Snimio Davor Kovačević
Kada mu se, nakon sat vremena, na pozornici Arene pridružio ne gost, već, kako su obojica rekli, prijatelj Rade Šerbedžija, atmosfera je eskalirala
povezane vijesti
”Zaboravio sam mikrofon” – prva je rečenica koju je naš proslavljeni glazbenik Damir Urban kazao prilikom svojeg velikog koncerta u ispunjenoj zagrebačkoj Areni. Ušetao je on sa scene ‘catwalkom’ među štovatelje svoga glazbenog opusa i, uz pratnju Sandija Bratonje na harmonici, uveo nas lauferskim ‘Mjesečevim rogom’ u vlastiti čarobni svijet, a po reakciji zagrebačke publike osjetno je bilo da se ulaz u Urbanovu poetiku u takvom, voluminoznom prostoru dugo, dugo čekala, dok je sama izvedba predstavljala tek uvod u magično glazbeno putovanje koje je uslijedilo. Prepoznatljive vanjštine, odjeven u šljokičastu majicu prekrivnu crnim sakoom te crnu suknju cijelog je koncerta Urban po sceni letio, ali nije taj let i scenski pokret bio izvještačen, nervozan ili grub već dapače – nekako nježan, sramežljiv, djetinji i iskren te se vidjelo koliko je riječka legenda zapravo sretna što svoje djelo dijeli na takvom mjestu i što sve divno korenspondira s publikom.
,,Znao sam da ima ljudi koji vole ovo što mi radimo, ali bio sam u strahu dugo vremena, a i sada sam, da ne možemo izvoditi u ovakvim prostorima, ali vi ste dokazali da možemo”, rekao je Urban na samome početku izazvavši ogroman aplauz. Začudna je, iskreno govoreći, sumnja tog legendarnog riječkog glazbenika u svoju popularnost, jer koliko je ljubljen od strane široke publike dokazano je i na nedavnom Gibonnijevom koncertu u zagrebačkoj Areni na kojem je bio gost i na kojem je izazvao opće oduševljenje publike te nije bilo sumnje da će i njegov prvijenac u Areni našeg glavnog grada, nakon četrdesetogodišnje karijere, izazvati velik interes.
Urban i njegova Četvorka – Luka Toman na gitari, bubnjar Marko Bradaschia, bas gitarist i harmonikaš Sandi Bratonja te klavijaturist Saša Markovski pokazali su 10. lipnja u kolikoj mjeri svojom glazbom prenose snažne emocije stvarajući pritom intimnu i uglađenu vezu s publikom, a glazbeni pravac kojim Urban & 4 hode prepun je čudesne karizme i istančane suptilnosti koje publiku doista raznovrsnih generacija (od 7 do 77!) uvlače u svoj melankolični i poetični svijet.
Izvanrednog Urbana pratio je jednako tako izvanredni Simfonijski orkestar Hrvatske radiotelevizije pod ravnanjem maestra Alana Bjelinskog te su se redale pjesme iz samog vrha naše glazbe riznice – ‘Nitko osim nas’, ‘Biram ptice’, ‘Div’, ‘Odlučio sam da te volim’, ‘Ruke, ‘Talijaneza’, ‘Sutra ćemo pričati’, ‘Kuća sjećanja’, ‘Gdje god bila ti’, ‘Sama’, a iskustvo slušanja navedenih bio je fantastični doticaj s visokom umjetnošću i stilom kojeg smo u Areni, s obzirom na izvođače koju istu najčešće pune, nerijetko lišeni.
Opet, da će suradnja sa Simfonijskim HRT-ovim orkestrom biti za pamćenje nekako se moglo očekivati još od prošlogodišnjeg Urbanovog gostovanja na Sunčanoj strani Prisavlja, a kada mu se, nakon sat vremena, na pozornici Arene pridružio ne gost, već, kako su obojica rekli, prijatelj Rade Šerbedžija, atmosfera je eskalirala.,,Čovjek je to koji mi je pokazao da ne znam sve i da imam još puno toga za naučiti” najavio je Urban Šerbedžiju, a ovaj je kazao:,,On mi je prijatelj. Ja sam njemu prijatelj. Naša su djeca prijatelji i naše su žene prijateljice. Imamo zajedničke prijatelje. Krug Urbanovih prijatelja se širi. Bilo ih je dvjesto, pa 500, pa 1000, pa 2000, onda 4 a sada 8 tisuća i vjerujem da će prava energija prijateljstva, pameti i boljeg sutra skinuti tamne zavjese oko nas jer je to jedino što nas može spasiti” rekao je Šerbedžija da bi potom taj dvojac izveo ‘Ni u tome srcu’, veliki hit Šerbedžije i pokojnog Kemala Montena. Koncert se nastavio u tonu Urbanovih uspješnica – ‘Moja voda’, ‘Nebo’, ‘Iskra’, ‘Mjesto za mene’ i ‘Mala truba’, a u nekoliko navrata i sama se zvijezda večeri otvorila pred publikom izgovorivši svojevrsni solilokvij u kojem odaje nevjericu da je napunio Arenu jer je te subote bio prajd u Zagrebu, ali i Liga prvaka.
“Trebao sam pripremiti i nešto što ću vam ispričati, a nisam. Trebao sam poslušati iskusnije kolege, ranije nešto napisati, naučiti to napamet i izgovoriti, ali nisam te neću ispasti previše pametan, ali bit ću intiman. Još u školsko doba naučio sam jednu važnu stvar, a to je da glazba ne mora biti zabavna, ali mora biti uzbudljiva”, posvjedočio je Urban čiji je vokalni stil, koji obiluje širokim rasponom, različitim bojama i nijansama, nemalo puta te večeri natjerao prisutne na suze, smijeh a povrh svega na radovanje životu samomu.
Orkestralne aranžmane potpisao je Ante Gelo koji se Urbanu pridružio kao drugi gost na koncertu, da bi potom Simfonijski orkestar sa scene bio ispraćen gromoglasnim aplaudiranjem, a istom energijom dočekane su ‘Mozartine’ – naš pjevački studio sastavljen od dječjeg i djevojačkog zbora. Urban je s ‘Mozartinama’ i skladbama ‘Priđi mi bliže’, ‘Black Tatto’ i ‘Svijet za nas’ zaključio svoju dvoipolsatnu zagrebačku avanturu.,,Hvala za večeras. Nema druge riječi u hrvatskom jeziku osim te – hvala”! Nije obećan ponovni, skori susret, ali vjerujemo da će ovaj koncert za pamćenje i simpatija koja vlada na relaciji Zagreba i Urbana – jednog od naših najsnažnijih, najizražajnijih i najpoetskijih glazbenika uroditi novom umjetničkom simbiozom.