»Light as a Feather« je bio drugi album sastava Return to Forever slavnog klavirista i skladatelja Chicka Coreae koji je preminuo 9. veljače 2021. u sedamdeset i devetoj godini života. Objavljen je 1973., u vrijeme velike popularnosti fusion sastava.

Naime te su godine objavljena i neka druga kultna izdanja tog žanra, između ostalih »Birds of Fire« Mahavishnu Orchestra gitarista Johna McLaughlina, »Sweetnighter« Weather Reporta saksofonista Waynea Shortera i klavijaturista Joea Zawinula, »Head Hunters« klavijaturista Waynea Shortera i »Spectrum« bubnjara Billyja Cobhama. Zanimljivo, svi su ti glazbenici u prethodnom razdoblju svirali s legendarnim trubačem Milesom Davisom, najpoznatijim predstavnikom spomenutog stila.

No, za razliku od ostalih sastava, koji su objedinjavali jazz s rockom ili funkom, Corea se u to doba počeo oslanjati na tradiciju španjolske i latino glazbe, što je do kraja karijere bilo prisutno u njegovom stvaralaštvu.

Bio je to jedan od razloga za stvaranje njegovog jedinstvenog i neponovljivog zvuka i pristupa.

»S tom sam se, plesnom i pjevnom glazbom, upoznao još kao srednjoškolac«, rekao je Corea u jednom od naših razgovora.

»Ona me usrećuje, a i čini dobru suprotnost ozbiljnosti jazz glazbe. Želio sam biti dijelom tog glazbenog miljea. Ta se ljubav s godinama razvijala. Zahvaljujući velikom Pacu de Luciji i drugim izvođačima flamenka proučavao sam tu, ali i španjolsku klasičnu glazbu. Moje su se suradnje s glazbenicima iz španjolskog govornog područja nastavile tijekom svih tih godina. Čovječe, to je moja strast!«

Armando Anthony Corea je u svoju novu glazbenu avanturu krenuo s flautistom te sopran i tenor saksofonistom Joeom Farrellom, kontrabasistom Stanleyjem Clarkeom, pjevačicom Florom Purim i udaraljkašem Airtom Moreirom.

Svi od reda su glazbenici koji su ostvarili uspješne samostalne karijere. Bilo je hrabro spojiti sjevernoameričke jazz glazbenike s dvoje Brazilaca, no upravo zbog različitih osobnosti taj se kompromis isplatio, iznjedrio je novi zvuk i osebujan pristup jazzu.

Svaki od spomenutih glazbenika u ovom je sastavu zablistao, svi su ostvarili nešto novo, posebno, nešto što više nikad nisu ponovili.

»Prvu sam postavu okupio na brzinu«, prisjetio se.

»Ostvario mi se san jer sam želio surađivati upravo s tim glazbenicima. Stanley Clarke je već bio tu, kao moj prvi partner, a tada je došao Airto s kojim sam svirao u sastavu Milesa Davisa. On je sa sobom doveo suprugu Floru.

Joe Farrell je bio moj stari njujorški prijatelj s kojim sam često svirao. Kad smo snimali prvi album, ‘Return to Forever’, bili smo odlično uvježbani. Jednog smo dana došli u studio i odsvirali sve skladbe za ploču, kao na koncertu, bez zaustavljanja.

Tijekom snimanja morali smo se jednom zaustaviti da snimatelj promijeni magnetofonske vrpce. Naime, u to doba snimali smo na vrpce. Ta je ploča u cijelosti snimljena u prvom pokušaju.«

Glazba koja uveseljava

Snimanje albuma »Light as a Feather« bilo je malo drukčije. Snimili su ga u listopadu 1972. u Londonu za Polydor Records dok su Corea i grupa bili na rezidenciji u jazz klubu Ronnieja Scotta. Tada su djelovali već godinu dana i bili su uigrani.

Između ostalog, nakon snimanja albuma »Return to Forever«, a prije »Light as a Feather«, sve petero glazbenika iz ovog sastava sudjelovalo je u snimanju Airtovog albuma »Free« za diskografsku kuću CTI, zajedno s još nekim velikanima jazza kao što su George Benson, Keith Jarrett, Hubert Laws, Ron Carter i drugi.

Za to su izdanje snimili novu, orkestralnu inačicu Coreaine skladbe »Return to Forever«. Osim toga, Corea je u prethodnom razdoblju svirao na snimanjima prva dva Farrellova albuma: »Joe Farrell Quartet« i »Outback«, a zajedno s Clarkeom svirao je u kvartetu Stana Getza s kojim su snimili albume »Stan Getz Quartet at Montreux« te »Captain Marvel« na snimanju kojeg im se pridružio i Airto Moreira.

Zato nisu morali puno vremena provesti u studiju. Snimali su nekoliko dana, a za ploču su odabrali snimke s dva sessiona.

»Vježbali smo svakodnevno, mjesecima, ali kada smo snimali prvu ploču nije bilo ponavljanja ili nasnimavanja«, prisjetila se kraljica brazilskog jazza Flora Purim u razgovoru koji smo vodili prigodom jednog od njezinih gostovanja u Europi.

»Sve je snimljeno u prvom pokušaju, kao koncert. Napravili smo cijelu ploču u dva dana. Prvi dan smo snimili sve pjesme, a sljedeći sve izmiksali. U prvom trenutku nitko nije htio objaviti ploču. Na kraju se za to odlučila diskografska kuća ECM i ploča je odmah postala omiljena širom svijeta.

Nakon toga smo snimili ploču ‘Light as a Feather’ za koju su nastale sve te divne pjesme koje su stekle kultni status. Bilo je to plodno razdoblje Chickovog skladateljskog rada. Njegova glazba se često mijenjala.

Strahovito je brz i odličan tehničar. Svi smo imali dobru tehniku, ali svirali smo u istom sastavu jer smo tako mogli utjecati jedni na druge. S lakoćom sam pjevala te melodije. Kad me je nazvao mislila sam da me zove da izvodimo free glazbu, no bila sam spremna na promjene.

Nisam htjela da mi se dogodi da ljudi dođu na moj koncert i govore – idemo van, ovi mi ispiru mozak. Nema smisla ako ne mogu otpjevati niti jednu melodiju zato jer je tako složena. Željela sam izvoditi glazbu koju će ljudi zviždukati, pjevušiti.

Pjevala sam tako da su oni koji su me slušali mogli pjevati sa mnom. Ljudi to mogu osjetiti, žele se pridružiti, plesati. Glazba bi trebala biti zabavna, trebala bi uveseljavati. Čak i kada je tehnički složena, moramo biti kadri da to otpjevamo tako da zvuči jednostavno.

Dakle, Chick Corea me je pozvao da pjevam njegovu glazbu. Zahvalna sam mu što mi je pružio priliku, jer bez njega vjerojatno danas ne bih bila u vrhu. Čak niti to što sam pjevala s Crusadersima, Stanom Getzom i svim tim slavnim glazbenicima, za moju karijeru nije značilo toliko kao pjevanje s njim.

Stvar je u tome što je tada jazz doživljavao promjenu, a mi smo bili ti koji su ga mijenjali. Chick Corea, Miles Davis, Weather Report… oni su direktno utjecali na mijenjanje jazz glazbe i davali joj nove smjernice početkom 1970-ih. Imala sam sreću da budem dio toga.«

Slobodni tumači

I za virtuoznog basista Stanleyja Clarkea, koji je napisao naslovnu skladbu ploče »Light as a Feather« (tekst je napisala Flora Purim), ta je suradnja bila posebna i važna za početak njegove karijere. Naravno da je ta tema bila zastupljena i u svim razgovorima s njim.

»Godinama sam svirao s Chickom Coreaom i u tome sam doista uživao«, rekao je. »S njim sam se upoznao 1971. Zajedno smo prošli kroz puno toga i ostvarili izvrsno, dugotrajno iskustvo. Zaista je divna osoba.

Odlično smo se zabavljali. Sve su suradnje bile sjajne, ali posebno ona s Chickom koja je bila najduža i snimili smo mnogo izvrsnih ploča. Return to Forever je bio predivan sastav. Sviranje u tom sastavu bilo je poput leta u svemir.

U doba snimanja albuma ‘Light as a Feather’ sastav je bio u svojem razvojnom razdoblju. Tek smo počeli, ali odmah smo počeli putovati diljem svijeta. Glazba je bila predivna. Zamisao je bila da idemo uokolo, sviramo i usrećujemo ljude, da širimo osjećaj radosti. Flora Purim i Airto Moreira su divne osobe, kao i Joe Farrell. Bila su to sjajna vremena. Dva prva albuma su bila sjajna.«

Pola stoljeća nakon objavljivanja ovaj album još uvijek privlači pažnju slušatelja, još uvijek je aktualan i intrigantan.To je jedno od važnijih izdanja koja je Corea ostvario u svojoj dugoj i blistavoj karijeri koja je trajala pedeset i pet godina i donijela mu dvadeset i sedam nagrada Grammy.

Ovim albumom Corea je najavio svoje briljantno stvaralaštvo na području autorskog rada. Sve skladbe koje je snimio za ovo izdanje postale su standardima, a on je napisao sve osim naslovne koja je iz pera basista Stanleyja Clarkea, njegovog najvažnijeg suradnika iz tog razdoblja.

Iako je i u ranijim godinama pokazivao zanimanje za skladanje, albumi »Return to Forever« i »Light as a Feather«, što ih je ostvario s prvom postavom sastava Return to Forever, proslavili su ga kao maštovitog i osebujnog skladatelja.

Osim toga, pjesme s tih ploča, primjerice »La Fiesta«, »Spain«, »500 Miles High« i »You’re Everything« donijele su stilski zaokret u njegovom stvaralaštvu. Zapravo, odlučio je skladati određenu vrstu pjesama za jazz sastav s pjevačicom.

Bio je znatiželjan kako će pjevačica tumačiti njegove melodije. Zato je počeo raditi na skladbama u suradnji s prijateljem Nevilleom Porterom koji je pisao stihove za te pjesme.

Zajedno su u New Yorku proveli godinu dana tijekom kojih je Corea pisao glazbu i isprobavao je na nastupima u klubovima. Između ostalih često su svirali u Village Vanguardu. Bila je to idealna situacija za istraživanje i uvježbavanje nove glazbe jer imao je stalne suradnike s kojima ju je svirao.

Glazbenici iz sastava nadahnjivali su ga da piše prema njihovim afinitetima. »Sve od toga utjecalo je na skladbe koje sam pisao, pretapalo se«, objasnio je. »Imao sam vlastite zamisli za pisanje skladbi i znao sam da imam posebne, izvanredne glazbenike s kojima ih mogu razvijati.

Kad bih donio skladbe na probe, napominjao bih glazbenicima da su slobodni tumačiti ih na način na koji ih sami najsnažnije osjećaju. Zajedno smo oblikovali zvuk sastava. Volim takav način dovođenja glazbe u život.«

Slobodan um

To je bilo važno jer bio je to velik zaokret u njegovo stvaralaštvu. Naime u prethodnom je razdoblju djelovao u potpuno drukčijem idiomu, u free jazzu svirajući u triju s kontrabasistom Daveom Hollandom i bubnjarem Barryjem Altschulom, s kojima je snimio albume »The Song of Singing« za Blue Note i »A.R.C.« za ECM, kao i sa sastavom Circle s kojim su, među ostalima, također za ECM, snimili kultni album »Paris Concert« na kojem im se pridružio saksofonist Anthony Braxton.

»U mojim se mislima promjena događala postupno«, rekao je. »Nije bila nenadana. Možda je bila neočekivana za slušatelje koji su bili upoznati s mojim prethodnim pločama, ali još dok sam svirao sa sastavom Circle odlučio sam da želim pokušati stvarati glazbu u kojoj će biti više ritma, groovea i melodije.

Primjerice, skladbu ‘Sometime Ago’, koju sam svirao sa sastavom Return to Forever, napisao sam i počeo svirati još dok sam djelovao u sastavu Circle. Bio je to prijelaz iz free sviranja s tim sastavom, u melodičniju glazbu. No zapravo nismo razmišljali o tome kojim stilom sviramo. Svirali smo ono što smo voljeli.«

Za album »Light as a Feather« Corea je napisao skladbu »Spain« koja je postala i ostala najpoznatijim djelom njegova skladateljskog rada. Poslije ju je prearanžirao dodavši u uvod drugi stavak Rodrigova »Concierta de Aranjuez«.

Tako je stvorio novo djelo, simbol njegove zaluđenosti španjolskom glazbom, koje je postalo jednim od predivnih jazz standarda. Na tu zamisao došao je nakon što je krajem 1950-ih slušao ploče Milesa Davisa i Gila Evansa. Jedna od njih bila je »Sketches of Spain« na koju je uvršten drugi stavak »Concierta de Aranjuez« u aranžmanu Gila Evansa.

»Obožavam tu temu«, rekao je.

»Počeo sam je proučavati i svirati. Želio sam u nju dodati nešto svoje. Tako sam napisao skladbu ‘Spain’, kao iskaz ljubavi prema španjolskoj glazbi i zato uvijek na početku izvedbe sviram tu Rodrigovu temu.«

Zaštitni znak zvuka ovog sastava, pa tako i na albumu »Light as a Feather«, bio je električni klavir Fender Rhodes koji je Corea već prije svirao kao član sastava Milesa Davisa, što je dokumentirano na nekima od kultnih diskografskih izdanja, kao što su »In a Silent Way« i »Bitches Brew« koji su definirali novi stil.

Nerijetko je koristio wah-wah efekt pedalu što mu je pomoglo da ostvari prepoznatljivu, nezemaljsku vibru.

»Znali smo da želimo stvoriti određenu vrstu zvuka, posebice kad smo počeli svirati električna glazbala«, rekao je.

»Stvarali smo glazbu i kroz taj proces na određen način i novi zvuk. Za mene je to bila sloboda izraza. To sam naučio od Milesa Davisa. On je bio trendseter. Nadahnjivao me svojom slobodom. Njegov je um bio slobodan, bio je u stanju slijediti nove zamisli.

Nije se obazirao na kritike. Imao je hrabrost ostvariti svoje snove i ciljeve. To je bilo toliko nadahnjujuće. Miles je odigrao veliku ulogu u stvaranju sastava Return to Forever, ali i u nastanku velikog dijela moje glazbe. Nadam se da je sva moja glazba slobodna na taj način.«