E.N.I., foto: Robert Pichler
Za Dan žena pripremamo veliki, slavljenički koncert povodom 20 godina postojanja i rada na sceni. U Centru Zamet u pjevat ćemo i slaviti uz odličan bend i goste koji su svakako obilježili našu dugu karijeru, kažu popularne Riječanke
RIJEKA Zvijezde ovogodišnjeg tradicionalnog koncerta koji Gradska organizacija SDP-a daruje svojim sugrađankama povodom Međunarodnog dana žena bit će članice poznate riječke grupe E.N.I. koja ove godine obilježava dva desetljeća glazbene karijere. Dan uoči velikog nastupa u Centru Zamet popularne »enice« – Elena Tomeček Zdjelar, Nikolina Tomljanović, Ivona Maričić i Iva Močibob – otkrivaju nam kako su zamislile slavljenički koncert, prisjećaju se svojih početaka i najljepših trenutaka dugogodišnje karijere te otkrivaju kakvi su im planovi za sljedećih dvadeset godina.
Živo i nezaboravno
Što pripremate za koncert na Dan žena?
Nikolina: Za Dan žena pripremamo veliki, slavljenički koncert povodom 20 godina postojanja i rada na sceni. U Centru Zamet u pjevat ćemo i slaviti uz odličan bend i goste koji su svakako obilježili našu dugu karijeru. To su naši Putokazi, famozni Šajeta, autor naših najvećih hitova Vlado Simcich Vava, Sandro Bastiančić iz grupe En face, producent nekih naših pjesama i prijatelj Neno Belan uz grupu Fiumens te legendarni Let 3. Zasigurno će biti živo i nezaboravno.
Kakvu publiku očekujete u Centru Zamet?
Nikolina: Na koncertu će prije svega biti naša publika, naše obitelji, mnogi suradnici, glazbenici i prijatelji koji nas podržavaju svih ovih godina i skupa se s nama raduju našoj obljetnici. Vjerujem da će prisutna biti i mlađa i starija populacija, da će pjevati i uživati skupa s nama.
Hoćete li slične slavljeničke nastupe ove godine možda održati i u nekim drugim hrvatskim gradovima?
Nikolina: To bi zaista bilo lijepo. Za početak smo se fokusirale na naš grad, puno je priprema i posla oko koncerta pa kad proslavimo u Rijeci, imat ćemo vremena razmišljati o toj opciji.
Uzbuđene i sretne
Vratimo se malo na vaše početke. Sjećate li se prvog nastupa koji ste održale kao grupa E.N.I.?
Iva: Prvi nastup bio je na Zadarfestu 25. listopada 1996. godine s pjesmom »Ljubav je tu«. Imale smo maskirni styling i dosta kompliciranu koreografiju koju smo stalno ponavljale. Bile smo uzbuđene i sretne. Zabavljale smo se u Zadru, ali nastupu smo pristupile ozbiljno. Kako smo krenule, tako smo i nastavile.
Publici ste se prvi put predstavile na Zadarfestu 1996. godine, a u ožujku 1997. pobijedile ste na Dori s pjesmom »Probudi me«. Možete li se prisjetiti te Dore i kasnijeg nastupa na Eurosongu u Dublinu?
Elena: Bile smo još srednjoškolke kad smo sasvim neočekivano, na samom početku karijere, pobijedile puno iskusnije kolege. Bile smo nova pojava na sceni, mlade, energične, pozitivne, s dobrom pjesmom i odličnim scenskim nastupom. Imale smo cijeli tim koji se brinuo da sve bude savršeno, kako na Dori tako i na Eurosongu. Iskustvo iz Dublina je nezaboravno. Nikad dotad nismo osjetile takvu organizaciju i razinu produkcije, jedan potpuno novi nivo rada. Svaka proba je bila snimana i analizirana, radilo se na tome da sve bude kako treba. Naravno, trema je bila prisutna, pojačana time što su iza nas nastupili Katrina and the Waves, favoriti Eurosonga koji su na kraju i pobijedili.
Malo ženskih bendova
I same kažete da ste tada još bile srednjoškolke. Jeste li uopće razmišljale o tome gdje ćete biti za 20 godina?
Ivona: U tom smo razdoblju živjele vrlo intenzivno, uz brojne nastupe, stizale smo biti i jako dobre učenice, ali i normalne tinejdžerice koje se druže, izlaze. Kao i većina srednjoškolki, nismo razmišljale o tako dalekoj budućnosti.
Dva desetljeća kasnije… Što smatrate najvećim uspjehom u 20-godišnjoj karijeri grupe E.N.I.?
Elena: Mislim da je u ovom pitanju i odgovor. Malo je ženskih bendova, u Hrvatskoj niti jedan, koji je doživio 20. godišnjicu postojanja. Nas četiri, koliko god smo različite, uspjele smo nadići te različitosti i neslaganja, vođene samo jednom stvari, a to je ljubav prema glazbi. To je ono što nas drži sve ove godine. Uvijek je bilo neslaganja, ali s godinama smo naučile funkcionirati i koncentrirati se na ono bitno, glazbu. Iza nas je šest studijskih albuma i jedan Best of, Porin, puno suradnji, prijateljstava, putovanja… Mislim da smo puno postigle s obzirom na okolnosti. Uz pjevanje, svaka ima neki svoj redoviti posao. A tu su naravno sad već i obiteljske obaveze.
Enice su rođene iz Putokaza. Koliko su Putokazi i njihova osnivačica Miranda Đaković utjecali na vaš rad i karijeru?
Ivona: Putokazi su nas odgojili u scenskom smislu. Mirandina posvećenost, fokus na najsitnije detalje, umjetnička vizija, ali i čvrsto vodstvo tada četiriju tinejdžerica ostavilo je traga u našem pristupu glazbi do danas.
Oči su ti ocean
Tijekom godina surađivale ste s brojnim autorima. Koga biste izdvojili kao najvažnijeg?
Ivona: Naravno da je nezahvalno isticati jednog autora, ali posebno mjesto u našoj karijeri svakako ima Vlado Simcich Vava, autor našeg najvećeg hita, pjesme »Oči su ti ocean«, kao i pjesama »Crna kutija«, »Polaroid«, »Otključana vrata«, »Prekrasan dan«… Vava je za nas puno više od suradnika.
Također, tijekom ovih 20 godina stvorile ste mnoge hitove. Koje su vama vaše najdraže pjesme?
Elena: Svaka od nas ima neku svoju omiljenu… Ali mislim da se sve četiri slažemo oko jedne, a ta je »Oči su ti ocean«. Ta pjesma bila je i prekretnica u našoj karijeri. Do albuma »Oči su ti ocean« na kojem se nalazi bile smo pomalo izgubljene u smislu zvuka, nismo imale jasnu viziju kako želimo i kako bismo trebale zvučati. Tad nam je Vava dao tu pjesmu, Dejan Orešković ju je isproducirao i sve je sjelo na svoje mjesto. To je bilo to. Osim te pjesme, volim »Crnu kutiju«, »Ljubavnu«, »Polaroid«, »Mensonge«… A posebno drage su mi one koje smo same napisale: »Sol u čaju«, »Kraj«, »Gore je bolje«…
Koja je tajna vaše dugovječnosti? Što vas je održalo na okupu sve ove godine?
Iva: Ljubav prema glazbi nas spaja bez obzira na to što se po svemu ostalome razlikujemo. Ta različitost nas je toliko obilježila da nam je postala gotovo pa zaštitni znak. U E.N.I. smo se našle jako mlade, bile smo srednjoškolke i zajedno smo odrastale. Mislim da ni same nismo vjerovale da ćemo doći do ove brojke od dvadeset godina. Naravno, bilo je kriza i traženja, ali uvijek su se tu našli genijalni suradnici koji bi nam pomogli da krenemo dalje. Nekad su oni više vjerovali u nas nego mi same u sebe. Iako potpuno različite, u pjevanju smo jedno. Pretpostavljam da je taj osjećaj presudan za našu dugovječnost.
Što možemo očekivati od grupe E.N.I. u sljedećih 20 godina?
Iva: Mi bismo isto voljele znati odgovor na to pitanje (smijeh). Nikad nismo imale neki dugoročan plan pa ga nemamo ni sada. Nadam se da ćemo se glazbom baviti i dalje.
Dva glasa zajedno
Neke od vas stvaraju glazbu i izvan Enica. Nikolina na pjesmama surađuje sa suprugom, Iva sa svojim partnerom djeluje u grupi Turisti… Ivona, i vaš je partner glazbenik; hoćemo li uskoro čuti i neki vaš zajednički uradak?
Ivona: Jako volim glazbu koju Anthony stvara, proživljena je i iskrena. Naravno da imamo ideju o zajedničkoj suradnji, intrigira nas pomisao kako bi zazvučala naša dva glasa zajedno.
Iva, Elena, jesu i i vaše kćeri već zaplovile glazbenim vodama?
Elena: U našoj kući uvijek svira glazba, ja stalno nešto pjevušim, sviram, pa je nekako logično da je glazba bliska i mojim kćerima. Idu na zbor i drago mi je što vidim da uživaju u pjevanju. Nedavno su snimile i prvi spot, haha… Još su malene i tek otkrivaju svijet, a ja ću im biti potpora u njihovom odabiru, bila to i moja velika ljubav, glazba.
Iva: Naša za sada pokazuje samo iznimno zanimanje za istraživanje ritmički zahtjevnih dionica kojima maltretira susjede ispod i okolo nas. U liftu je odlična u stiskanju gumbića, a nedavno je počela pjevušiti u rasponu od čak nekoliko tonova… Iako, voli igrati nogomet pa ne znam čemu se nadati (smijeh).