Oni okupljeni u gotovo ispunjenoj dvorani Circola mogli su uživati u nesvakidašnjoj glazbenoj večeri, jazz- koncertu posvećenom Steveu Lacyju, i to uz gostovanje legendarnog talijansko-američkog bubnjara Andree Centazza i vrhunskog hrvatskog saksofonista Saše Nestorovića koje je doveo i popratio Davor Hrvoj, jazz- novinar te autor glazbenih radio i TV emisija.

Koncert u Svečanoj dvorani Palače Modello održan je u čast Steveu Lacyju, soprano-saksofonistu svjetskoga glasa, u organizaciji Zajednice Talijana Rijeka i u sklopu nadolazećeg Muzičkog Biennala Zagreb, koji se održava u Zagrebu od 13. do 22. travnja.

Samo pregledom nemalog opusa prvaka saksofona Stevea Lacyja može se uočiti ime izvrsnog Andree Centazza, koji je imao prilike svirati s Lacyjem, jednim od najvažnijih svjetskih saksofonista.

Osim zajedničkih svirki s Lacyjem, koje su, dakako, imale utjecaja na Centazza, poveznica između ova dva glazbena majstora je i u tome što su objavljivali u istoj diskografskoj kući – ICTUS.

Vrhunska interpretacija

Na koncertu u Rijeci dvojica su glazbenika u trajanju od oko sat i pol svojim izvedbama, virtuoznošću, melodioznošću i preciznošću osvojila riječku publiku, stoga topla preporuka svima koji mogu i žele da na koncertima u Zadru i Zagrebu koji slijede poslušaju i dožive ova velika dva imena koja će zasigurno okupiti i ljubitelje jazza i općenito ljubitelje glazbe i umjetnosti, uz ove ostale.

Za riječku publiku su Centazzo i Nestorović izveli više skladbi, većinski Lacyjevih, no i Centazzinih, između ostalih »Bone«, »Chirimia«, »The Duck«, »The Crust«, »Esteem«, »Arhanus« i »Rap«, koje su se melodijom većinski kretale između onih koje generiraju kakvu događajnost, gdjekad napetost, dinamiku, uz one koje su bile na granici gotovo oniričkoga.

Uz vrhunsku interpretaciju dvojice glazbenika te vješto zaokružen i dovršen dijalog koji se vodio ravnopravno, strpljivo, u trenucima čak s naznakama kompetitivnosti, s obzirom na instrumente kojima vladaju, ovaj je duet ponudio uvid u mogućnost i potencijal improvizacije, vlastita tumačenja te vješte nadogradnje.

Precizno, odmjereno i vrlo sugestivno, riječki je koncert izvrsnim izvedbama u smislu narativnosti vodio putevima višeznačnosti, uz ponešto filmičan doživljaj, iako možda samo osobni.

Iznimno umijeće

Iako je teško govoriti o tome koja je izvedba bila bolja od koje, jer su sve jednako izvrsne, istaknut ću »The Duck«, koja je i cjelinom izvedbe upućivala na pačji modus i/ili poetiku pačje živosti, kao i one skladbe koje su u formi oniričkoga zareza, vrlo labavo, dijelile javu od sna, djelujući posve introspektivno.

Dvojica su umjetnika putevima skladbi tako išla zajedno, ukorak, a glazba je bila i na vrhuncu, doživljavajući pravu eksploziju, uz kasniji, u nekim skladbama potreban smiraj, generirajući tako u cjelini kombinacijama i raznim varijacijama »načina manje-više« različita raspoloženja i porive.

Kao što je svjetski Centazzo još jednom pokazao svoje iznimno udaraljkaško umijeće i nepogrešiv osjećaj za ritam, tako je i naš izniman Nestorović prebirao po svojemu instrumentu kojim se gotovo igrao, pa su umjetnici tako gdjekad završili u potpunom izvedbenom zanosu i/li ekstazi, što je, naravno, rezultirao oduševljenjem publike.

Drugim riječima, uz izvrsne improvizacijske izvedbe dvojice glazbenika riječki se koncert može okarakterizirati izvedbenom virtuoznošću i eksplozijom ekspresivnosti.

Andrea Centazzo

Andrea Centazzo talijansko je američki skladatelj, udaraljkaš i multimedijski umjetnik. Djeluje oko četrdeset godina, a još je u sedamdesetim godinama napravio iskorak uvođenjem novog koncepta udaraljki kojime prelazi na novu formu improvizirane glazbe.

Jedan je od osnivača NY Downtown Music scene, a istog je desetljeća, 1976., osnovao ICTUS Records. Centazzo je autor više od 500 skladbi za razne vrste ansambala, autor je tri opere, dvije simfonije te više nagrađivanih filmova.

Saša Nestorović

Saša Nestorović, poznati saksofonist i klarinetist, rođen je 1964. u Zagrebu. Završio je glazbenu školu »Blagoje Bersa«, smjer klarinet, i MIOC, a nakon toga i Muzičku akademiju, diplomiravši u klasi Josipa Nochte.

Tijekom studija dobio je Vjesnikovu nagradu »Darko Lukić«, a nakon studija i brojne druge nagrade, uključujući »Milku Trninu« i »Juditu«.

Usavršavao se u Kölnu, a nastupao je diljem SAD-a i Europe. Redoviti je profesor Muzičke akademije i šef dirigent jazz-orkestra.