Foto: D. KOVAČEVIĆ
Dojam je da je ovaj put to bilo više od puke ljubavi jednog benda i njegove publike, da je ovaj put to bio iskaz podrške onome što neki zovu i kulturološkim buntom. Elem, ŠČ!
povezane vijesti
I bi Antivalentinovo! U punoj maloj dvorani zagrebačkog Doma sportova, tu gdje je sve onomad počelo i pod čiji se krov sve vratilo. Osmo Antivalentinovo po redu. Uz koju tisuću razdraganih ljudi svih godina, oblika i vrsta, a sve pod tradicionalnim i očiti sjajno pogođenim sloganom „Ništa ljubav, samo karanje!”.
Nastup Leta 3, domaćina i idejnih začetnika Antivalentinova te naših predstavnika na skorom Eurosongu, čekao je puk k’o ozebli sunce. Da, pak, čekanje prođe u dobroj atmosferi pobrinuli se Chasing Nord, Porto Morto i Mašinko. Prvospomenuti momci iz riječkog benda odradili su svoje brzo, žestoko i glasno kako antivaleninovskom bendu i dolikuje. Da čovjek podatak nije čuo nikada pogodio ne bi da im je ovo bio prvi put da su sudionici u tkanju antivalentinovskog ludila. Ništa manje strastvena nisu bila ni ostala dva benda, pri čemu je posebice zgodno bilo vidjeti Darka Rundeka, odjevenog u žuto, kako ‘daje ruke’ Portu Mortu za jedne od pjesma.
Samo, sve je u subotu navečer ipak i ponajprije bilo jedno veliko, sjajno, mega ŠČ! Majice na kojima je odštampano ŠČ išle su k’o lude. Ljudi su se u prolazu pozdravljali sa ŠČ. Na zaslon mobitela je stigla informacija o tvornici koja plete čarape na kojima piše ŠČ, jer Zuckerbergova galaksija ionako odavno zna gdje smo, s kim smo, i zašto smo baš u svakom trenutku.
Dojam je da je ovaj put to bilo više od puke ljubavi jednog benda i njegove publike, da je ovaj put to bio iskaz podrške onome što neki zovu i kulturološkim buntom. Elem, ŠČ!
I malo prije 23 sata momci izlaze na binu. Ali kako!? Ne u stiliziranim šinjelima već u smokinzima! Zoran Prodanović Prlja sušta je elegancija dok oko njega praše jednako uglađeni momci. Lako ga je zamisliti kako dirigira, recimo, nekim jazz orkestrom. Tu je i puhačka sekcija taman da se svira i pjeve sve, što god da se zamislilo. Tako odjeveni odsviraše i otpjevaše nekoliko uspješnica. A onda na scenu stupa plesna družina i drži ritam visoko dok se momci presvlače. Kad su se presvukli, vratili su se. Kad su se vratili na pozornici je bilo jedno 15 duša. I krenulo je – Mama ŠČ! One rakete zaiskrile su poput gigantskih prskalica.
Traktora nije bilo, ali nije se osjetilo da fali. Priče nije bilo, ali ni nje nije nedostajalo. Bilo je dovoljno da Prlja, sada već golih prsa podno raskopčanog šarenog šinjela, u jednom trenu prizna publici kako su ga takli u dušu neprestanim zborskim pjevanjem. A zborsko je bilo sve, pogotovo ona „Dijete u vremenu”.
Na koncu, kad se sve zbroji, višesatna svirka pokazala je barem dvije stvari.
Prvo, Antivalentinovo je tečevina koju treba braniti i čuvati dokle god se može. Drugo, nema Liverpool, nema Eurosong blagog pojma što ih čeka.
ŠČmanija kad čovjeka zgrabi tu pomoći nema. Eurosonže ŠČuvaj se!
A ima i treće, kad čovjek u ranim 50-tima vidi kako Mrle i Prlja lete pozornicom, dođe mu da nikad više ne zakuka godina radi i da pobaca sve lijekove što ih na dnevnoj bazi pije.
Ako je straha i bilo da je Antivalentinovo za stariju dob mrvu previše, koncert ne sama antivalentinovska filozofija, od subote navečer više ga nema.
Ani i Silviji iz Dallas Recordsa svejedno velika hvala, što su veteranski novinarsko – fotoreporterski par Novog lista držale na oku, zlu ne trebalo.
