Tko je sumnjao, ne mora više – nakon epidemije koronavirusa i potresa stigle su nam i poplave. Što je najbolji znak da ni sudnji dan nije daleko. Ili kako bi rekao Korado Korlević – izgleda da naša civilizacija nije uspjela pronaći bravu i otključati vrata do tako potrebne nove faze razvoja.

Depresivno, ali možda nam tračak nade donosi spoznaja da jedan drugi, također jako popularni, Istrijan, Edi Maružin ipak pronalazi neke alate s kojima se suprotstavlja smaku svijeta.

Nakon prvih dana oslobađanja od potpune karantene i disocijalizacije, potreba za socijalnim približavanjem bila je nikad jača. Pa su se tako u Maružinima sreli Marco Grabber i Edi Maružin i odmah tu distancu smanjili. Kliknuli su se.

– U završnoj sam fazi rada na svom novom albumu, a kad je Marco čuo kako zvuči taj moj projekt, ponudio je suradnju. Odabrali smo pjesmu i dogovor je pao – Marco će pjesmu isproducirat na svoj način i dati joj svoje viđenje, pojašnjava nam Maružin.

Nakon višestrukih dolazaka, dogovora, izmjenjivanja mišljenja, druženja i popijenih boca dobrih vina, oranž je preferencija obojice, Marco je radni materijal pokupio, odnio u Ljubljanu i s prijateljima, vrhunskim i svestranim muzičarima Robertom Piklom, Ivanom Arnoldom te Krešimirom Tomecom, pjesmi dao novo ruho.

– A u p.m.! Da, tako se zove pjesma – A u p.m.! Tekst i glazba su moji. Pjesma je to o umoru, starosti i dugom putu, ističe Maružin.

Ali da to ne mora biti tako strašno, pokazao je Edi kroz svoj sarkastični tekst i psihodelični trance blues, što je Marko optimizirao svojim udjelom i pristupom i jedna nova, prilično atipična pjesma za naše područje, bila je gotova. Vedra i vesela, na kraju.

A u p.m.! Pokupili su još svojih par prijatelja, snimatelja Danijela Bartolića, montažerku/snimateljicu Marijanu Banko, mentora i inspicijenta Dražena Dobrilu te rovinjsko-zagrebačko-sveistarsku legendu Alena Matošovića Toppsya Rašku….kako ga sve nisu zvali i snimili su video spot.

Njemu najdraži, Kanfanarski štacijon i vlakovi koji su ujedno i okvir njegovog djetinjstva još su jednom bili su prizorište za Edijevu glazbu, a u njemu se dobro našao i Marco, sad i kao režiser spota. Oba kuntenta. I ne samo da je nastala pjesma, nastao je i duo – “Dva kuntenta”, Edi Maružin i Marco Grabber, tako su se u istom trenu nazvali.

A kad ih se posluša i pogleda, možda virus i nije tako jak, potresi su prošli, a poplave mogu biti i uobičajeni ljetni neverini. Dva svijeta su se spojila, stvorila neki drugačiji zvuk. Možda ipak ima nade.