Zagreb Film Festival sutra će doputovati u Rijeku. U glavnom fokusu životna Bogdanova uloga u filmu "Otac"

Goran Bogdan u filmu »Otac«

Gostovanje ZFF-a u Rijeci ide u fizičkom obliku za razliku od onog zagrebačkog. Ovogodišnji odabir »putujućih« filmova doima se poput produžene ruke recentnog programa Berlinale Special

povezane vijesti

RIJEKA – Ovogodišnje izdanje Zagreb Film Festivala prvo je koje se ne održava u kinu Europa. Razlozi su dobro poznati. To je ujedno i njegovo prvo izdanje koje u cijelosti ide online. Iako su zagrebačka nezavisna kina još uvijek u funkciji za razliku od većine njihovih pandana s Europa Cinemas pečatom. To vrijedi i za sve naše Cinestare. Iako ZFF nije bio poslovično strogo fokusiran na kino Europa, već se održavao i na nekim drugim lokacijama koje trenutačno i dalje odolijevaju pandemiji sa stožerskim blagoslovom. Zato ne znamo može li se takva ishitrena odluka pripisati taštini njegova direktora ili njegovoj pretpostavki da bi u trenutačnoj situaciji festivalske dvorane bile poluprazne.
Potonja baš i ne drži vodu jer iskustvo riječkog Art-kina pokazuje da se poštivanjem epidemioloških mjera može održati programski kontinuitet. Zato je recentni Ciklus japanskog filma u Art-kinu pokazao da nijedna korona, kuga ni kolera nisu u stanju zaustaviti njegove predane fanove, koji su zauzeli sva dostupna sjedala u skladu sa strogim pravilima distanciranja. Da bi paradoks bio veći, ovogodišnje gostovanje ZFF-a u tom istom riječkom Art-kinu ide u fizičkom obliku za razliku od onog zagrebačkog. Iako se ovogodišnji odabir »putujućih« filmova doima poput produžene ruke recentnog programa Berlinale Special s pečatom Goethe Instituta.

Bogdan nominiran za najboljeg europskog filmskog glumca

Nakon glasanja članova Europske filmske akademije, Goran Bogdan nominiran je za naslovnu ulogu Nikole Stojkovića u filmu »Otac« redatelja Srđana Golubovića, koji je također ušao u selekcijski izbor za »europskog Oscara«. Time je Bogdan postao prvi glumac iz Hrvatske nominiran u kategoriji Najboljeg europskog glumca.
Uz Gorana Bogdana, ostalih pet nominiranih glumaca su: Bartosz Bielenia (Poljska) za ulogu u filmu »Corpus Christi« redatelja Jana Komasa, Elio Germano (Italija) za ulogu u filmu »Hidden Away« u režiji Giorgioa Dirittia, Luca Marinelli (Italija) za ulogu u filmu »Martin Eden« redatelja Pietroa Marcelloa, Mads Mikkelsen (Danska) za film »Another Round« u režiji Thomasa Vinterberga i Viggo Mortensen (Danska, SAD) za »Falling«, koji je i režirao.

Ja, Nikola

Od triju filmova, čak dva pripadaju njemačkoj kinematografiji – »Undine« Christiana Petzolda i »Zu weit weg« (»Jako, jako daleko«) u režiji Sarah Winkenstette.

Zato bi se »Zagreb Film Festival putuje« mogao preimenovati u »Berlinale Special Reloaded«. Petzoldov komad prikazan je, naime, u konkurenciji ovogodišnjeg Berlinalea. Winkenstettin film, koji se može promatrati u diskursu edukativnog programa Art-kina (šifra: »Škola u kinu«), dolazi s pečatom Goethe Instituta, zaslužnog i za program Berlinale Special. A »Otac« genijalnog Srđana Golubovića prikazan je u sklopu ovogodišnje berlinske »Panorame« gdje mu je dodijeljena nagrada publike, ali i na prestižnom Cinemedu u Montpellieru gdje je osvojo glavnu nagradu, Zlatnu Antigonu.

Petzoldovu »Undine« i Golubovićeva »Oca« već smo spominjali u redovitim izvještajima s Berlinalea. Iako Petzoldov film s autorovim glumcem fetišem Franzom Rogowskim i Berlinom koji postaje maketa duhova, blizak zovu nimfe Neila Jordana (šifra: »Ondine«), s kojom dijeli gotovo identičan naslov, ipak nije na nivou autorovih prethodnih komada.

S druge strane, Golubovićev »Otac«, u kojem je Goran Bogdan ostvario životnu ulogu, čvrsto stoji na junakovim žuljevitim nogama, na njegovu dugom caminu u potrazi za pravdom od Priboja na Limu do Beograda, dugom 300 km, nakon što njegova žena u loachovski intoniranom uvodu uđe u tvornički krug, prijeteći da će zapaliti sebe i djecu ako mužu ne isplate otpreminu (»Mi smo gladni i nemamo od čega da živimo«). Ta ista scena ravna je onoj iz Loachova »Ja, Daniel Blake« u kojoj izgladnjela majka ulazi u socijalnu samoposlugu otvarajući konzervu graha.

Bosna zauvijek

Ovogodišnje online izdanje ZFF-a pamtit ćemo po dva iznimna bosanska komada – »Koncentriši se, baba« Pjera Žalice i »Pun mjesec« Nermina Hamzhagića. Žalica je već afirmirani autor koji je svojom najnovijom pričom učvrstio status jednog od trenutačno najpotentnijih izdanaka bosanske kinematografije (film je na on-demand izdanju Sarajevskog filmskog festivala samo u prva dva sata ljetos vidjelo 14.000 ljudi), s umirućom »babom« Mirom Banjac te njezinim kćerima i ostalim članovima obitelji koji pristižu iz svih krajeva Jugoslavije, njihovim spletkama, tajnama i lažima (priča je smještena nekoliko dana prije izbijanja rata u BiH).
No istinsko festivalsko iznenađenje ostaje Hamzagićev igranofilmski debi, čija je priča ambijentirana u sarajevskoj policijskoj stanici kao mikrokozmosu bosanskog očaja i korupcije, nešto poput varijacije Lapidova »Policajca«. S inspektorom Hamzom (Alban Ukaj), jednim alfa mužjakom u ćeliji, čiji je »ker« u avliji ugrizao muškarca koji mu je došao isključiti struju i Dariom, koji je »odvalio bankomat« da bi došao do novca za sinovu operaciju. »Umorni smo više svi od svega«, kazat će jedan od Hamzagićevih junaka. Iako je istinsko otkriće autorova filma genijalni Ukaj. Šteta da se ZFF-u nije dogodio najnoviji komad Jasmile Žbanić »Quo vadis, Aida« o masakru u Srebrenici, u kojem Ukaj glumi Tarika.

Ekologija i inkluzija

Posve drukčiji camino događa se jedanaestogodišnjem Benu i njegovoj obitelji u filmu »Jako, jako daleko«. Iako oni ne moraju pješačiti 300 km poput Golubovićeva Nikole, već se moraju preseliti u obližnji grad jer je njihovu domu zaprijetio odron zemlje zbog obližnjeg rudnika smeđeg ugljena (autoričin komad ima snažnu ekološku i inkluzivnu poruku). U novoj školskoj sredini, u kojoj Ben biva izložen bullyingu, on upoznaje sirijskog izbjeglicu. Iako će u školi i na nogometnom terenu oni shvatiti da imaju puno toga zajedničkog.
Doduše, riječka publika ostala je zakinuta za neke druge intrigantne komade ZFF-a, naročito one s arapskim predznakom poput »Gaza mon amour« Palestinca Tarzana Nassera i »Pari« Iranca Siamaka Etemadija. Ali i izvrstan »Slalom«, igranofilmski debi Charlene Favier, ambijentiran u onim istim krajolicima francuskih Alpa u kojem zimuju junaci Ostlundova »Turista« aka »Force majeure«, minus lavina, a koji dolazi na ZFF s »etiketom« ovogodišnjeg otkazanog Cannesa. Nadamo se da ćemo ih u Art-kinu vidjeti nekom drugom zgodom.