RIJEKA – Zaključno s posljednjim filmom, »Za smrt nema vremena«/»No Time to Die«, serijal o tajnom agentu Jamesu Bondu broji dvadeset i pet filmova, što je prilično impresivna brojka, no i dokaz velike popularnosti filmova o poznatom 007 agentu s dozvolom za ubijanje. U 25 filmova imali smo prilike vidjeti razne glumce, od Seana Conneryja, Rogera Moorea, Georgea Lazenbyja, Piercea Brosnana, Timothyja Daltona, sve do posljednjeg glumca koji je utjelovio Jamesa Bonda – agilnog Daniela Craiga. Šablona po kojoj se odvija svaki film o Jamesu Bondu ostala je prilično ista te uvijek slijedi isti, shematski put, a preuzeta je iz špijunskih romana Iana Fleminga na temelju kojih je nastao i čitav serijal – uvijek je riječ o nekakvom superzlikovcu koji nastoji pokoriti svijet ili učiniti neku veliku štetu, tajni agent to nastoji spriječiti, a tu su neizostavne ljepotice. Jasno je, to je nekakva osnovna shematska skica po kojoj se kreću romani i filmovi koji imaju karakterističan i prepoznatljiv zaplet te prepoznatljive arhetipske elemente.

Flemingovi romani

Inicijalno, Fleming je svoj uspješan spisateljski put u špijunskome žanru započeo romanom »Casino Royale« još 1953. godine, a nastavio ga romanom »Živi i pusti umrijeti« (1954.), »Moonraker« (1955.) i tako dalje, među kojima svekolika publika zasigurno pamti romane/filmove »Iz Rusije s ljubavlju«, »Dijamanti su vječni« ili pak »Dr. No«. Flemingovi su romani nastali u vrijeme hladnoga rata i tenzija koje su tada vladale svijetom. Od njegovih romana te prvih filmova o agentu 007 pa sve do danas, jasno je da se i pristup pozadinskoj društvenoj slici postupno mijenja s obzirom na vrijeme i aktualnost. Upravo zato u novijim filmovima o Bondu svjedočimo izostanku onih inicijalnih hladnoratovskih tenzija te prelazak na neke suvremenije teme i ono što je ipak bliže današnjoj publici.

Serijal filmova u kojima je zaigrao Brosnan već je započeo tu tendenciju, a serijal filmova u kojima je igrao Craig nastavio je u istome tonu, konverzirajući zločinačku organizaciju Spectre koja vuče korijene još iz prvih filmova postavljanjem u kontekst koji je u skladu s današnjim vremenom.

»No Time do Die« jedan je od najiščekivanijih filmova zadnje dvije godine, s obzirom na to da je ujedno i posljednji film u kojem je Craig utjelovio Bonda, a pandemijska situacija i odlaganje prikazivanja u kinima, s obzirom na budžet i očekivanu dobit, dodatno su pojačali to iščekivanje. Kako god bilo, posljednji film pokazao je da se i dalje može producirati bondovski kinohit s obiljem napetih akcijskih trenutaka kojih je publika svakako željna.

Umirovljeni Bond

Radnja posljednjeg filma vrti se oko umirovljenja Bonda koji je nestao negdje na Jamajci te živi povučenim životom. Od idiličnog života u vezi sprječava ga još samo sjećanje na njegovu Vesper, a upravo posjet njezinom grobu kao posljednji oproštaj i/ili razrješenje s prošlošću bit će nagovještaj nove pustolovine, odnosno njegovog posljednjeg zadataka. Posljednji je film svojevrsna potvrda i/ili nagovještaj novoga, suvremenog agenta koji nije samo stroj za ubijanje, već pokazuje i svoju emocionalnu stranu. Brojne napete scene akcije, potjere, borbe i akrobacija bondovska je neizostavna tradicija te dio svakoga filma, pa tako i ovoga. Od scena potjere treba izdvojiti onu početnu uskim kamenim ulicama juga Italije, kao i izvrsnu scenu potjere u maglovitim norveškim predjelima, a također je vrlo dobra i Spectre scena borbe i pucnjave u lokalu na Kubi.
S obzirom na radnju filma, žanrovski možemo govoriti o obilju akcije, karakterističnim bondovskim pustolovnim obrascima, o elementima trilera, no povrh svega, riječ je o elementima (melo)drame koja se očituje u odnosu između dvaju protagonista, a upravo ta posljednja i istaknuta žanrovska odrednica novina je u serijalu o agentu 007.
U cijelu priču uključena je i Nomi, nova agentica koja je nakon Bondova umirovljenja preuzela oznaku 007 i koja je pokazala odlike snažne, samouvjerene i sposobne agentice za vrijeme ovoga, modernoga Bonda. Odnos Nomi-Bond pomalo je nedorečen, više s njegove strane, a ovoga puta, zbog naglašene emocionalne veze s Madeleine, izostalo je i klasično humoriziranje, kao i one uvijek prisutne scene seksualnog naboja između Bonda i njegovih ljepotica.

Susret staro-novo

Također, ono što bi svaki 007 fan primijetio, izostala je i uvijek prisutna, vrlo specifična, izvrsna uzročno-posljedična iskonsko-pikirajuća forma doskočice nakon kakve akcije, specifičnog trenutka ili događaja, što je jedna od najprepoznatljivijih stilskih figura u serijalima o Bondu. No, Bondu svakako ne nedostaje atraktivnih i egzotičnih lokacija, od juga Italije, Norveške, Kube, Jamajke, do otoka koji se nalazi negdje oko Rusije, na domak Japana, kao niti specijalnih naprava ili pak naoružanih automobila, stoga svakako možemo reći kako je produkcija odigrala svoju ulogu.
Zanimljivo je istaknuti opoziciju i susret staro-novo, odnosno nasljeđe vs. suvremenost i to u činjenici Bondova korištenja već poznatog automobila Aston Martin nalik onom originalnom koji je i postao poznat nakon pojave u filmu o Bondu, te nove 007 agentice koja koristi izgledom i dizajnom daleko suvremeniju verziju istoga automobila.
Ono što je »No Time do Die« prosječnome gledatelju koji voli pogledati film o Bondu, a istodobno i gledatelju koji nije veliki poznavatelj 007 mikrokozmosa, učinilo jednim od boljih filmova u serijalu s Danielom Craigom u glavnoj ulozi, također je i činjenica ponovnog vraćanja na tematiziranje superzlikovca s »grande« planom kojim će uništiti svijet kakav poznajemo i sagraditi neki novi. Napuštanje priče s unutarnjim neprijateljima, što je karakteristika nekoliko prošlih filmova (»Skyfall«, »Spectre«), rezultiralo je gotovo klasičnom 007 inačicom priče u smislu velikoga zlikovca, u maniri filmova kao što je primjerice »Moonraker« u kojem Hugo Drax također nekakvim biološkim oružjem, nervnim plinom, pokušava uništiti ljudsku rasu i stvoriti novi svjetski poredak, no i nekih drugih u kojima je naglašen zlokoban plan superzlikovca.

Linearno-kronološka naracija

Naracija u filmu je linearno-kronološka, s početnim dijelom u narativnoj prošlosti koji je bitan za kasnije poveznice i za shvaćanje odnosa među likovima. Što se tiče sporednih likova, Madeleine je obrađena dostatno, čak je moguće reći da je veći naglasak na njoj i na njezinoj povijesti odnosa sa zlikovcem, iz čega i proizlazi djelomično rivalstvo zlikovca s Bondom, nego na samome Bondu. Zlikovac Safin (Malek) donio je svoj lik zadovoljavajuće, ništa lošije i ništa bolje nego što su svoj donijeli neki drugi prethodni glumci. Maleku se često spočitava da mu je lice bezizražajno i da nedostaje facijalne ekspresije, no u ovome slučaju to je čak i poželjno jer, sjetimo se, Bondovi zlikovci su u različitim filmovima o Bondu, od Dr. Noa, Huga Draxa, do nekih drugih, doneseni upravo tako – bezizražajnog su lica, sa sporim do umjerenim govorom te s izraženim naglaskom koji evidentno nije anglosaksonski. Ipak, liku zlikovca u ovome je slučaju dano premalo prostora, a još manje je ocrtan odnos Bonda i njega, što je za 007 film vrlo bitno, a to je scenaristička slabost.
Bondofili bi, osim toga, ipak mogli zamjeriti scenariju ovoga filma, kao i scenarijima nekih prethodnih filmova s Craigom, to što koristi neke ranije poznate scenarističke trenutke/činjenice koje obrađuje na neki sebi svojstven način, pa tako primjerice Felix Leiter i Blofeld ponovo umiru, kao da njihovoj smrti gledatelji već nisu ranije svjedočili. U scenarističkom smislu, ovaj je film velik odmak od priče i likova o Bondu kakve znamo, no i korištenje nekih poznatih i karakterističnih obrazaca u manjoj mjeri, stoga bi mišljenja o posljednjem nastavku u seriju mogla biti podijeljena.
Ubijanje Jamesa Bonda na samome kraju ne znači završetak serijala o Bondu koji je neizostavan dio popularne kulture, već završetak jedne ere, one Daniela Craiga, koji je donio ponešto drukčijega Bonda, onoga koji čini mali odmak od originalnih zamišljaja tajnoga agenta, a upravo je zbog toga nerijetko bio i kritiziran. Specifičan završetak filma simbolično je zaokruživanje Craigovog djelovanja te otvaranje brojnih mogućnosti u smislu smjera kretanja za nastavak serijala i privlačenje nove i mlađe publike, uz onu koja je izrasla na brojnim i repetitivnim TV-gledanjima i validaciji starih bondovskih klasika – conerijevskih i murovskih.