RIJEKA  Dok je dobar dio europskih kina, ali filmskih festivala zbog epidemiološke situacije nanovo posegnuo za nepopularnom online metodom, sustavno ponavljajući mantru »The Show Must Go Home!«, riječko Art-kino i dalje uspješno odolijeva pandemiji uz stožerske preporuke. Zato gledateljima valja poručiti, ako želite uživati u neodoljivom Ciklusu japanskog filma kao jednim od njegovih ovomjesečnih programskih vrhunaca, ali i šire, nemojte skidati masku kad se u dvorani ugase svjetla. Ciklus započinje 3. studenog projekcijom romantične drame »I tvoja ptica može pjevati« u režiji Shoa Miyakea, o jednom slackerskom trokutu i njihovim malim nježnim trenucima. Iako Miyakea najviše zanima klupski nastup DJ Hi’Speca, zaduženog i za filmski soundtrack. »Kad postanemo stariji, gubimo li vlastitu mladost?« pita se Sachiko, zaposlena u knjižari lučkog gradića na Hokkaidu u koju se zaljubljuje njen bezimeni kolega Boku (na japanskom »Ja«). Ali i njegov nezaposleni cimer.

I gotički buntovnik Joe Odagiri bavi se glazbom. Njegove obožavateljice pomalo su bile zatečene njegovim neočekivanim filmskim transferom u zonu kontemplativnog zena. U sporoj i krajnje smirenoj meditaciji »Sve se mijenja« angažirao je kao direktora fotografije velikog Chirstophera Doylea, čija kamera priziva vedute Kim Ki-dukova zenovskog »Proljeće, ljeto, jesen, zima… i proljeće«. Samo što Kimov plutajući budistički samostan zamjenjuje lađa kojom Odagirijev junak prevozi putnike na drugu stranu rijeke. Doduše za partiture nije zadužen Odagiri, već armenski jazz pijanist Tigran Hamasijan. Iako će zen kasnije zamijeniti tenzije, kad Toichi spasi utopoljenu djevojku. Najljepša scena rezervirana je za Toichijeva prijatelja Niheija (glumi ga Masatoshi Nagase), koji se pojavljuje na junakovu pragu s očevim mrtvim tijelom.

Iz filma »Sve se mijenja«

No, istinski vrhunac ciklusa ostaju »Bliski odnosi« Naoko Ogigami, koji je na Berlinaleu osvojio LGBT nagradu Teddy. U fokusu je 11-godišnja djevojčica koja se seli kod ujaka i njegove transrodne partnerice, dok zajedno štrikaju 108 šarenih nakurnjaka koji će biti simbolično zapaljeni na lomači kao ritualni oproštaj od junakove predoperativne muške prošlosti. Uz neizostavnu metaforiku trešnjina stabla čiji cvat i umiranje aludiraju na različita raspoloženja autoričinih protagonista, njihove sreće i krize, koje generira neočekivana pojava alkoholizirane majke. Transrodnu Rinko portretira izvsni Toma Ikuta, kojeg se prisjećamo u ulozi prerušenog policajca u »The Mole Song« Takashija Miikea. Jer bento nikad nije bio tako queer.