Prerani odlazak Rajka Dujmića, jednog od najvećih hitmajkera hrvatske pop glazbe, neizostavno je kod mnogih doveo ne samo do prisjećanja na prošlost, već i brojnih analiza koje često završavaju ocjena i procjenama o tome kako je Dujmić uz Nove fosile – nedvojbeno najznačajniju grupu u kojoj je radio – bio među najzaslužnijima za stvaranje temelja suvremenog hrvatskog popa. Da ta ocjena nije pretjerana povrđuju brojke i činjenice, a one nam govore kako su Novi fosili po broju prodanih albuma i singl ploča diskografski najuspješniji sastav s područja bivše države koja je imala vrlo veliko tržište. Uz to niz hitova koje je ta grupa plasirala na tržište pretvorio se u međuvremenu u evergreene koji su rado slušani i danas, tri odnosno četiri i pol desetljeća nakon nastanka.

Svega toga ne bi bilo da nije bilo Rajka Dujmića, jer upravo on je autor najvećeg broja tih pjesama koje su na jedan način postale opće dobro i mjesta opće pop kulture. Dujmić, rođen 1954. godine u Zagrebu, odrastao je na popu i rocku šezdesetih te početka sedamdesetih, a budući da je pohađao i završio glazbenu školu te i apsolvirao na Pedagoškoj akademiji (smjer violina), baštinio je od te poduke klasično obrazovanje što će mu, uz nedvojbenu nadarenost, itekako dobro doći pri skladanju. Naravno, tinejdžerski počeci s kraja šezdesetih i početka sedamdesetih vezani su uz rock pa je bio član sastava kao što su Grupa Marina Škrgatića, Crno bijeli, Klan ili puno poznatiji Zlatni akordi, a svakako istaći treba kako mu je prva autorska pjesma izvedena na tada vrlo cijenjenom rock Boom festivalu u Ljubljani.

Ženski dodir

No, brzo se Dujmić ostavio rocka shvativši i sam da mu puno više od žestokog, često tih godina i eksperimentalnog glazbenog izraza, odgovara pitkiji i melodiozniji pop izraz sličan onome što su, primjerice, početkom sedamdesetih radili izvođači kao što su bili Tony Orlando & Dawn, The Carpenters, Neil Diamond, The Hollies, Cliff Richard, Elton John, Dr. Hook and the Medicine Show, Barry Blue ili Olivia Newton John. Svi spomenuti autori svoj izraz temelje na zadržavanju kroz temeljne instrumente rocka (gitara, bas, bubanj, klavijature), ali i otklonu od tipične rock agresivnosti i žestine. Upravo tim putem krenuo je i Dujmić koji se 1976. godine priključuje tada već afirmiranom sastavu, zagrebačkim Novim fosilima, koji već iza sebe imaju debitnatski album objavljen 1974. godine te veliki hit »Kad naš brod plovi«. Uz njegov dolazak za grupu je vrlo bitno što je prije njega u grupu došla Đurđica Miličević (kasnije Barlović) koja će do tada »mušku« grupu pretvoriti u band s izraženim izvrsnim ženskim vokalom.

I baš taj njen ženski dodir izuzetno će, izgleda, odgovarati Dujmiću koji će, vjerojatno djelomično inspiriran i velikim uspjehom švedskog sastava Abba slijediti melodioznost i pristup glazbi tog čuvenog švedskog bračnog kvarteta zbog čega će Nove fosile na našim prostorima sasvim opravdano često uspoređivati s tim švedskim velikanima.

»Vladavina« Rajka Dujmića u Novim fosilima počinje 1978. godine kad se prvi put kao autor njihovih pjesama javlja na drugom studijskom radu te grupe, ploči »Da te ne volim«. Od deset pjesama četiri su njegove, a od te četiri dva su velika hita – vesela naslovna te nježna balada »Sanjaj me«. Upravo to i prvi su njegovi hitovi, a priča započeta te godine trajat će u neprekidnom nizu s vrlo visokim intenzitetom sve do 1993. godine do kad će grupa objaviti još deset studijskih te četiri kompilacijska albuma ostvarivši milijunske naklade i pretvorivši se u najuspješniji pop sastav u bivšoj državi te ostvarivši i pažnje vrijedne uspjehe u nizu tadašnjih socijalističkih država.

Ritam uspjeha

Da su i ostali u grupi već nakon tih uspjeha iz 1978. godine shvatili kako priču o napretku treba predati u Dujmićeve ruke potvrđuje dvije godine kasnije objavljen album »Nedovršene priče« na kojem je Dujmić autor osam od deset pjesama, a radijske postaje te godine vrte ono što i danas mnogi znaju – »Šuti, moj dječače plavi«, »Najdraže moje«, »Tako je malo riječi palo« i »Nikad više staro vino«. Tim će ritmom od po tri-četiri, pa i više hitova, Dujmić i Fosili nastaviti i narednih godina pa je tako »Budi uvijek blizu« iz 1981. godine prepun hitova – »Plava košulja«, »Saša«, »Tonka«, »Hoću li znati«, »Ključ ispod otirača«, »Budi uvijek blizu«, a sa stvaranjem hitova Dujmić nastavlja i nakon što 1983. godine Đurđicu Barlović na mjestu pjevačice mijenja Sanja Doležal. Prvi njen album s grupom šesti je studijski album grupe pod nazivom »Poslije svega« s kojeg hitovi postaju pjesme »Bilo mi je prvi put«, »Neveni žuti, žuti«, »Milena« i »Moj prijatelj Anu ljubi«. Slijede potom i danas svima dobro znani hitovi »Za dobra stara vremena« (1986), »Dijete sreće«, »E, da si barem noćas ovdje«, »Dobre djevojke« i »Ja sam za ples« iz 1987., »Nebeske kočije« iz 1988., »Obriši suze generacijo« i »Dunjo mirisna« iz 1989., »Djeca ljubavi« i »Ispod mjeseca boje trešanja« iz 1991…

Svim ovim velikim uspjesima u bivšoj državi Dujmić u završnom dijelu osamdesetih dodaje i pažnje vrijedne europske uspjehe. Najprije to čini 1987. godine kada »Novi fosili« predstavljaju Jugoslaviju na Pjesmi Eurovizije u Bruxellesu i osvajaju četvrto mjesto s pjesmom »Ja sam za ples«, da bi potom 1989. godine napisao glazbu za pjesmu »Rock Me« kojom je zadarska grupa Riva na Eurusongu održanom 1989. godine u Lausannei osvojila prvo mjesto. To je ujedno i najveći Dujmićev internacionalni uspjeh, a dvije godine kasnije stvorit će i svoj najveći domaći uspjeh, pjesmu »Moja domovina« koju će skladati zajedno sa Zrinkom Tutićem i zahvaljući kojoj će na jedan način steći i besmrtnost jer je sigurno da će se ova pjesma pjevati dok god bude Hrvatske.

Poslije svega

Nažalost, od sredine devedesetih, posebno od raspada Novih fosila, uspjesi Rajka Dujmića, kao i njegova kreativnost, znatno su skromniji u odnosu na razdoblje sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća. Istina, Dujmić sklada i dalje, piše za niz drugih autora, bavi se i filmskom te glazbom za TV, ali njegov kreativni vrhunac, sve je jasnije, dosegnut je u prethodnim desetljećima. Štoviše, krizi kreativnosti uskoro su se počeli dodavati i brojni drugi problemi pa su se umjesto priča o hitovima u javnosti sve češće mogle čuti priče o Dujmićevim problemima s ovisnostima, njegovim bračnim i ostalim problemima. Ipak, sve to ne može umanjiti veličinu onoga što je stvorio kroz dvadesetak godina vrhunske kreativnosti i nadarenosti pa se stoga od njega i treba oprostiti sjećanjima na sve ono lijepo i dobro što je darivao hrvatskoj i pop glazbi ovih prostora. A toga je tako puno da sjećanje na njega nikad neće izblijediti.