Na posljednjem ovogodišnjem koncertu 22. Dvigrad Festivala – festivala rane glazbe sjajan koncert održao je u nedjelju, 29. rujna 2024., u rovinjskoj crkvi sv. Franje Ansambl Responsorium u sastavu Tessa Roos (cantus), Tim Braithwaite (altus), Loïc Paulin (tenor), Darko Solter (bassus), Anaïs Chen i Silvio Richter (violine), Emily Saville, Max Brisson i Tin Cugelj (tromboni), Rui Staehelin (teorba), Augustin Mršić (viola da gamba) i Egon Mihajlović (orgulje).

Programom naslovljenim “Canticum Canticorum – Pjesma nad pjesmama i skladatelji jadranskog kulturnog kruga 17. stoljeća” izvođači su publiku vješto proveli kroz starozavjetni tekst Salomonove Pjesme nad pjesmama u djelima skladatelja jadranskog kulturnog kruga ranog sedamnaestog stoljeća.

Publika je tako mogla doživjeti svu ljepotu ovog lirskog, ali i sakralnog tekstualnog predloška kroz glazbeni izričaj skladatelja koji su djelovali u jednistvenom kulturnom ozračju, neovisno o nacionalnom predznaku.

Programom su bila obuhvaćena djela skladatelja koji su djelovali ili su rođeni u ozemlju tadašnje Mletačke Republike, u samoj Veneciji (Francesco i Gabriel Usper, Claudio Monteverdi, Andrea i Giovanni Gabrieli, Giovanni Croce), venecijanskom kopnenom teritoriju (Giovanni Ghizzolo, Leone Leoni), ali i na istočnoj jadranskoj obali Istre i Dalmacije (Ivan Lukačić, Tomaso Cecchino, Gabriello Puliti).

Koncept jedinstva istovjetnog umjetničkog i kulturnog kruga, u kojem ne postoje veći i manji ili bolji ili lošiji skladatelji, kako je naglasio umjetnički ravnatelj ansambla, trombonist i muzikolog dr. sc. Tin Cugelj, bila je nit vodilja u sastavljanju ovog programa kojeg su izvođači sjajno osmislili i potom izvedbeno prezentirali na subotnjem koncertu u predivnom povijesnom ambijentu crkve sv. Franje u Rovinju.

Ansambl Responsorium ovom je prigodom inaugurirao i nove prijenosne orgulje, koje su izrađene u radionici Organi Famiglia Pradella, a prema uzoru i proporcijama povijesnog glazbala iz 1608. čuvenog renesansnog orguljara Costanza Antegnatija, koje se nalazi u talijanskom gradiću Peglio uz jezero Como.

Izvedeni program dosljedno je popratio tekst Pjesme nad pjesmama po poglavljima (knjigama). Pojedine knjige bile su odvojene instrumentalnim skladbama, konceptualno razdvojivši različite scene ilustrirane kroz tekst.

Proslov je u programu portretiran skladbama Osculetur me i Adolescentulae dilexerunt, zazivajući čežnju za zaručnikom i posluživši kao uvod u pjesmu koja opisuje prvi susret zaručnika i zaručnice Adjuro vos, filiae Jerusalem.

Upravo u ovoj skladbi Leona Leonija istaknuli su se sopranistica Tessa Roos i kontratenor Tim Braithwaite, čije su milozvučne i školovane glasove sjajno popratili instrumentalisti u dionicama gambe, trombona i violina.

Program je nastavljen instrumentalnom skladbom Costanza Antegnatija Canzon „La Moranda“ u kojoj smo mogli čuti fantastično uravnotežen trio povijesnih trombona Emily Saville, Maxa Brissona i Tina Cugelja, a pridružili su im se violinisti Silvio Richter i Anaïs Chen koji su svojim diminucijama sjajno oplemenili melodijsku liniju.

U uvodu drugoj pjesmi s Monteverdijevim motetom Ego flos campi, koju je briljantno izveo Tim Braithwaite, uzajamna ljubav zaručnika raste.

Taj rast pratimo kroz uzburkanost u skladbi Tomasa Cecchina Surge propera, u kojoj smo po prvi puta čuli kompaktni zajednički zvuk ansambla u cjelokupnom sastavu.

Idealizaciju ljubavi pratili smo kroz motet En dilectus meus Gabriella Pulitija, a sveopće divljenje kroz skladbu Egredimini et videte Andree Gabrielija.

Nešto brži prijelaz u treću pjesmu, u kojoj zaručnicu dovode zaručniku, opravdava duže zaručnikovo divljenje iskazano skladbom O quam pulchra es Gabriella Pulitija, u gotovo savršenoj interpretaciji tenora Loïca Paulina uz sjajan kontinuo na teorbi koju je svirao Rui Staehelin.

Tekst dalje prati učinak zaručničine ljepote i ljubavi kroz motet Rovinjca Francesca Uspera Vulnerasti cor meum koji je ujedno i jedna od najljepših skladbi programa, a fantastično su je izveli Tessa Roos i Loïc Paulin. Ljubav zaručnika na kušnji opisana je skladbama Ego dormio, Francescovog nećaka Gabriela Uspera, u kojoj smo mogli čuti lijepi dijalog Tesse Roos i basa Darka Soltera upotpunjen instrumentalnim dionicama gudača i puhača te Anima mea liquefacta es Giovannija Crocea.

Peta pjesma uprizoruje pristalost i radosti zaručnika i prikazana je Usperovom skladbom za šest glasova Pulchra es. Čuđenje prilikom alegorijskog „spuštanja u vrt“ prikazano je skladbom Quae est ista Puljanina Hieronimusa Talonusa, koji su lijepim lirskim duetom izveli Tessa Roos i Loïc Paulin.

Neprekidno čuđenje zaručnika nad ljepotom zaručnice, ali i svjesnost uzajamnom pripadanju prikazana je Lukačićevim motetom Quam pulchra es, a njihovo veselje Usperovim Veni dilecte mi, koja je ujedno bila i završna skladba koncerta, donijevši ponovno homogeni zvuk cijelog Ansambla Responsorium.

Interpretativno bio je ovo sjajan koncert u kojem su izvođači istaknuli maksimum svojih interpretativnih mogućnosti, pokazavši da se radi o potentnim i vrlo visoko obrazovanim glazbenicima, specijaliziranim za povijesno osviještenu interpretaciju rane glazbe.

Ovakvi su izvedbeni dosezi vrijedni prezentacije nacionalnog glazbenog nasljeđa, nešto što se, nažalost, rijetko susreće u hrvatskoj izvedbenoj praksi, i mogu poslužiti kao primjer dobro pripremljenog i sjajno izvedenog koncerta koji zaslužuje samo aklamativne ocjene.

S gledišta publike i zaljubljenika u ranu glazbu možemo poželjeti više ovakvih koncerata, nadajući se da ćemo ih na idućim izdanjima Dvigrad Festivala moći ponovno pronaći.