Koncert se može pratiti uživo u programu Kanala Ri, putem izravnog prijenosa na YouTube kanalu Kanala Ri, kao i putem mrežne stranice Rijeke 2020

Kultni riječki shock rock bend Grč u pratnji sekcije Riječkog simfonijskog orkestra nastupit će večeras s početkom u 22 sata u prostoru riječke ribarnice. Koncert će se održati u sklopu završnice projekta Europske prijestolnice kulture, a povodom nadolazeće 40. obljetnice benda. S obzirom na trenutačnu situaciju oko koronavirusa i propisanih epidemioloških mjera, događaj će proći bez prisutnosti publike. Ipak, ona će koncert moći pratiti uživo u programu Kanala Ri, putem izravnog prijenosa na YouTube kanalu Kanala Ri, kao i putem mrežne stranice Rijeke 2020. Tom smo prilikom porazgovarali s legendarnim, karizmatičnim i osebujnim frontmenom benda – Zoranom Štajdoharom Zoffom, koji nam je otkrio više detalja vezanih za sam nastup, ali i svoja zanimljiva razmišljanja o društveno-političkim aktualnostima.

Ženska izvedba »Jame«

U subotu nas očekuje jedno sasvim drugačije izdanje Grča, koncertni spoj žestokog, tvrdog, masnog, distorziranog zvuka, za ovu priliku upotpunjenog zvukom sekcije Riječkog simfonijskog orkestra, prvenstveno zvukom gudača i puhača. Je li bilo teško spojiti ova dva, naoko nespojiva i dijametralno suprotna glazbena izričaja? Jeste li zadovoljni konačnim produktom? Mislite li da će on opravdati očekivanja vaše publike?

– Ovo nam je kao bendu prvi put da imamo interakciju s bilo kakvom vrstom orkestra, a kamoli s gudačima i puhačima, koji na neki način najviše odgovaraju rock bendu i upotpunjavaju naš tvrdi zvuk. Bit će to jedan veliki izazov i za nas i za orkestar koji se zasigurno još nije susreo s ovakvom vrstom glazbe. Mislim da će konačni produkt biti kvalitetan i da će biti zanimljivo čuti što smo pripremili. Svi se jako veselimo nastupu i s nestrpljenjem očekujemo početak koncerta u ribarnici.

Koncert će se iz epidemioloških razloga održati bez prisutnosti publike. Ipak, moći će ga se pratiti putem interneta i TV-prijenosa Kanala Ri. Hoće li vam nedostajati blizak kontakt s publikom? Kako komentirate nove tendencije i trendove prema kojima bi ovakva praksa održavanja koncerata mogla postati uobičajenom? Konkretno, može li virtualna stvarnost zamijeniti »fizičku«?

– Radi se o jednoj sasvim novoj formi u kojoj većina nas glazbenika nije nikad sudjelovala. Ja to zovem »prva pomoć«, kojom se ipak nastoji prikazati rad nas izvođača i drugih kulturnjaka i umjetnika. Naravno da je velika razlika nastupati uživo pred publikom ili bez nje. Preko medija i kamera gubi se interakcija koja je nužna, osjećaj je previše sintetički… Publika čitavom nastupu daje jedan dodatni žar. Drugačije je doživjeti glazbu uživo, tako da svi sudjelujemo i družimo se na jednom mjestu, a gdje se ekspresija polako širi na sve moguće strane ili virtualno. Koncerte uživo i fizičku prisutnost publike nikada nikakvi virtualni načini izvođenja koncerata neće nadomjestiti.

Na koncertu ćemo prvi put čuti žensku verziju vaše obrade kultne poeme »Jama« autora Ivana Gorana Kovačića. Kako to? Koje će se još pjesme pronaći na subotnjem repertoaru?

– Bit će tu pjesama iz ranije faze benda i nekih novijih. Otvaramo s »Bogovima«, slijede »Gospodari moći«, »Stršljen«, »Životinja«, »Crne rukavice«, »Sveta krv«, »Noćas se Beograd pali« i »Jama«. Grč će prvi put u povijesti benda izvesti »Jamu« u izvedbi izvođačice Ane Jurčić, bivše vokalistice benda One Piece Puzzle, na sugestiju Zorana Majstorovića, koncertnog dirigenta.

Koktel svega i svačega

Kad smo već kod obrade poeme »Jama«, rekao bih da je ona upravo zahvaljujući Grču, vašom izvedbom i time što se pronašla u vašem glazbenom opusu te postala stalnim dijelom vašeg koncertnog repertoara, stekla kultni status kod brojnih generacija Riječana, odgojivši ih i usmjerivši pritom u smjeru trajnog odbacivanja, osude i gnušanja spram fašizma i svih njegovih postavki… Postoji li fašizam i u današnjem društvu, kako se boriti protiv njega, kako ga prepoznati? Može li se on ogledati kroz zabranu mogućnosti odlaska na koncerte, u kina, kazališta, muzeje? Jesu li fašizam maske i COVID-putovnice?

– Nažalost, i dandanas se nastavlja s fašizmom, bez obzira na to što je prošlo 50, 70 ili 100 godina od njegova nastanka, a možda će on biti prisutan i u sljedećih 100 godina. Fašizam je svugdje u svijetu, negdje se skriva ispod neke debele kore, negdje je otvoren, sve ovisi o uređenju države i njezinu političkom vodstvu. Mi kao bend i »Jamom«, ali i ostalim pjesmama osuđujemo bilo kakvu vrstu nasilja nad čovjekom, nevezano za njegovu političku opredijeljenost ili neopredijeljenost, stavove, identitete. Svi se pokušavamo izraziti i težimo ka slobodi. Međutim, određene institucije sve to guše na svoj način i onaj koji je na vlasti uvijek će tlačiti nas male, koji se možemo boriti na razne gerilske načine, ali manjina uvijek na kraju izvuče deblji kraj. Što se tiče današnje situacije oko koronavirusa, neke mjere dobrano podsjećaju i školski su primjer tipičnih fašističkih mjera i postavki. Ako govorimo o kontroli velike mase ljudi, moćnici bi voljeli sve kontrolirati, ali nasreću, uvijek postoji manja grupa ljudi koja pruža otpor. Danas je uistinu na snazi neka vrsta modernog fašizma. Po pitanju korone puno toga nije dokazano niti objašnjeno te u razgovorima s ljudima i u okolini oko sebe primjećujem da su ljudi izgubljeni. Ne znaju kako bi postupili oko svega toga, a pogotovo po pitanju cijepljenja. Netko kaže moraš se cijepiti, drugi kontriraju i kažu da se radi o malo jačoj verziji gripe. Sve je to jedan veliki koktel svega i svačega te mislim da će tek vrijeme pokazati pravo stanje stvari, odnosno jesu li mjere bile potrebne ili nisu, kao i sve ostalo. Ali čini mi se da ova ograničenja kretanja ljudi, uskraćivanje prirodnih i fizičkih sloboda, druženja i slično itekako poprimaju bitne elemente fašizma.

Treba li danas navući rukavice, uzeti šibice i zapaliti svijet? Jeste li s godinama omekšali u svojim stavovima ili ste i dalje beskompromisni, kakvim vas se često zna opisivati?

– Svijet se, nažalost, nije puno promijenio nabolje. Tehnološki napredak stvara još dublji jaz između bogatih i siromašnih, ljudi se bore za svoje stavove i mišljenja, ali nekima to na jedno uho uđe, a na drugo izađe i ne mijenja se puno. Mi ćemo kao bend uvijek ukazivati na ono što nama, kao uostalom i velikoj većini ljudi, smeta, ali nemaju svi priliku to javno iskazati. Govorimo uime malih i potlačenih koji se ne mogu izboriti za svoje mjesto pod suncem i želimo da se njihov glas čuje. Jasno mi je da je za promjene, počevši od svijesti u glavi, potreban dug period te nažalost, mislim da do većih promjena koje će omogućiti boljitak cijelog društva još dugo, a možda i uopće, neće doći.

Po glavu jednom mjesečno

Bend će iduće godine obilježiti 40. obljetnicu postojanja. Čestitke na ovoj uistinu respektabilnoj brojci! Hvata li vas nostalgija za nekim prošlim vremenima?

– Nostalgija je više-manje uvijek prisutna, a pogotovo za prošlim vremenima u kojima je sve bilo bezbolnije i jednostavnije. Nekada je razlika između malog benda koji se tek počeo probijati na sceni i nekog tko je već bio etabliran bila minimalna i izražavala se tek u nešto boljoj tehničkoj opremi. Iščekivali smo koncerte koji su se odvijali po svim mogućim mjesnim odborima, od velike rupe do male rupe, od pravog stejđa do nikakvog, i to je bio naboj koji nas je gurao kroz sve te godine. Neki su nastavili dalje, neki odustali, a neki su ostali vjerni pratioci…

Jedno pitanje koje sam vas oduvijek htio pitati – gdje nabavljate meso za svoje nastupe?

– Meso nabavljam godinama kod privatnih mesara na Grobniku. Posljednjih nekoliko godina meso kupujem kod jednog poznatog mesara, koji je inače fan grupe Grč, a kojeg neću sada reklamirati. S njim nikad nema problema, sve se lijepo dogovori i riješi; od njega čak dobijem i pravu krv za nastupe. Mogu reći da su ranije neki mesari na nekim određenim mjestima, a koji nisu čuli za nas, mislili da smo sekta. Bio je jedan period učestalih koncerata i svako toliko nam je trebala jedna životinjska glava. Ljudima koji me nisu znali izgledalo je čudno što dolazim barem jedanput mjesečno po glavu, ali su se onda informirali i shvatili da nismo sekta, nego su nam stvari iz mesnice potrebne za scenski nastup. U ovih 40 godina postali smo prepoznatljivi upravo po scenskom nastupu, a po reakcijama ljudi vidio sam da je jedno kad na filmovima i serijama gledamo neke krvave situacije, a drugo kad se to vidi uživo. Imamo mi i obožavatelja koji uvijek žele biti u prvom redu, gdje čekaju da ih se poprska krvlju i komadima mesa. U konačnici, važno je da su oni zadovoljni, a tada smo i mi najsretniji.

Poruka za kraj.

– Nismo očekivali da ćemo imati priliku nastupati s dijelom simfonijskog orkestra. Moja je želja nastup u HNK-u Ivana pl. Zajca, gdje će bend pratiti svi dostupni resursi, od muškog i ženskog kora, do kulise za scenski nastup. To bi se dalo razraditi tako da uobličimo pravu shock rock opernu dramu. U svakom slučaju, lijepo nam je bilo surađivati s orkestrom pod vodstvom mog imenjaka Zorana Majstorovića, koji je sve to lijepo organizirao i posložio. Pozivam sve da isprate naš nastup te se nadam da ćemo svi skupa uživati u jednom drugačijem i nesvakidašnjem prikazu Grča!