RIJEKA – Posljednjeg petka u ožujku na daskama Hrvatskog kulturnog doma na Sušaku zapjevat će Barcelona Gipsy balKan Orchestra (BGKO). Svjetski poznati sastav čine glazbenici koji uglavnom ne dolaze iz balkanskih zemalja, no narodnu glazbu država balkanskog poluotoka doživljavaju svojom te je na svojski način i interpretiraju.

BGKO čine: Margerita Abita (vokal, Italija), Ivan Kovačević (kontrabas, Srbija), Julien Chanal (gitara, Francuska), Pere Nolasc Turu (violina, Španjolska), Fernando Salinas (harmonika, Španjolska), Xavi Pendón (klarinet, Španjolska) i Albert Enkaminanko (perkusije, Španjolska), a na skorašnjem riječkom koncertu s publikom će podijeliti svoje emotivno putovanje i jedinstveno iskustvo.

Kao zagrijavanje za koncert donosimo razgovor s kontrabasistom sastava Barcelona Gipsy balKan Orchestra Ivanom Kovačevićem.

Neiscrpno blago

BGKO, najavljujemo vaš skorašnji riječki nastup. Jeste li već nastupali pred riječkom ili hrvatskom publikom?

– U Rijeci smo bili jako davno, na samim počecima benda, a pred hrvatskom publikom smo nastupali puno puta te na veliko obostrano zadovoljstvo.

Što očekujete od riječkog koncerta?

– Da se napravi atmosfera kakva doliči i nama i svemu onome što smo čuli o građanima Hrvatskog primorja. Da zajedno pjevamo, plešemo, a i da ponešto i popijemo (smijeh).

U biografiji grupe stoji da dvadeset godina strastveno svirate balkansku glazbu i donosite je na world music scenu. Mnogi, pa i većina članova benda nisu s Balkana, stoga odakle entuzijazam i ljubav prema interpretaciji glazbe balkanskog poluotoka?

– Glazbena i kulturna ostavština Balkana i istočne Europe je neiscrpno blago emocija, ritmova, melodija. More u koje jednom kad uđeš…

Iz srca u srce…

Kako birate koju i čiju glazbu ćete interpretirati na svojski način?

– Velikim radom! Stalno isprobavamo nove pjesme, nove pristupe, istraživanje kako izvana tako i iznutra. A ono što nam legne srcu, to ostaje!

Kakve su reakcije publike i glazbenika u zemljama čiju narodnu glazbu izvodite?

– Od samog početka iznenađujuće dobre! Ni sami nismo znali što nas je snašlo kada smo shvatili da naše viđenje i interpretacija glazbe s drugog kraja Europe netko prepoznaje kao poseban jezik koji govori nešto novo.

Razlikuju li se reakcije izvornih slušatelja od onih u drugim zemljama u kojima nastupate?

– Emocije su te koje se osjećaju u muzici koju sviramo, bez obzira na jezično porijeklo. Nikada u publici nije bio ni jedan slušatelj koji bi mogao razumjeti sve riječi pjesama, ali je uvijek bilo mnogo onih koji razumiju emociju istih. To je upravo ono što predstavlja glazba. Iz srca u srce…

Usred ste europske turneje, koliko je balkanska glazba popularna u stranim zemljama?

– Uvijek je bila prisutna upravo iz potrebe ljudi da kroz glazbu upoznaju različite kulture, različite načine života i pogleda na svijet. Sve ono što nas čini ljudima.

Suradnja s Frajlama

BGKO je nedavno objavio duet s Frajlama. Kako je došlo do tog spoja na pjesmi »Neka neka« i kako opisujete suradnju s djevojkama iz The Frajle?

– Prvi put kada smo se sreli na jednom od putovanja, shvatili smo da su The Frajle naš lik u ogledalu, da su one naš alter ego i da iz tog spoja mora izaći nešto posebno. Tako je i bilo. Od prvog momenta suradnje sve je išlo kao podmazano, kako u studiju, tako i u kafani (smijeh). Uskoro planiramo i širu suradnju, ta razmjena energija se rijetko događa!

I za kraj, kako biste najavili riječki nastup i što publika može očekivati?

– Od nas, da ćemo ostaviti posljednju kap znoja da publika s koncerta ode makar malo drukčija nego što je na njega došla, a mi od Rijeke očekujemo da svijetu još jednom pokažemo da je Balkan ipak… Balkan.