s Cvekovim vokalom ništa više od običnog, laganog radijskog popa zamaskiranog u funk ritam.
Pritom, s “record scratching” momentima odnosno beatboxom koji, koliko god bio impresivna vještina i genijalna kada se izvodi samostalno, izaziva blago susramlje u kombinaciji s ostatkom izvođača.
No, sudeći po odazivu na koncert, očito se sviđa zaista velikom broju ljudi. Beatbox je, primjerice, bio zaista impresivan kao uvod u pjesmu “Plaža”.
Pjevalo se i plesalo uz “Volim”, “Ne moram ni ja” i brojne druge pjesme, a Matija Cvek s razlogom je stekao ovoliku popularnost i status kvalitetnog glazbenika s obzirom na boju i raspon glasa te način na koji njime vješto manevrira.
Iako je u suštini odličan glazbenik koji zna kako zabaviti i rasplesati, ali i pokazati sentiment i emociju, ipak se u cjelokupnom nastupu nešto čini plastično, odnosno isforsirano, ali ne u tolikom intenzitetu da pokvari zabavu koje je na Crekvini večeras bilo na pretek.
