Veliki narančasti mačak s prugrama koji mrzi ponedjeljke, sarkastičan je, voli spavati i jesti, lazanje najviše, a sve ostalo mrsko mu je – mislim da svi znamo koga nevedeno opisuje: mačka Garfielda kojeg je 1978. godine izmislio Jim Davis kao junaka istoimenog stripa.

Mačak Garfield postao je dio popularne kulture, a strip o poznatome mačku objavljivan je u brojnim novinama i časopisima diljem svijeta, što je dovelo i do transponiranja priče u druge medije, televizijske emisije, crtane filmove, no i stvaranja različitih proizvoda koji se temelje na mačku. Ono što je prvotno privuklo čitatelje jest karakter i humor narančastoga mačka te njegova sklonost hrani. S obzirom na to, te općenito Garfieldovu lijenost, čuvenu uzrečicu “mrzim ponedjeljak”, najpoznatiji je mačak do danas ostao simbolom lijenosti i hedonizma.

Nakon animirane televizijske serije “Garfield and Friends” koja se emitirala od 1988. do 1994. godine, filmova “Garfield: The Movie” (2004.) i “Garfield: A Tail of Two Kitties” (2006.) u kojima je glas Garfieldu posudio Bill Murray, te animirane serije “The Garfield Show” koja se emitirala od 2008. do 2016. godine, u kina stiže novi animirani film “Garfield” (“The Garfield Movie”), u kojemu se Garfield ponovno susreće sa svojim davno izgubljenim ocem, uličnim mačkom po imenu Vic, te je prisiljen pridružiti mu se u visokorizičnoj avanturi.

U nedavnom razgovoru za Screen Rant Chriss Pratt, koji je posudio glas popularnome mačku, osvrnuo se na popularnost izmišljenoga mačka te istaknuo da je Garfield, u trenutku kad se pojavio, bio simbol otpora protiv svakodnevne monotonije i pritiska društva da budemo produktivni, zdravi i fit. Njegov stav “ne volim ponedjeljke” i želja da radi što želi, umjesto onoga što mora, dakle, buntovna priroda i sarkastičan stav prema svakodnevnim obvezama, stoga rezoniraju s mnogima.

Kako je pojasnio, u filmu je mačak prikazan kao lijen, razmažen i egocentričnan, ne voli izlaziti iz svoje zone udobnosti, ali je prisiljen na uzbudljivu avanturu tijekom koje doživljava osobni rast i dolazi do dubljeg razumijevanja svog biološkog oca, odnosno do shvaćanja da naši roditelji možda nisu onakvi kakvima smo ih zamišljali.

Ono što je posebno vrijedno, kaže Pratt, sama je priča filma koja je fokusirana na odnose i osobni rast, a s time je povezana emocija koju film donosi. Što se tiče njegova glasovnog doprinosa liku mačka, Pratt naglašava kako je vlastitom interpretacijom želio ostvariti određenu dubinu i autentičnost, emociju, ne bi li se film svidio generacijski različitoj publici, i mlađoj, i onoj koja je odrasla uz lik Garfielda.

Film je, prema scenariju Paula A. Kaplana, Marka Torgovea i Davida Reynoldsa, režirao Mark Dindal, a glas Garfieldu posudio je Chris Pratt, dok su glasove drugim likovima posudili Samuel L. Jackson, Hannah Waddingham, Vingo Rhames, Nicholas Hoult, Cecily Strong, Harvey Guillén, Brett Goldstein, Bowen Yang i Snoop Dogg.

U hrvatskoj verziji glavnim su junacima glasove dali: Filip Riđički, Ana Begić Tahiri, Ljubomir Kerekeš, Slavko Sobin…