Snimila: Ana Krizanec
povezane vijesti
Prošle su subote u Palachu nastupila dva novija benda – riječki Gacki Galeb kojeg smo imali priliku slušati par puta unazad godinu dana, te porečko-pulski Tacoor kojemu je ovo bio prvi nastup. Iako je istaknuto da su u pitanju noviji bendovi, njihovi članovi nikako nisu novi i nepoznati na glazbenoj sceni. Okupili su se tako u Gackom Galebu članovi iz raznih bendova; Silk Milk, Veja, Fanaa, Japanski Premijeri, Techno Vikings i Ortegas, dok je Tacoor nastao na razvalinama benda Shoopak Tacoor Mladena Mlaggie Đakovića, a članovi dolaze iz Dogme, Gustafa, Barbara, Cirkusa i Techno Vikingsa.
Skupilo se dakle, puno dobrih glazbenika, ali i dosta zainteresiranih posjetitelja, od zaintrigiranih slušatelja i redovnih pratitelja lokalne scene, pa i do glazbenika iz drugih bendova i sastava. Prvi je nastupio Gacki Galeb, inače šesteročlani bend, ali ovog puta u peteročlanom izdanju. Prije desetak dana Galeb je izdao svoj prvi singl, „Na putu za Pluton“, a do kraja godine očekuje se i album prvijenac, „Pluton“. No, publika je sretna sve dok se može slušati njihovo jednosatno gostovanje u „Živo uživo“ na YouTube kanalu Radio Rože, a studijske snimke svakako će biti dobar bonus.
Galeb je u subotu otvorio s najnovijom pjesmom, „Na putu za Pluton“ kojom je također i zaključio svoj nastup nakon brojnih glasnih “hoćemo još“. Izveli su desetak pjesama između kojih i „Vilu“, „Samo se pravim da znam“, „Ja sam mislio“, „Zaboravit ću“ i „Statički elektricitet“. Njihova glazba fascinantna je i slojevita kombinacija više jednostavnih faktora koji zajedno čine odličan bend – tekstovi su pretežito vrlo jednostavni i minimalistički, a opet vrlo snažni, vokal iskren, a melodije upečatljive. Dosta je tu i autoironije koja je dakako doprinijela povezivanju s publikom, primjerice u pjesmi „Da postojim“ u kojoj kažu: “Da se još po jedan ja na svaki stavi kontinent, da l’ bi barem jedan znao pjevat da se nađemo i složimo bend“. U fuziji više žanrova koji se mogu okarakterizirati kao električni spoj groovea, našlo se i instrumenata koji nisu toliko uobičajeni, ili bar nije uobičajeno da su svi skupa u jednom bendu, a to su huljofon, konge i truba koji definitivno daju puno teksture i jačine već unikatnom zvuku ovog benda. Osim toga, dionice na trubi užasno su catchy i vjerojatno će svima koji su u subotu bili u Palachu još danima kružiti mislima.
Nakon Gackog Galeba uslijedio je još jedan odličan koncert koji je stvorio potpuno drukčiju, ali jednako dobru atmosferu. Za razliku od nježnijih i suptilnijih Galeba, Tacoor je direktan, provokativan i drzak u svojoj kombinaciji hip-hopa, funka i društveno angažiranih tekstova ispunjenih humorom i sarkazmom, ali svakako su bendovi slične poetike.
Tacoor je riječkoj publici pokazao da zna raditi i izvoditi glazbu koja pokreće, koja navodi na akciju i ples, kojom se može izbaciti negativna energija, ali također i dobiti motivacija za primjerice, prijaviti kvartovski problem komunalnim redarima. Uz „Moždane vijuge“, „Ruke gore“, „Nema se“, „Extremiteti“, „Zajebačka“ i „Undo“ ova mnogoljudna talentirana skupina stvorila je odličnu atmosferu, a i podsjetila na estetiku osamdesetih kakva je katkad znala isplivati iz njihovog imidža. U kombinacijama vokala vidljivo je i implementiranje stila trash glazbe, što je svakako doprinijelo njihovom cjelokupnom autoironičnom konceptu kojim ukazuju na različite probleme, od svjetske krize do socijalnog statusa malog čovjeka. Iako, kako su i sami napomenuli, njihova glazba nije kritičko osvrtanje već reakcija na njihovo okruženje, činjenica je da je i sama reakcija svojevrstan čin djelovanja kroz glazbu, što je dakako pozitivno.
Kao primjer postmodernističkog melanža, Tacoor svakako donosi nešto novo i zanimljivo na domaću glazbenu scenu, bilo svojim showmanship vještinama ili domišljatim konceptom, a čini se kako su pred riječkom publikom ostavili odličan dojam.
